Period istorije Starog Šapca se vezuje za vreme od 1816. do 1914. godine, od dolaska Jevrema Obrenovića u Šabac do početka Prvog svetskog rata.

Šabačka varoš uredi

 
Hotel Pariz, početak Beogradske ulice

Počeci formiranja urbanog centra počinju i znatno pre, nastankom, tačnije izrastanjem Baira, kao trgovačkog centra u 18. veku. Sa druge strane, razaranja koje je Šabac pretrpeo na samom početku Prvog svetskog rata, pre svega bombardovanjem od strane dva rečna monitora, su znatna. Godine 1918. se ukida i sama ideja nastanka Šapca, kao graničnog grada, izmeštanjem granice sa Austrougarskom.

Prvobitno, Šabac se sastoji iz Prekog i Donjeg šora, Baira i Kamička. To su predgrađa vezana za sam period zlatnog vremena Šapca. Međutim i pre tog perioda početni Šabac, kasaba, sastojao se od nekoliko naselja, od kojih se mogu izdvojiti Bair, Begluk-bara, Šabačka poljana, Tvrđava, Tabak-mala. 1807. godine nastaje i Šabačka Mahala, sa područja Baira i Šabačke poljane. Tako da se u prvoj polovini devetnaestog veka u Šapcu spominju: Glavna čaršija, Preki šor, Donji šor, Šabačka Mala, Kamičak, Velika Pijaca, Begluk-bara, Tvrđava, Šipurske livade, Topolik, Šabačko polje.[1]

Pravitelstvena ulica uredi

 
Pravitelstvena ulica

Glavna čaršija, se u početku zvala i Francov sokak, a zatim i Pravitelstvena ulica. U Glavnoj čaršiji se nalazi veći broj objekata, pre svega konaka, kao što su konak Gospodar Ante Bogićevića, Gospodar Jevrema i Sime Slome (konak Luke Lazarevića). Od vremena kada je u Gospodarskom konaku smeštena opština, ulica se naziva i Pravitelstvenom ulicom. Pravitelstvena ulica predstavlja najuži centar grada. U Pravitelstvenoj ulici tokom vremena žive Jevrem Obrenović, Miloš Bogićević, Miloš J. Obrenović, Luka Lazarević, Laza Lazarević, Vera Blagojević, Mavid Popović, a nalaze se slavne kafane: Amerika (Despota Rakića), Devet direka (Jugoslavija, Ace Kneževića), Uživacija, Velika Srbija, Podrinje, Hotel Grand, kafana Velika Kasina. Kafanu Amerika je prilikom svog boravka u Šapcu posetio i Gavrilo Princip, koji je sa smeštajem bio u dvorištu naspram nje. U Americi sviraju Cicvarići, dok je vlasnik kafane Amerike, Despot Rakić, otvorio u Beogradu kafanu Kod Glavnog ureda (u neposrednoj okolini Železničke stanice). Preko puta Amerike su Devet direka, kafana koja je primala mnoge, između ostalog Janka Veselinovića, Vladimira Jovanovića, i druge.

Sa strane Amerike, Pravitelstvenom ulicom, nastavljaju kuće Andre Jovanovića, foto radnja Holivud, kafana Uživacija, ordinacija dr Ostojića, kafana Velika Srbija, na samom uglu današnjih Stojana Novakovića i Gospodar Jevrema (tada Policijske i Pravitelstvene) pa zatim kuća Doce Mijatovića, Ilije Rankovića, zgrada Podrinjske banke, kuća Mihaila Škorića, kafana Podrinje, kafana Kasina, konak Luke Lazarevića, konak Ante Bogićevića, mesto nekadašnje kuće Kuzmana Lazarevića, zgrada Samurovića, zgrada Krsmanovića.

Palata Krsmanovića uredi

 
Sokolsko društvo u Šapcu

Sa Palatom Krsmanovića je dakle počinjala Pravitelstvena ulica, a nastala je kao miraz J. Krsmanovića. U palati Krsmanovića se nalaze mnoge ustanove kulture, sadržaji, Gimnazija na spratu zdanja, Bora Antonić u prizemlju, češka prodavnica Bata, lokal Jevreja Avramovića, knjižara Čede Gajića.

Šabačka Pravitelstvena ulica sa palatom Krsmanovića i Županijskim dvorom (s druge strane) izlazi na veliku pijacu i glavni gradski trg, iz vremena Jevrema. U tom periodu Jevrem je propisao širinu ulica za 8 klafti, 16 metara, kao i da se ulice dodiruju pod pravim uglom. To je uostalom i osnovna razlika u odnosu na Bair, čije su ulice iz osamnaestog veka bile zakrivljene u vidu polumeseca, i sekle se takođe u lunarnom obliku.

Županijski dvor uredi

Županijski dvor na Velikoj pijaci, bila je zgrada koja se naslanjala na hotel kafanu Velika Gostionica Janje Glazerović. Županijski dvor je bilo sedište Velikog župana (najpoznatiji veliki župan sa dva kmeta, bio je valjevski Veliki župan Vasa). U Županijskom dvoru se odigravala i Alavantićeva afera.

Posle Županijskog dvora, dolaze zgrade Načelstva, koje su podignute 1904. na mestu Gospodar Jevremog dvora, konkretno druga zgrada Načelstva, kao osveta „nove“ dinastije Karađorđevića, kao što je i Beogradska ulice (tj. Donji šor) preimenovana u Karađorđevu ulicu. A drugi deo Donjeg šora u Mišarsku (zatim Luke Lazarevića). Zgrade Načelstva je duhu neoklasicizma projektovao Milorad Ruvidić, lipolišćanski arhitekta.

Konak Jevrema Obrenovića uredi

 
Gospodar Jevremov konak

U Konaku Gospodar Jevrema se u to vreme nalazio veći broj sadržaja, počev od sobe garde, kujne, dečje sobe, divanhane. Namešten je bio sa krevetima namesto asura, na kojima se u to vreme spavalo, pendžerima, stolicama od damsta, i nameštajem od austrijskog mebla, klavirom. Konak gospodar Jevrema 1890. godine posećuju i kralj Milan iz Beča i kralj Aleksandar, obeležavajući godišnjicu rođenja svog dede Jevrema. Na konak je tom prilikom stavljena i spomen-ploča. Aleksandar Obrenović će staviti temelje sadašnje kasarne u Šapcu a i osnovna škola u Prekom šoru (Janko Veselinović) će se za tu priliku nazvati Prva Osnovna Kraljevska škola (u Beogradskoj ulici).

Konak je imao svoje pedagoge, Dimitrija Tirola, jednog od osnivača Društva srpske slovesnosti i Jozefa Šlezingera, upravnika prvog vojnog orkestra. Za potrebe Konaka, stvorena je Pravitelstvena bašta, povrtnjak u kome su kultivisane različite sorte, prethodnik Jevremove bašte. Iz kojega je zatim nastao i Pravitelstveni park, Gradski park, 1893. godine.

Kuća Bogatinčevića uredi

Posle Konaka od izuzetnoga značaja je i kuća Bogatinčevića, gde se nalazi štamparija A. A. Slavuja, koja pokreće prvi gradski list, Šabački glasnik, sa uredništvom Vladimira M. Jovanovića. Vlada Jovanović je najpre u štampariji blagajnik, da bi posle otkrio i predložio štampanje prve zbirke pripovedaka Janka Veselinovića. Jedan od Bogatinčevića, je bio i Teja Bogatinčević, gradski inžinjer zaslužan za nastanak osavremenjenog Pravitelstvenog parka.

Negde pored kuće Bogatinčevića, znameniti duvanski trgovac Joca Jovanović podiće zgradu, koju će posle prelaska u Beograd, da pokloni Šabačkoj trgovačkoj omladini (današnji šabački kulturni centar). Ta zgrada će u Prvom svetskom ratu biti pogođena monitorom, ali će se sa izmenama obnoviti, za potrebe omladine, i društvenog života. Joca Jovanović, radikal koji je dobijao značajne koncesije za duvan, podiće i u Beogradu velelepno zdanje, Palatu Joce Jovanovića.

Hotel Grand uredi

Pred kraj devetnaestog veka, ispred Šabačke trgovačke omladine, jedan od braće Gajića, otvora hotel Grand, prvi ukupno od tri potonja šabačka Hotela Grand. Drugi Hotel Grand će nići nešto niže, a biće poznat po tome što se tu nalazio kao advokat Jova Blagojević, budući šabački gradonačelnik, i otac Vere Blagojević. Prvobitni Hotel Grand je imao bioskop i izuzetnu baštu.

Nakon drugog Granda u Glavnoj ulici, uzvodno dolazi kuća advokata, sa kojom je počinjala Češka ulica (sadašnja Laze Lazarevića ulica). Zatim na potezu ka Devet direka, kuća Toše Jovanovića, koji je imao još najmanje dve kuće, i to kao po pravilu na gradskim skvervima, na mestu Doma Vojske i bivše Banke. Niz desne strane Pravitelstvene ulice završava sa Mačvanskim trgom i kafanom Devet direka (Hotel Jugoslavija).

Preki šor uredi

 
Pocerska ulica sa Malom Kasinom, XX vek

Preki šor je ulica poznata po velikom broju ličnosti i kulturnih zdanja. U Prekom šoru su rođeni ili živeli Stojan Novaković, Sima Trojanović, osnivač etnografskog muzeja, prota Jovan Pavlović, Milorad Popović Šapčanin, Janko Veselinović, Živojin Pavlović. Preki šor će se s kraja devetnaestog veka i do tridesetih godina dvadesetog veka zvati Pocerska, a zatim Masarikova ulica.

U Pocerskoj ulici se nalazi veći broj kafana Laf, Miramare, Beli krst, Srpska kruna. U prostoru kafane Miramare je današnji Abrašević (nazvan po belvederu Franje Josifa). A naspram Miramara je Laf, kafana sportskog kluba Mačva, Aerokluba, biblioteke. Beli krst je kafana u ulici gde se nalaze dve kuće Dragomira Draže Petrovića, pa je podignuta kao kafana ovog radikalskog advokata i nazana po odlikovanju dodeljenom Šapcu. Miramare je sa druge strane kafana Demokratske stranke. Srpska kruna se nalazi na kraju Prekog šora sa strane Lafa.

U Pocerskoj ulici se za vreme Prvog svetskog rata nalazi Ratna komanda, a zatim Pošta, Štamparija lista Radikal, a pored Gimnazije Štamparija M. Ilića.

U prostoru Šabačke porte je i spomenik Oslobodiocima Balkanskih i Prvog svetskog rata podignut od vajara Frana Dinčića, koji je radio i rešenje za orden narodnog heroja Drugog svetskog rata.

Između dva rata u Masarikovoj ulici (nazvanoj po čehoslovačkom predsedniku Tomašu Masariku) je poznata Mala Kasina, ili samo Kasina, pošto je Velika Kasina prestala sa radom tokom Prvog svetskog rata. U Šapcu je inače postojalo pet Kasina: Velika Kasina, Zemljoradnička Kasina, Zanatlijska Kasina, Radnička Kasina i Mala Kasina.

Tri najstarija objekta Šapca se nalaze u Pocerskoj ulici, i to: zgrada Polugimnazije, Šabačka biblioteka (Vladičanski konak) i kuća prote Jovana Pavlovića.

Potrebno je napraviti razliku između zgrade nekadašnje Polugimnazije i današnjeg zdanja Gimnazije. U zgradi nekadašnje Polugimnazije se danas nalazi Narodni muzej Šabac. A na spratu Polugimnazije nekada, značajne ličnosti Isidora Sekulić, Mileva Marić, Ljubomir Stojanović, Jovan Đorđević, Vladimir Jovanović, Vladimir Karić, Sima Trojanović, Vladimir Vasić.

Šabačke ulice uredi

Ulice su nosile funkcionalne nazive za to vreme: Policijska ulica, današnja Stojana Novakovića, zbog toga što se u njoj nalazi zgrada Opštine i Policije, u njoj su takođe Ambari, naziv za privremeni opštinski zatvor, ova ulica je nosila naziv i Francuska, u trenutku kada je ceo Sokolski park dobio naziv Tiršov venac, dok je nastavak Francuske ulice, današnja Laze Lazarevića, nekadašnji Tošin sokak (nazvana po prvoj kući Todora Jovanovića na početku sokaka, nekadašnja Planika), se zvao Češka ulica sve do Gradskog parka. Grkov sokak je bila ulica Braće Nedića, zvana tako po kafani Grka Iliosa, a nastavljao je na Topovsku ulicu, današnje V. Jovanovića, koja se opet zvala prvim delom Rabadžijski šor, ili Rabadžiluk. Telefonska ulica bila je ulica Stevana Sinđelića, između ostalog i zbog toga što je telefon prvi uveo Šapčanin, negde na strani. Šanin šor se prozvao po lepoj Šani, ondašnjoj Bairčanki, u koju su se zaljubila dva bairska bega. Jedan od njih joj poklanja han, na samom početku današnje Miloša Pocerca ulice. Od konaka još svakako treba spomenuti i konak Nikole Lunjevice i Beli konak Kurtovića. U Belom konaku boravila je Mina Karadžić. U konaku Nikole Lunjevice u Šapcu, trgovca koji je otvorio drugi srpski ustanak, rođena je i Anka Obrenović, prva emancipovana Srpkinja, na mestu današnjeg Malog Metropola.

Ćuprije i šorovi Šapca uredi

 
Palata Krsmanovića, Šabac sa početka XX veka

Kajmakčalanska ulica se svojevremeno zvala sokak Riste A. Đorđevića, zbog strugare na kraju poteza, gde je bila strugara pored železnice čekajući trupce koji su tegljeni splavovima iz Bajine Bašte. Prote Smiljanića se, s druge strane, zvala Sokak Tešmanovića, po kafani Tešmana Soldatovića, u čijem dvorištu je kasnije živeo Kosta Abrašević. Od starog Baira, svakako je najinteresantniji Đumručki sokak, potonji kralja Aleksandra, put koji je vodio ka čuvenoj Carinarnici, mestu gde se izvozila roba na Savi, pre svega svinje, šljive i so, popularno nazvanoj Đumurkana. Od Đumurkane, pristaništa kojeg je prvo obnovio i sagradio vojvoda Luka Lazarević, išla je i stalna parobordska linija, sa brodom Mačva, ondašnjim prvim i jedinim (sa Deligradom) parobrodom Srpskog rečnog brodarskog društa. Pored ovih treba istaći i Kameni šor, ili Kamenjak, koji je tako nazvan nakon što je opština 1850. godine popločala sokak kamenom. Iz Kamenjaka nastavljala je Ciganmalska ulica, koja je preimenovana u Avde Karabegovića. Pored velikog broja šorova i sokaka (Kameni, Đumručki, Šanin, Preki, Tošin, Grkov, Donji, Strugarski), Šabac je imao i pet ćuprija: Poljansku, Bensku, Kamičansku, Beglerbarsku, i Strugarsku.

Beli konak Kurtovića uredi

 
Beli konak, Karađorđeva, Donji Šor, XX vek

Kurtovića dvor sagradio je 1832. Josif Josa Kurtović, osnivač šabačke trgovačke porodice Kurtović (u Hercegovini Kurtešević), poznati trgovac solju. Josa Kurtović je oženio kćerku grčkog hajduka klefta, Farmakija, Frederiku, prelepu Grkinju, u Šapcu popularno prozvanu Šanu, čija druga sestra, Nula bila za Tomu Vučića.

Predratni kvartovi uredi

Pored toga su i delovi Kamičak, oblast Šapca nazvana po reci Kamičak, koja je formirala veliku baru (Baru Oveljaču), negde na mestu današnjeg Mačvanskog trga (na početku Mačvanske ulice). Begluk-baru, koja se protezala između Šapca i Šipurskih livada, ka Savi, Topoliku i ulici Štefice Kosijer. Topolik, mesto na kome su održavali prvi šabački vašari Đurđevdanom, u početku samo stočne, poljoprivredne namene, na prostoru gde se sada nalazi Gradska hala sportova. Spomenimo da je Dudara dobila naziv po dudovima koje zasadila na tom mestu princeza Julija Obrenović 1858. godine za primer Šapčankama, i u pravcu popularisanja ove hortikulture. Već spomenuti Ambari, Vešala, oblast Baira ka Begluk-bari, za vreme turske vlasti, gde je vešan srpski živalj. Kao i okolne oblasti poput Bećinog brda, nazvan po starcu Beći koji duže vreme tu živeo sasvim sam, i išao na igranke kod kafane Đenića (jedina kafana na širem prostoru Trkališta, nekadašnjeg Đenića). Krsmanovača, Mijatovača, Jerezac, Magazinovača, Topuzovača, Kurtovača, Lipak, Alfirovača, Doktoravača, Ringlov, Dudara, Dumača, itd.

Stari Šabac, fotografije Riste Marjanovića uredi

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ „Istorija Šapca na sajtu Šabačka čivija”. Pristupljeno 25. 4. 2013.  Arhivirano na sajtu Wayback Machine (27. avgust 2011)