Rita Jahan Faruz

Израелска певачица и глумица

Rita Jahan Faruz (hebr. ריטה יהאן-פרוז‎, pers. ریتا جهان‌فروز romanizovano Rita Yahan-Farouz), ranije poznata i kao Rita Klajnštajn (hebr. ריטה קלינשטיין; Teheran, 24. mart 1962) izraelska je pevačica i glumica iranskog porekla.[1]

Rita
Lični podaci
Ime po rođenjuRita Jahan Faruz
Datum rođenja(1962-03-24)24. mart 1962.(62 god.)
Mesto rođenjaTeheran, Iran
DržavljanstvoIzrael
Zanimanjepevačica, glumica
Muzički rad
Aktivni period1986−danas
Žanrrok, soul, pop, folk
Instrumentvokal
Izdavačke kućeHed Arzi, Helicon, Kna'an
Ostalo
Veb-sajthttp://www.rita.co.il/

Biografija uredi

 
Rita izvodi Himnu Izraela 1998. godine.

Rita Jahan Faruz je rođena 24. marta 1962. u Teheranu, u porodici sefardskih Jevreja.[1] Sedam godina nakon njenog rođenja porodica se preselila iz Irana u Tel Aviv gde je Rita završila osnovnu i srednju školu.

Muzičku karijeru započinje tokom služenja vojnog roka u Vojsci Izraela, nastupajući u duetu sa, tada mladim i perspektivnim muzičarem, Ramijem Klajnštajnom. Na jednom od njihovih anstupa primetio ih je muzički menadžer Roni Braun, koji ih je angažovao na saundtreku filma Pnimiya, što je bio njihov prvi javni angažman van vojnog orkestra. Po odlasku iz vojske 1982, Rita je upisala studije glume i muzike na Akademiji Bejt Cvi, paralelno sa studijama i dalje je nastupala sa Ramijem, a 1985. potpisala je i prvi profesionalni ugovor sa izdavačkom kućom Helicon.

Prvi singl pod nazivom Bgida, koji je objavila krajem 1985. naišao je na odlične reakcije publike i puna dva meseca se nalazio na broju jedan većine izraelskih radio stanica. Već naredne godine imala je i prvi javni nastup pošto je učestvovala na izraelskom nacionalnom izboru za Pesmu Evrovizije sa kompozicijom Shvil Ha’Bricha.

Sredinom 1986. objavila je debitantski studijski album pod nazivom Rita koji je prodat u preko 120.000 kopija, postavši tako najprodavanijim debitantskim albumom u dotadašnjoj istoriji izraelske diskografije sa tri platinasta tiraža. Većinu pesama na albumu uradio je Rami Klajnštajn, dok je Rita napisala tekstove za tri pesme. Nešto kasnije iste godine po prvi put je nastupila u pozorištu igrajući ulogu Elize Dulitl u mjuziklu My Fair Lady. Godinu je okončala priznanjem za „pevačicu godine” po izboru urednika radio stanica. Godine 1987. objavila je album Breaking Those Walls namenjen međunarodnom tržištu, i na njemu su se nalazile engleske verzije njenih pesama sa prvog albuma, te obrada pesme Roxanne grupe Police. Album je dostigao zlatni tiraž u Izraelu.

U martu 1988. objavila je drugi studijski album pod nazivom Yemei Ha’Tom (Dani nevinosti) koji je naišao na odlične reakcije kritike i publike i već prvog dana po objavi je dostigao zlatni tiraž. Potom je usledila velika trogodišnja koncertna turneja po celom Izraelu, tokom koje je održala preko 400 koncerata. I u naredne dve godine dodeljnjeno joj je priznanje za pevačicu godine.

Godine 1990. izabrana je za izraelskog predstavnika na Pesmi Evrovizije u Zagrebu, međutim njena pesma Shara Barkhovot nije ostvarila zapažen uspeh i takmičenje je završila na tek 18. mestu sa svega 16 bodova.

U februaru 1992. rodila je prvu kćerku Meši, u braku sa Ramijem Klajnštajnom, a iste godine odigrala je i glavnu ulogu u mjuziklu Mačka na usijanom limenom krovu Tenesija Vilijamsa.

Treći studijski album Ahava Gdola objavila je 1994. nakon kraće pauze, a album je kao i prethodni dostigao trostruki platinasti tiraž. Spot za pesmu Tzipor Zara koji je režirao Jariv Gaver proglašen je za najskuplji video spot ikada snimljen u Izraelu, a doneo joj je i nagradu Em-Ti-Vija za najbolji strani spot godine. Potom je usledila nova, četverogodišnja koncerta turneja po Izraelu. Godine 1995. pozajmila je svoj glas liku Pokahontas u sinhronizaciji istoimene animirane serije na hebrejski jezik.

Svoj najuspešniji album, Tachanot BaZman, koji je dostigao četvorostruki platinasti tiraž, objavila je u leto 1996. godine. Isti status dostigao je i album Tiftach Chalon objavljen 1999, a Kanal 2 je iste godine objavio i dokumentarni film o njenom životu i radu.

Nakon rođenja druge kćerke Noam 2001, ponovo je počela da nastupa zajedno sa Ramijem, a njihova zajednička turneja kasnije objavljena kao album je dostigla višestruki palstinasti tiraž. Iste godine održala je koncert klasične muzike u pratnji Izraelske filharmonije.

Tokom 2004. igrala je ulogu Roksi Hart u izraelskoj verziji mjuzikla Čikago, a u leto 2006. predstavila je muzičko-scenski spektakl pod nazivom One (Jedna) u koji je uloženo više od 20 miliona izraelskih šekela i koji je uživo videlo preko 80.000 ljudi. Sam šou se smatra jednim od najskupljih formata tog tipa u organizovanim u Izraelu do tada.

Nakon razvoda sa Ramijem 2007. obajvljuje sedmi studijski album Remazim koji je kritika ocenila „krunom njene muzičke karijere”, a iste godine, tokom svedržavne ceremonije posvećene šezdesetoj godišnjici nezavisnosti Izraela, radio stanice su je proglasile za „nacionalnu pop ikonu” i „najvoljeniju pevačicu svih vremena”.

U leto 2010. objavila je knjigu za decu pod nazivom Devojčica hrabrog srca: Priče iz Teherana, zasnovanu na iranskom folkloru. Knjiga je za kratko vreme stekla status bestselera, a objavljena su i posebna izdanja za tržište Sjedinjenih Država, Velike Britanije i Japana. Nešto kasnije iste godine objavila je svoj prvi album na persijskom jeziku pod nazivom Moja radost. Iako je album naišao na odlične reakcije u samom Iranu, tamošnje vlasti su ga zabranile smatrajući da je reč o nekoj vrsti „mekog pritiska” usmerenoj protiv Irana od strane jevrejske države.

U martu 2013. Rita je održala koncert u zgradi Generalne skupštine UN-a u Njujorku, iste godine je imenovana za izraelskog „ambasadora dobre volje”.

Godine 2017. objavila je album Nisim Shkufim.

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ a b „Rita Yahan-Farouz - Rotten Tomatoes”. www.rottentomatoes.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2023-02-05. 

Spoljašnje veze uredi

Nagrade i postignuća
Izrael na izboru za Pesmu Evrovizije
1990.