Srpska pravoslavna crkva Svetog Vaznesenja Gospodnjeg u Subotici

објекат и непокретно културно добро у Севернобачком управном округу, Србија

Srpska pravoslavna crkva Svetog Vaznesenja Gospodnjeg u Subotici podignuta u periodu od 1723. do 1726. godine. Pripada Eparhiji bačkoj Srpske pravoslavne crkve i predstavlja nepokretno kulturno dobro kao spomenik kulture[1]

Srpska pravoslavna crkva Svetog Vaznesenja Gospodnjeg u Subotici
Srpska pravoslavna crkva Svetog Vaznesenja Gospodnjeg
Opšte informacije
MestoSubotica
OpštinaSubotica
Država Srbija
Vreme nastanka1726.
Tip kulturnog dobraSpomenik kulture
VlasnikSrpska pravoslavna crkva

Istorijat uredi

Prvo pominjanje crkve prema pisanim izvorima je iz 1744. godine gde se u jednom protokolu navodi postojanje dva objekta, stara i nova crkva: „malija i veliukija cerkve v šanci mjestje Suboticje”. Stara crkva je bila u neposrednoj blizini i bila je isto posvećena vaznesenju Gospodnjem, samo dosta manja, ofarbana u plavo sa daščanim krovom.

Sadašnja crkva je podignuta u periodu od 1723. do 1726. godine za vreme episkopa bačkog Sofronija Tomaševića. Dok za ktitora se pretpostavlja da je bio Nikola Čelebdžija, trgovac koji se bavio gajenjem i prodajom stoke.

Tokom vremena na crkvi su vršene obimne intervencije i adaptacije, sredstvima donatora. Prva je bila 1766. godine, kada je i oslikan ikonostas. Godine 1804. su izvedeni obimni radovi, kada je crkva produžena (oko 11,40 m) i proširena (oko 1,50 m), kada je nad pripratom načinjena hor-galerija. U velikoj obnovi 1909/1910. godine, po projektu Mihajla Milana Harminca, arhitekte iz Budimpešte, crkva je ponovo proširena, stariji zvonik porušen i sazidan novi zvonik sa dva ugaona prostora, krstionicom i hranilištem. Na osam prozora, tehnikom vitraža, oslikani su likovi svetitelja. Vitraže je radila firma „Tiroler Glassmalerei” iz Inzbruka, koji su za vreme bombardovanja Subotice tokom Drugog svetskog rata uništeni dobrim delom.

Arhitektura uredi

Zbog obnavljanja i proširenja crkve početkom 19. veka nije se zadržalo izvorno stilsko obeležje, osim samog izgleda zvonika. Danas hram predstavlja karakterističan primer neobaroknih crkava, po svojoj arhitektonskoj koncepciji i dekorativnoj plastici izvedenoj tokom velike obnove.

 

To je jednobrodna građevina sa polukružnom apsidom, i transeptom na istoku, pripratom i zvonikom na zapadu. Pročeoni, zapadni deo hrama je najreprezentativnije rešen sa centralno postavljenim plitkim rizalitom i uzdignutim baroknim tornjem. Ulaz je markiran sa dva kamena stuba koja počivaju na uzvišenom postolju i nose blago zaobljen fronton. Centralno je postavljen dvokrilni drveni portal sa lučnim nadsvetlom. Bočne fasade su obrađene horizontalnom podelom plitkim fugama, a pilastri nose kapitele sa bogatom baroknom dekoracijom u vidu voluta i akantusovog lišća sežući do visine potkrovnog venca. Između su prozori sa segmentnim lukom. U krovnoj zoni, nad transeptom i pripratom, sa severne i južne strane su atike sa blago naglašenim lučnim završetkom, sa centralno postavljenim krugom i geometrijskom dekoracijom.

Stari ikonostas, oslikan 1766. godine, koji je za vreme velike obnove 1909. godine poklonjen manjoj crkvi posvećenoj Svetom Dimitriju, u Aleksandrovu, zamenjen je sadašnjim koji je izrađen 1910. godine. Ikonostas predstavlja rad Johanesa Lukeša, a pod nadzoroma -Paje Jovanovića. Radovi su finansirani iz priloga Marijete, ud. Aleksandra Manojlovića, bogate subotičke građanke koja je za izradu istoga dala 10.000 kruna, o čemu postoji zapis u soklu ispod ikone Isusa Hrista. Nosač ikonostasa i pozlaćenu rezbarske radove su radili majstori iz radionice „Ratai i Benedek” iz Pešte.

Bogorodičin tron je u rokajnoj rezbariji i izveden je 1785. godine. Pretpostavlja se da je rad Aksentija Markovića, a prema zapisu saznajemo da je ktitorka bila Jelisaveta, udova Georgija Konstatinovića.

Na Arhijerejskom tronu je ikona Sveti Sava srpski, ulje na platnu, izvedena u realističnom stilu, rad Aleksandra Sekulića iz 1910. godine, slikara iz Zrenjanina. Ikonu je hramu poklonio Stevan Sekulić o čemu postoji zapis u donjem desnom uglu ikone.

Galerija uredi

Vidi još uredi

Izvori uredi

  1. ^ „Međuopštinski zavod za zaštitu spomenika kulture Subotica”. Arhivirano iz originala 07. 05. 2014. g. Pristupljeno 07. 05. 2014. 

Spoljašnje veze uredi