Skupština Republike Srpske Krajine

Skupština Republike Srpske Krajine bila je najviši organ državne vlasti u Republici Srpskoj Krajini (1991-1995). Njena organizacija, djelokrug i način rada i odlučivanja bili su uređeni Ustavom i zakonima Republike Srpske Krajine i raznim podzakonskim aktima.[1][2]

Skupština
Republike Srpske Krajine
Republika Srpska Krajina (1991-1995)
Datum osnivanja19. decembar 1991.
Rasformiranoavgust 1995.
Zamenjena sa administracijom
Tipskupština
SedišteKnin
Republika Srpska Krajina Republika Srpska Krajina

U istorijskom kontekstu, Skupština RSK je ostvarivala institucionalni kontinuitet u obavljanju predstavničkih funkcija sa prethodno postojećim (1990-1991) predstavničkim organima, Skupštinom SAO Krajine i Skupštinom Zajednice opština Sjeverne Dalmacije i Like.

Istorija uredi

Skupština Republike Srpske Krajine ustanovljena je 19. decembra 1991. godine, proglašenjem Ustava RSK. Tom događaju prethodila je postepena izgradnja predstavničkih organa srpske autonomije u SAO Krajini i ostalim srpskim oblastima koje su nastale u okviru administrativnih granica dotadašnje jugoslovenske federalne jedinice Hrvatske u periodu od sredine 1990. do kraja 1991. godine.[1][2]

Prvi predstavnički organi uredi

U Kninu je 27. juna 1990. godine doneta odluka o formiranju Zajednice opština Sjeverne Dalmacije i Like (ZOSDL), čiji je najviši organ bila Skupština ZOSDL, sastavljena od odbornika u opštinskim skupštinama sa područja ZOSDL. Zbog tadašnjih složenih prilika, tekuće poslove je vodilo privremeno Predsjedništvo Skupštine ZOSDL, koje su činili predsjednici svih opštinskih skupština sa područja ZOSDL. Potonjim prerastanjem ZOSDL u SAO Krajinu i proglašenjem Statuta SAO Krajine (21. decembar 1990. godine) ustanovljena je Skupština SAO Krajine, kao najviši organ predstavničke vlasti.[3]

Neposredni izbori za poslanike u Skupštini SAO Krajine nisu mogli biti sprovedeni odmah, zbog tadašnjih veoma nepovoljnih bezbednosnih prilika, tako da je 17. aprila 1991. godine u Kninu doneta odluka da se sazove privremena Skupština, koju bi činilo po sedam poslanika iz svake opštinske skupštine sa područja SAO Krajine.[4] Na konstitutivnoj sjednici, koja je održana 30. aprila, Skupština SAO Krajine je donijela odluku o održavanju referenduma o statusu SAO Krajine, koji je raspisan za 12. maj, a za prvog predsjednika Skupštine izabran je Velibor Matijašević, poslanik iz Gline.[5] Nedugo potom, na zasjedanju koje je održano 29. maja, Skupšina je usvojila Ustavni zakon SAO Krajine.[6] Na zasjedanju koje je održano 21. novembra (1991) za novog predsjednika Skupštine izabran je Mile Paspalj, takođe poslanik iz Gline.[7]

Skupština RSK uredi

Sazivanjem Ustavotvorne skupštine i usvajanjem Ustava,[8] SAO Krajina je 19. decembra 1991. godine transformisana u Republiku Srpsku Krajinu, čiji je najviši predstavnički organ bila Skupština RSK. Na zasjedanju u Glini, Skupština RSK je 9. februara 1992. godine prihvatila Vensov plan. Na zasedanju koje je održano 26. februara u Borovu Selu, Skupština je usvojila amandmane na Ustav RSK.[9]

Zbog tadašnjih veoma složenih političkih prilika, neposredni izbori za poslanike u Skupštini RSK nisu mogli biti raspisani tokom 1992. godine, tako da su održani tek 12. decembra 1993. godine. Novoizabrani saziv Skupštine RSK konstituisan je 12. februara 1994. godine, kada je za novog predsjednika Skupštine izabran Branko Vojnica, dok su za potpredsjednike izabrani Marko Atlagić i Milan Ernjaković. Na zasjedanju koje je održano 25. oktobra iste godine, za novog predsjednika Skupštine izabran je Rajko Ležaić, dok su za nove potpredsjednike izabrani Boro Bogunović i Đorđe Damjanović. Posljednja sjednica Skupštine prije pada RSK održana je 27. jula 1995. godine u Topuskom. Nakon pada RSK u avgustu 1995. godine, Skupština RSK je pokušala da se konsoliduje u progonstvu, na području Republike Srpske, ali njen rad je nedugo potom zamro.[10]

Tek desetak godina kasnije, rekonstituisana je Skupština Republike Srpske Krajine u progonstvu, čije se sedište nalazi u Beogradu.

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ a b Dakić 1994.
  2. ^ a b Dakić 2002.
  3. ^ Rupić 2007, str. 120-124.
  4. ^ Rupić 2007, str. 165.
  5. ^ Rupić 2007, str. 166-167.
  6. ^ Rupić 2007, str. 178-181.
  7. ^ Rupić 2007, str. 244-245.
  8. ^ Rupić 2007, str. 356-379.
  9. ^ Rupić 2008, str. 150-152.
  10. ^ Jarčević 2005.

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi