Specijalni rezervat prirode Uvac

Specijalni rezervat prirode Uvac je rezervat prirode I kategorije koji se nalazi na području jugozapadne Srbije.[1] Zahvata površinu od 7.453 hektara i obuhvata delove teritorija opština Nova Varoš i Sjenica.[2] Pod zaštitom je države od 1971. godine kao prirodno dobro od izuzetnog značaja.[3]

Specijalni rezervat prirode Uvac
IUCN kategorija II (nacionalni park)
Meandri Uvca
Mapa sa lokacijom zaštićene oblasti Specijalni rezervat prirode Uvac
Mapa sa lokacijom zaštićene oblasti Specijalni rezervat prirode Uvac
Mjesto Srbija
Najbliži gradNova Varoš, Sjenica
Koordinate43° 24′ N 19° 56′ E / 43.400° S; 19.933° I / 43.400; 19.933
Površina7.543 ha
Osnovano1971. godine
Upravljačko tijeloSrbija

Odlike uredi

SRP Uvac predstavlja jedinstvenu morfološku celinu Starovlaške visije, koja je predstavljena kanjonskom dolinom reke Uvac. Ona je usekla uklještene meandre relativnih visina i do sto metara. Rezervat se prostire između dve planine - Zlatara na jugozapadu i Javora na severoistoku. U reljefu dominiraju kraški oblici koji su predstavljeni brojnim vrtačama, uvalama, jamama i pećinama. Najpoznatiji je Ušački pećinski sistem, sa 6.185 m dugim kanalima.[4] Ovde se nalazi Ledena pećina.

Biljni i životinjski svet uredi

Ptice uredi

 
Beloglavi sup

Rezervat prirode odlikuje se izuzetnim biodiverzitetom. Najznačajnija jedinka ovih prostora je beloglavi sup, vrsta orla lešinara velikih dimenzija (raspon krila i do tri metra).[5] Ovo je uz kanjon reke Trešnjice jedino stanište ove ptice u Srbiji. U rezervatu se nalazi oko 300 jedinki, a specifično za njih je jedinstvena ishrana. Naime, hrane se samo leševima uginulih životinja, pa samim tim predstavljaju važnu kariku u lancu ishrane. Do sada je na teritoriji ovog područja zabeleženo 104 vrste ptica među kojima su: suri orao (Aquila chrysaetos), orao zmijar (Cricaetus gallicus), sivi soko (Falco peregrinus), veliki ronac (Mergus merganser), prdavac (Crex crex) i druge.[6] Najveće gnezdilište velikog ronca na Balkanu nalazi se u rezervatu Uvac.

Ostali živi svet uredi

Ove prostore odlikuje i prisustvo jedanaest vrsta riba (potočna pastrmka, klena, skobalja) i nekoliko ugroženih vrsta sisara.[7] U rezervatu je registrovano prisustvo 219 različitih biljnih taksona. Od toga su tri vrste sa međunarodnih značajem, nekoliko je pod zaštitom, a više od 50 vrsta ima lekovita svojstva.[8] Značajno je prisustvo i drugih životinja kao što su ris (Lynx lynx), vidra (Lutra lutra) i slepi miševi. Pećine Uvca jedino su stanište stenoendemičnih vrsta insekata roda Remyella i Duvalius, kao i stonoge Haasea lacusnigri microcorna.[6]

Zaštita uredi

Specijalni rezervat prirode Uvac, zaštićen je prvi put 1971. godine na lokalitetu Pavlovića Brod sa površinom od 267 hektara. Tokom 1995. godine područje zaštite je značajno prošireno, za oko deset puta (2.717 ha), da bi konačan oblik i veličinu dobilo 2006. godine.[9] O rezervatu se stara Fond za zaštitu ptica grabljivica „Beloglavi sup“ sa sedištem u Novoj Varoši.[10] Budući da je ovo dobro od izuzetnog značaja, svaka aktivnost koja može narušiti ekosistem je strogo zabranjena.

Galerija uredi

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ „SRP Uvac”. Uvac.org.rs. Arhivirano iz originala 19. 02. 2012. g. Pristupljeno 10. 3. 2012. 
  2. ^ „Teritorija rezervata”. Uvac.org.rs. Arhivirano iz originala 19. 02. 2012. g. Pristupljeno 10. 3. 2012. 
  3. ^ „Zaštićeno područje”. Uvac.org.rs. Arhivirano iz originala 19. 02. 2012. g. Pristupljeno 10. 3. 2012. 
  4. ^ „Morfološke odlike”. Uvac.org.rs. Arhivirano iz originala 19. 02. 2012. g. Pristupljeno 10. 3. 2012. 
  5. ^ „Beloglavi sup”. Uvac.org.rs. Arhivirano iz originala 19. 02. 2012. g. Pristupljeno 10. 3. 2012. 
  6. ^ a b Amidžić; et al. (2011). Zaštićena prirodna dobra Srbije (drugo izd.). Beograd: Ministarstvo životne sredine, rudarstva i prostornog planiranja; Zavod za zaštitu prirode Srbije. str. 280. ISBN 978-86-80877-39-6. 
  7. ^ „Živi svet”. Uvac.org.rs. Arhivirano iz originala 19. 02. 2012. g. Pristupljeno 10. 3. 2012. 
  8. ^ „Flora”. Uvac.org.rs. Arhivirano iz originala 19. 02. 2012. g. Pristupljeno 10. 3. 2012. 
  9. ^ „Istorijat”. Uvac.org.rs. Arhivirano iz originala 19. 02. 2012. g. Pristupljeno 10. 3. 2012. 
  10. ^ „Zaštita i briga”. Uvac.org.rs. Arhivirano iz originala 19. 02. 2012. g. Pristupljeno 10. 3. 2012. 

Literatura uredi

  • Amidžić; et al. (2011). Zaštićena prirodna dobra Srbije (drugo izd.). Beograd: Ministarstvo životne sredine, rudarstva i prostornog planiranja; Zavod za zaštitu prirode Srbije. str. 280. ISBN 978-86-80877-39-6. 

Spoljašnje veze uredi