Samur
Samur (lat. Martes zibellina) je mali grabljivac iz roda kuna. Živi u šumama Rusije, počev od Uralskih planina pa širom Sibira, zatim u sjevernoj Mongoliji i Kini i na Hokaidu, u Japanu[2]. Ova vrsta se, međutim, prvobitno rasprostirala na prostorima od današnjeg evropskog dijela Rusije, preko Poljske do skandinavskih zemalja[3]. Zbog visokokvalitetnog krzna, ove životinje su se tokom istorije dosta lovile, a danas se uglavnom, izuzev Rusije u kojoj je lov još uvijek uobičajen, uglavnom gaje na specijalizovanim farmama.
Samur | |
---|---|
Martes zibellina | |
Naučna klasifikacija | |
Carstvo: | |
Tip: | |
Klasa: | |
Red: | |
Porodica: | |
Rod: | |
Vrsta: | M. zibellina
|
Binomno ime | |
Martes zibellina Linnaeus, 1758
| |
Areal samura
danas
izumro
|
Etimologija uredi
Ime samur je turskog porijekla a u ruskom jeziku se kaže sobolj (соболь) i kao takvo je ušlo i u jezička područja današnje zapadne Evrope i Amerike, vjerovatno kroz trgovinu ovim životinjama sa istočnim zemljama poput Rusije[4]. Tako je ruska riječ sobolj u engleskom jeziku počela da se izgovara sejbl, u Njemačkoj zobel, u Holandiji zabel, u Francuskoj zibelin, itd.
Fizičke osobine uredi
Mužjaci su nešto veći od ženki, i porastu od 38 do 56 centimetara dužine, sa od 880 do 1.800 grama težine, dok ženke porastu od 35 do 51 centimetara u dužinu i od 700 do 1.560 grama težine. Rep im je dug od 9 do 12 centimetara.
Krzno je srednje dužine, a zimi poraste znatno više nego ljeti. Ono je sivo-bijele boje, sa flekama žute ili sive, naročito često ispod vrata. U prodaji je naročito popularno mrko krzno, popularno zvano „crni dijamant“.
Ponašanje uredi
Samuri su dnevni grabljivci čiji su osnovni kvaliteti u lovu čula mirisa i sluha. Kada je zima ili oluja, ili ih ljudi love, samuri se često kriju u svojim gnijezdima po cijele dane.
U prirodi su, u lovu, izuzetno krvoločni. Iako postoje zapisi o „pripitomljenim“ samurima, koji se igraju sa ljudima i radoznali su kao mačke ili psi, to su uglavnom bili samuri odvojeni od majke kao vrlo mladi. Uglavnom grade gnijezda u zemlji, a hrane se vjevericama, miševima, manjim pticama i ribama. Kada je nestašica hrane, jedu i kupine, maline, šišarke itd. Kada je nevrijeme, plijen nose u gnijezdo i tamo ga jedu.
Iako su relativno male, mnogi predatori izbjegavaju ove životinjice, zbog njihovih oštrih zuba i urođene krvoločnosti.
Reference uredi
- ^ Monakhov, V.G. (2016). „Martes zibellina”. IUCN Red List of Threatened Species. Version 2021-1. International Union for Conservation of Nature.
- ^ Harrison, D. J. (editor) (2004). Martens and Fishers (Martes) in Human-Altered Environments: An International Perspective.
- ^ Ognev, S. (1962). Mammals of Eastern Europe and Northern Asia.
- ^ Definicija riječi u Oksfordskom rječniku engleskog jezika, drugo izdanje, 1989. godine.
Literatura uredi
- Harrison, D. J. (editor). Martens and Fishers (Martes) in Human-Altered Environments: An International Perspective. Springer-Verlag. 2004. ISBN 978-0-387-22580-7.
- Ognev, S. (1962). Mammals of Eastern Europe and Northern Asia. Jerusalem: Israel Program for Scientific Translations.