Svetislav Hođera
Svetislav Hođera (Niš, 12. novembar 1888 – Beograd, 20. januar 1961) bio je srpski i jugoslovenski pravnik, bankar, diplomata i političar, ministar bez portfelja Ministarskog saveta Kraljevine Jugoslavije i predsednik Jugoslovenske narodne stranke.
Svetislav Hođera | |||||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
![]() Svetislav Hođera | |||||||||||
Lični podaci | |||||||||||
Datum rođenja | 12. novembar 1888. | ||||||||||
Mesto rođenja | Niš, Kraljevina Srbija | ||||||||||
Datum smrti | 20. januar 1961.72 god.) ( | ||||||||||
Mesto smrti | Beograd, FNR Jugoslavija | ||||||||||
Univerzitet | Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu | ||||||||||
Politička karijera | |||||||||||
Politička stranka | Jugoslovenska narodna stranka | ||||||||||
|
Biografija
urediRođen je 12. novembra 1888. godine u Nišu, kao sin Venceslava Hođera. Postoje pretpostavke da je češkog porekla.[1] U rodnom gradu je završio osnovnu školu i Drugu nišku gimnaziju. Diplomirao je na Višoj komercijalnoj školi u Parizu, da bi se vratio u Srbiju i zaposlio u Narodnoj banci u Beogradu. Tu je radio do Prvog balkanskog rata 1912. godine u kojem je kao đak-narednik Konjičkog puka Timočke divizije učestvovao u borbama na Crnom vrhu i opsadi Jedrena. U Drugom balkanskom ratu 1913. godine se borio kod Pirota i Knjaževca.
Nakon rata je završio Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu i postao pisar pri konzulatu u Pragu. Ovde ga je zatekao Prvi svetski rat, pa je preko Berlina, Varšave i Bukurešta deportovan za Kraljevinu Srbiju. Raspoređen je za činovnika u Ministarstvu inostranih dela u Nišu, ali je tražio da bude premešten u vojnu službu. Pridodat je Četvrtom konjičkom puku u Beogradu. Učestvovao je u Cerskoj i Kolubarskoj bici 1914. godine, a predvodio je konjičku patrolu koja je prva ušla u okupirani Beograd, decembra 1914. godine.[2]
Posle Albanske golgote je završio avijatičarski kurs u Mirki kod Soluna. Njegovi zadaci su uključivali izviđanje, korekturu artiljerijske vatre i učešće u borbama u vazduhu. Ove zadatke je izvršavao tokom osvajanja Kajmakčalana i oslobođenja Bitolja. Jednom prilikom je napadnut od dva neprijateljska aviona i ranjen u nogu. Spustio je avion i zahtevao da prvo prenese izveštaj pretpostavljenima, ali kako se videlo da neće izdržati, on je izdiktirao izveštaj drugom pilotu koji ga je preneo avionom, a on je prebačen u bolnicu. Ovaj primer je kasnije ušao u udžbenike podoficirske škole, a pohvaljen je od vojvode Živojina Mišića i francuskog generala Morisa Saraja.
Iz rata je izašao sa činom rezervnog vazduhoplovnog potpukovnika. Bio je angažovan u razvoju vojnog i civilnog vazduhoplovstva. Jedan je od osnivača Aero-kluba, čiji je bio počasni predsednik.
Za vreme Šestojanuarske diktature je bio šef kabineta predsednika vlade generala Petra Živkovića. U maju 1933. godine je osnovao Jugoslovensku narodnu stranku i postao njen predsednik. Stranka je ušla u drugu vladu Milana Stojadinovića 1938. godine, a Hođera je postao ministar bez portfelja od 10. oktobra do 21. decembra 1938. godine.
Mobilisan je uoči Aprilskog rata 1941. godine i postavljen za komandanta vazduhoplovne grupe Treće armije u Sremu. Njegova borbena grupa je uništena kod Bijeljine, a on zarobljen i odveden u zarobljenički logor. Posle rata se vratio u Beograd.
Umro je 20. januara 1961. godine u Beogradu.
Odlikovanja
uredi- Srebrnom medaljom za hrabrost (1913)
- Spomenica na rat 1912. godine
- Spomenica na rat 1913. godine
- Orden Karađorđeve zvezde sa mačevima IV reda
- Ratni krst (Francuska)
- Medalja za hrabrost
- Orden Belog orla sa mačevima i IV reda
- Orden Belog orla sa mačevima V reda
- Albanska spomenica
Vidi još
urediReference
uredi- ^ Lompar, Rastko (2017). „Politička biografija Svetislava Hođere”. Studenti i nauka. Filozofski fakultet Univerziteta u Nišu. 2: 39—49.
- ^ „Svetislav Hođera”.