Slobodište

место где је за време немачке окупације Србије, током Другог светског рата, стрељано близу 1.650 људи

Slobodište u Kruševcu je mesto gde je za vreme nemačke okupacije Srbije, tokom Drugog svetskog rata, streljano blizu 1.650 ljudi, uglavnom - partizana, četnika, kao i njihovih pristalica i Roma.[1]

Slobodište
Kenotafi
Stilizovane šajkače

Slobodište kroz okupaciju uredi

Slobodište se nalazi jugozapadno od Kruševca, na padinama brda Bagdala. Ovo strelište je po prvi put otvoreno 23. septembra 1941. godine streljanjem 25 četnika majora Dragutina Keserovića koji su uhvaćeni posle napada na Kruševac i osuđeni na smrt. Pre ovog prvog streljanja u centru Kruševca je obešen otac Keserovićevog barjaktara, jedan od uglednijih Rasinaca. To je bio početak nemačkog terora u Kruševcu.

U Kruševcu su za vreme okupacije streljani najviše ljudi iz Trstenika i okoline, iz Vrnjačke banje i okoline, iz Kraljeva i okoline, iz Kruševca i okoline, a bilo je streljanih iz Raške, Leške, Kosova i Zapadne Srbije. Streljani su dovođeni iz Kaznenog zavoda u Kruševcu koji je bio neka vrsta mini-logora, a takođe i iz bugarskih zatvora i Kruševačke Krajskomandanture 833.

Veliko junsko streljanje u Kruševcu uredi

Najveće streljanje u Kruševcu izvršeno je 29. juna 1943. kada je na Bagdali izvedeno 324 lica i streljano kao mera odmazde. Ovo streljanje je trebalo da se izvede 28. juna, ali kako je toga dana bio veliki srpski praznik Vidovdan, Nedićeve vlasti su uspele da streljanje pomere za jedan dan kasnije. Pre streljanja u Kruševac je doputovao SS general August Majsner koji je potpisao plakat i napomenuo da je ovo masovno streljanje lično on naredio. Najveći broj streljanih toga dana bili su civili iz okolnih sela. Streljanje je izvršeno kao odmazda za napad na nemačke trupe u Kraljevu nekoliko nedelja ranije u kome su partizani ubili nekoliko Nemaca i ako su znali da će Nemci ubijati civile zbog toga. Streljanja su takođe vršena i u krugu Kaznenog zavoda, a tela sahranjivana na Bagdali.

U Kruševcu su za vreme okupacije i bugarski vojnici u više navrata vršili egzekucije, a takođe su to činili i naoružani Arnauti u nemačkim uniformama i pripadnici Srpskog dobrovoljačkog korpusa (Ljotićevci).

Posle oslobođenja u Kruševcu je zatočeno i ubijeno 1200[traži se izvor] pripadnika četničkog pokreta. Ovaj podatak se dosta uspešno čuvao od javnosti, a i danas je tabu tema. Tu likvidacuju je izvršila Prva jugoslovenska brigada, na čijem čelu je bio Marko Mesić. Malo je ljudi uspelo da pobegne ovom zločinu, budući da su begunci po naredbi progonjeni i ubijani po obližnjim selima.[traži se izvor]

Konačni pokazatelji uredi

Prema raspoloživim dokumentima i sačuvanim nemačkim objavama o streljanjima, u Kruševcu je za vreme čitave okupacije streljano blizu 1.650 lica. Ta streljanja su tekla sledećim redosledom:

Datumi streljanjaBroj streljanih
23.IX.19411
24.IX.194188
12.X.194210
12.XII.194210
15.XII.194210
5.II.194340
1-30.III.1943358
12.IV.19435
29.IV.194310
12.V.194310
1-31.VI.1943530
1-31.VII.1943550
9.XIII.19439
20.XI.19431
12.VI.194410
UKUPNO1.642

Spomen kompleks Slobodište uredi

Spomen kompleks „Slobodište“ podignut je u neposrednoj blizini strelišta, a to ime je dobio jer su u jednoj humci pronađeni posmrtni ostaci boraca Rasinskog partizanskog odreda, koji su nazvani slobodarima grada Kruševca.

Na predlog Dobrice Ćosića, prvoborca Rasinskog partizanskog odreda, arxitekta Bogdan Bogdanović je realizovao spomenik u periodu od 1960. do 1965. godine. Spomenik je kako piše građen sa sledećim natpisom:

“Pod ovim nebom, čoveče, uspravi se. Hleb i sloboda isto su nama“.

Osnovni elementi spomenika su: humke, „kapija smrti“, „dolina pošte“ sa 12 kamenih ptica i „dolina živih“, amfiteatar sa pozornicom i gledalištem. Suštinski element i povod Kompleksa predstavlja „Stratište“.

Danas je strelište pod Bagdalom pretvoreno u istorijski Kompleks „Slobodište“ koje predstavlja mesto koje masovno posećuju kako građani Kruševca, tako i strani turisti.

Reference uredi

  1. ^ Romelić, Živka (2009). „Slobodište - značenje i poruke”. Spomen mesta - istorija - sećanja : primljeno na V sednici Odeljenja društvenih nauka SANU održanoj 30. juna 2009. godine na osnovu referata akademika Gojka Subotića: 95-100. 

Literatura uredi

  • Istorijski arhiv grada Kruševca (dokumenta Krajskomandanture 833 u Kruševcu)
  • Krsta Milosavljević, Tamo gde je Slobodište, Novi Sad, 1969.
  • Kosta Nikolić, Ratni plakat u Srbiji (1941—1944), Nova Pazova, 2002.
  • Ravnogorska istorija (priredio Radovan Kalabić), Beograd, 1991.
  • Adam Stošić, Pod Nebom Kruševca (književno-istorijski zbornik kruševačkog kraja), Kruševac-Beograd, 1996.