Segvar
Segvar (mađ. Szegvár) je istorijski grad u južnoj Mađarskoj, u županiji Čongrad-Čanad (Csongrád-Csanád megye).
| Segvar mađ. Szegvár | |
|---|---|
 Reka kod segvara | |
 Grb
| |
| Administrativni podaci | |
| Država |  Mađarska |
| Region | Velika južna ravnica |
| Županija | Čongrad-Čanad |
| Srez | Senteš |
| Stanovništvo | |
| Stanovništvo | |
| — | 4.385[1] |
| — gustina | 50,9 st./km2 |
| Geografske karakteristike | |
| Koordinate | 46° 21′ S; 20° 08′ I / 46.35° S; 20.14° I |
| Vremenska zona | UTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST) |
| Površina | 86,22 km2 |
  Segvar Segvar na karti Mađarske | |
| Poštanski broj | 6635 |
| Pozivni broj | (+36) 63 |
| Veb-sajt | |
| http://www.szegvar.hu/ | |
Segvar se nalazi u okrugu Segvar Čongrad, oko 5 kilometara udaljenom od reke Tise. Nalazi se na spoju reka Kurca i Korogi. Najbliža naselja su Mindsent (7 km) na jugu i Senteš (8 km) na severu, a udaljena je 35–40 km vazdušne linije od sedišta okruga Segedina.
Istorija uredi
Praistorijski period uredi
Područje Segvara ima artefakte još iz doba praistorije. Prebivalište drevnog čoveka i artefakti koji su ovde pronađeni datiraju iz, 3. milenijum p. n. e. kamenog doba. Lokalitet „Tizkeveš” na njegovoj teritoriji, sa svojim kremenima, kao da dokazuje postojanje zanatske radionice koja je ovde nekada radila.[2]
Srednji vek uredi
Selo je naseljeno mesto u vreme mađarskih osvajanja ovih krajeva, jer je iskopano pagansko groblje, pored vode, bilo u skladu sa običajima slovenskog i mešovitog stanovništva koje je ovde živelo u primitivnoj ljudskoj zajednici. Isti zaključci važe i za život doseljenih Mađara. Zbog svog položaja, bilo je drevno ribarsko selo. Njegovi prvi vlasnici bili su kneževska porodica, čije je vlasništvo bilo do dolaska Tatara. Ima karakter malog sela, bez ikakvih tragova unutrašnjeg života, njegovo stanovništvo koje je živelo u rudimentarnim uslovima izbeglo je pred tatarskim pustošenjem.[2]
Dolazak Turaka uredi
Naziv var (zamak) je kasnije dodat imenu naselja, jer je u 16. veku vlasnik porodice Doci dao izgraditi utvrđeni dvorac. Oko 1516. godine selo je pripadalo Janošu Dociju, koje je nasledio od oca. Postao je centar njegovih poseda jer je ovde sagradio svoj zamak. Doci je bio vlasnik ovdašnjih poseda do 1534. godine.[2]
Janoš Doci je novembra 1528. godine u pratnji kralja Janoša stigao je u Segvar, koji su zauzele Ferdinandove pristalice iz Dociaka. Nesuđeni kralj koji se približavao i njegova pratnja napadnuti su strelom ispaljenom sa tornja zamka, koja je pogodila nogu kralja Janoša i zbog toga je ostao hrom do kraja života. Već tada je selo imalo prve tragove turskog razaranja. Vlasništvo je tada pripadalo Miklošu Dociju, koji ga je mogao posedovati samo nekoliko godina. Godine 1559. Seg je uvršten među donacije Zajnaka i njegovih pratilaca.[2]
Posed nije bio stabilan, jer je od 1555. kapetan dvorca Đula Gašpar Magoci redovno zauzimao okolna sela kao pripadna dvorcu Đula. [2] Mesto je imalo 20 kuća u 1557–58, 13 u 1560–61, 27 kuća u 1570–71 i 30 kuća u 1578–79.
Seg je takođe stradao kao žrtva tatarskog razaranja 1596. godine.[3] Kasnije je to bila prazna oblast koju je zauzimao Ištvan Ilošvaj.[3]
20. vek uredi
1900 bilo je 7.249 stanovnika, 1930 7.279 stanovnika, 1990 samo 5.260.
Demografija stanovništva uredi
Godine 2001. skoro 100% stanovništva naselja se izjasnilo da je mađarske nacionalnosti.[4]
Tokom popisa iz 2011. godine, 86,7% stanovnika se izjasnilo kao Mađari, 1,2% kao Romi, a 0,2% kao Nemci (13,2% se nije izjasnilo, zbog dvojnog državljanstva, ukupan broj može biti veći od 100%).
Verska distribucija je bila sledeća: rimokatolici 52,2%, reformisani 5%, nedenominacioni 16,4% (26% se nije izjasnilo).[5]
Reference uredi
- ^ Gazetteer of Hungary, 1 January 2015. Hungarian Central Statistical Office.
- ^ a b v g d „Csongrád vármegye - Vármegyei Szociográfiák 1. (Budapest, 1938) | Arcanum Digitális Tudománytár”. adt.arcanum.com. Pristupljeno 2021-08-04.
- ^ a b „Csongrád vármegye - Vármegyei Szociográfiák 1. (1938) | Arcanum Digitális Tudománytár”. adt.arcanum.com. Pristupljeno 2021-08-04.
- ^ A 2001-es népszámlálás nemzetiségi adatsora
- ^ Szegvár Helységnévtár
Spoljašnje veze uredi
- Zvanični veb-sajt
- Szegvár: tanulmányok a település történetéből, főszerkesztő Farkas Gyula, Szegvár Nagyközség Önkormányzata, Szegvár, 2000, ISBN 963-03-9532-0