Sedma krajiška udarna brigada

Sedma krajiška narodno-oslobodilačka udarna brigada formirana je 27. decembra 1942. godine u selu Orahovljani kod Mrkonjić Grada od dva bataljona rasformiranog Šestog krajiškog partizanskog odreda i dva bataljona Trećeg krajiškog partizanskog odreda. Na dan formiranja imala je četiri bataljona sa 1.267 boraca.

Sedma krajiška udarna brigada
Jugoslovenska partizanska zastava
Postojanje27. decembar 1942.
Mesto formiranja:
Orahovljani, kod Mrkonjić-Grada
Formacijačetiri bataljona
Jačina1.267 boraca
DeoNarodnooslobodilačka vojska Jugoslavije Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije
Angažovanje
OdlikovanjaOrden narodnog heroja
Orden zasluga za narod
Orden bratstva i jedinstva
Komandanti
KomandantRade Marijanac
Politički komesarLjubo Babić

Prvi komandant brigade bio je Rade Marijanac, narodni heroj, a politički komesar Ljubo Babić.

Za svoje zasluge tokom Narodnooslobodilačkog rata odlikovana je Ordenom zasluga za narod i Ordenom bratstva i jedinstva, a povodom petnaestogodišnjice bitke na Sutjesci, juna 1958. godine i Ordenom narodnog heroja.

Formiranje brigade uredi

Sedma krajiška brigada NOVJ formirana je naredbom štaba Pete krajiške divizije od 25. decembra 1942. Formiranje brigade formalno je obavljeno na svečanoj smotri u Orahovljanima 27. decembra 1942. U četiri bataljona, štabu i prištapskim jedinicama bilo je postrojeno 1.267 boraca.

Štab brigade sačinjavali su:

Brigadu su sačinjavala četiri bataljona:

Bataljoni „Soko“ i „Zmijanje“ od oktobra 1942. funkcionisali su pod zajedničkom komandom, pod privremenim nazivom „Krajiška polubrigada“. Sva četiri bataljona bila su kompaktne formacije sa bogatim borbenim iskustvom.

Formiranje brigade predviđeno je još naredbom Vrhovnog štaba NOV i POJ od 9. novembra 1942, kojom je formiran Prvi bosanski korpus NOVJ, ali zbog zauzetosti bataljona u borbama na raznim teritorijama, odlagano je do kraja decembra. Po istoj naredbi, brigada postala deo sastava Pete krajiške divizije.

Borbeni put Sedme krajiške brigade uredi

Do sredine januara 1943. godine Sedma krajiška udarna brigada vodila je borbe na terenu Manjače i Jajca. U vreme Četvrte neprijateljske ofanzive učestvovala je u odbrambenim borbama Pete krajiške divizije na pravcu Sanski Most-Bosanski Petrovac; zatim je, vodeći manevarsku odbranu, zatvorila pravce koji od Banje Luke i Jajca vode ka dolini Rame i Prozora, štiteći povlačenje Centralne bolnice ka dolini Rame.

U toku tih borbi, njen Drugi bataljon, koji je zatvarao pravac Ključ-Mlinište, ostao je u sastavu glavnine Pete krajiške divizije u rejonu Drvar-Glamoč. Početkom marta 1943. godine, brigada je (bez Drugog bataljona) odlukom Vrhovnog štaba NOV i POJ, ušla u sastav Operativne grupe divizija i učestvovala u završnim borbama bitke na Neretvi, a zatim, kao zaštitnica, u prodoru Grupe divizija preko Prenja ka Drini. Krajem marta 1943. godine brigada je, odlukom Vrhovnog štaba ušla u sastav Prve proleterske divizije.

U nastupanju kroz Sandžak i Crnu Goru, u periodu april-maj 1943. godine, brigada se istakla u razbijanju četnika na Čelebiću i Sinjajevini. u početku Pete neprijateljske ofanzive, vodila je odbrambene kod Kolašina, u Gornjoj Morači, a zatim, posle izuzetno napornog marša, ušla u borbe s nemačkim snagama koje su prodirale od Nikšića i Gacka prema Pivi. Teške višednevne borbe brigada je vodila na Pivskom Javorku, sprečavajući prodor nadmoćnih nemačkih snaga ka Mratinju, kada se povlačila glavnina snaga Grupe divizija NOVJ. U tim borbama pretrpela je teške gubitke, ali je zadatak uspešno izvršen. U periodu od 6. do 9. juna, posle prelaska reke Sutjeske, brigada je učestvovala u borbama za odbranu staze kojom su se preko Tjentišta, povlačile snage NOVJ prema Zelengori, vršeći u više navrata protivnapade na utvrđene nemačke položaje na Košuru.

Prema istraživanju Viktora Kučana, U bici na Sutjesci, brigada je u svom sastavu imala ukupno 1161 borca (1025 muškaraca i 136 žena). U toku bitke poginulo je 376 boraca Sedme krajiške brigade NOVJ[1].

Do početka avgusta 1943. godine, brigada je učestvovala u protivofanzivi Operativne grupe divizija NOVJ kroz istočnu Bosnu, vodeći teške borbe u dolini reke Spreče i na padinama Konjuha. Tada je, u sastavu Prve proleterske divizije, krenula u Bosansku krajinu, gde je stigla sa svega 356 boraca, izgubivši u borbama tokom Četvrte i Pete neprijateljske ofanzive dve trećine svog boračkog sastava.

Posle povratka u Bosansku krajinu, brigada je, popunjena novim borcima i ušla je u sastav Desete krajiške divizije. Izvesno vreme je dejstvovala u jugoistočnom delu Bosanske krajine - oko Kupresa, Glamoča, Jajca i Mrkonjić-Grada. Sredinom oktobra 1943. godine učestvovala je, sa Prvom proleterskom divizijom, u napadu na Travnik, a zatim je ofanzivno dejstvovala na prostoru Sarajevo-Visoko-Travnik. Tokom januara 1944. godine, manevarskim dejstvima na terenu Prozor-Kupres-Šujica paralisala je ofanzivu jakih nemačkih snaga, da bi, zatim, ponovo, do jeseni 1944, nastavila ofanzivna dejstva na terenu Sarajevo-Travnik, vršeći prvenstveno udare na komunikacije u dolini reke Bosne.

Brigada je učestvovala u borbama za oslobođenje Travnika (od 20. do 22. oktobra), u njegovoj odbrani (od 19. do 22. januara) i ponovnom oslobođenju (od 15. do 19. februara). Zatim je učestvovala u Sarajevskoj operaciji, oslobođenju Zenice, u nastupanju Druge armije JA na zapad i u Karlovačkoj operaciji. U prvoj polovini maja 1945. godine na terenu Krško, Kostanjevica i Sevnica učestvovala je u slamanju i razbijanju Balkanske nemačke grupacije, kada je završila svoj ratni put.

Narodni heroji Sedme krajiške brigade uredi

Reference uredi

  1. ^ Viktor Kučan: Borci Sutjeske - Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Beograd 1996

Literatura uredi