Sjenički sandžak
Sjenički sandžak (tur. Seniçe sancağı) je bio pogranična pokrajina Osmanskog carstva koja je postojala između 1902. i 1912. godine, sa upravnim središtem u gradu Sjenici. Nalazio se u sastavu tadašnjeg Kosovskog vilajeta.
Sjenički sandžak Seniçe sancağı | |||||||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
1902.—1912. | |||||||||||||
Sjenički sandžak (1902-1912) | |||||||||||||
Glavni grad | Sjenica | ||||||||||||
Regija | Jugoistočna Evropa | ||||||||||||
Zemlja | Osmansko carstvo | ||||||||||||
Događaji | |||||||||||||
Status | Bivša pokrajina | ||||||||||||
Vladavina | |||||||||||||
• Oblik | Begovat | ||||||||||||
Istorija | |||||||||||||
• Uspostavljeno | 1902. | ||||||||||||
• Ukinuto | 1912. | ||||||||||||
|
Sredinom 19. veka, Sjenica je počela da dobija na značaju kao mesto u kojem su često boravili novopazarski kajmakami i sandžakbegovi.[1] Sjenički sandžak je nastao 1902. godine, nakon velikog preuređenja Novopazarskog sandžaka koje je izvršeno tako što su kaze Novi Pazar[2] i Mitrovica pripojene Prištinskom sandžaku, dok su kaze Berane i Rožaje priključene Pećkom sandžaku. Od preostale četiri kaze — Sjenica, Bijelo Polje, Nova Varoš i Vraneš (Donji Kolašin), stvoren je poseban Sjenički sandžak, koji se na istoku graničio sa Prištinskim, na jugu sa Pećkim i na zapadu sa Pljevaljskim sandžakom.[3]
Na području Sjeničkog sandžaka ukrštali su se suprotstavljeni interesi Turske, Austrougarske, Srbije i Crne Gore. U vreme Aneksione krize (1908-1909), Donjokolašinska kaza je izuzeta iz sastava Sjeničkog sandžaka i priključena Pljevaljskom sandžaku.[3]
Tokom Prvog balkanskog rata (1912—1913), celokupno područje Sjeničkog sandžaka oslobodile su u jesen 1912. godine vojske Srbije i Crne Gore.[4] Prema međusobnom sporazumu, veći deo Sjeničkog sandžaka, uključujući i sam grad Sjenicu, pripao je Srbiji, a manji deo pripao je Crnoj Gori. Time je Sjenički sandžak prestao da postoji. Konačno razgraničenje izvršeno je posebnim sporazumom između Srbije i Crne Gore od 12. novembra 1913. godine.[5]
Vidi još uredi
Reference uredi
- ^ Šabanović 1959, str. 96-97.
- ^ Mušović 1976, str. 164.
- ^ a b Rakočević 1983, str. 264.
- ^ Đorđević 1983, str. 189.
- ^ Jagodić 2010, str. 31.
Literatura uredi
- Mušović, Ejup (1976). „Novopazarsko-prijepoljski kraj u turskoj administrativnoj podeli”. Simpozijum Seoski dani Sretena Vukosavljevića (4): 161—166.[mrtva veza]
- Đorđević, Dimitrije (1983). „Na početku razdoblja ratova”. Istorija srpskog naroda. knj. 6, sv. 1. Beograd: Srpska književna zadruga. str. 174—207.
- Rakočević, Novica (1983). „Političke i društvene prilike”. Istorija srpskog naroda. knj. 6, sv. 1. Beograd: Srpska književna zadruga. str. 263—290.
- Mikić, Đorđe (1983). „Pod mladoturcima”. Istorija srpskog naroda. knj. 6, sv. 1. Beograd: Srpska književna zadruga. str. 330—348.
- Petrović, Milić F. (1995). Dokumenti o Raškoj oblasti: 1900-1912. Beograd: Arhiv Srbije.
- Petrović, Milić F. (1997). Dokumenta o Raškoj oblasti: 1890-1899. Beograd: Istorijski muzej Srbije.
- Salih Selimović, Stara Raška u Turskim administrativno-upravnim podjelama, Breznički zapisi 11-12, Pljevlja 1999.
- Ağanoğlu, Yıldırım (2000). Salnâme-i Vilâyet-i Kosova: Yedinci defa olarak vilâyet matbaasında tab olunmuştur: 1896 (hicri 1314) Kosova vilâyet-i salnâmesi (Üsküp, Priştine, Prizren, İpek, Yenipazar, Taşlıca). İstanbul: Rumeli Türkleri Kültür ve Dayanışma Derneği.
- Jagodić, Miloš (2010). Uređenje oslobođenih oblasti Srbije 1912—1914: Pravni okvir. Beograd: Istorijski institut.
- Jagodić, Miloš (2013). Novi krajevi Srbije (1912-1915). Beograd: Filozofski fakultet.
- Šabanović, Hazim (1959). Bosanski pašaluk: Postanak i upravna podjela. Sarajevo: Naučno društvo Bosne i Hercegovine.