Tamnič je naselje u Srbiji u opštini Negotin u Borskom okrugu. Prema popisu iz 2022. u naselju je bilo 137 stanovnika (prema popisu iz 2011. bilo je 246 stanovnika, prema popisu iz 2002. bilo je 349 stanovnika a prema popisu iz 1991. bilo je 490 stanovnika).

Tamnič
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Upravni okrugBorski
OpštinaNegotin
Stanovništvo
 — 2011.349
Geografske karakteristike
Koordinate44° 06′ 04″ S; 22° 30′ 17″ I / 44.101166° S; 22.504833° I / 44.101166; 22.504833
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina91 m
Tamnič na karti Srbije
Tamnič
Tamnič
Tamnič na karti Srbije
Ostali podaci
Pozivni broj019
Registarska oznakaNG

Položaj naselja uredi

Atar sela Tamnič se prostire između atara sela: Brusnik, Klenovac, Rečka, Smedovac, Rajac, Braćevac i zauzima površinu od 1957 hektara. Selo je smešteno na obalama Tamničkog potoka. Površ atara sela Tamnič nalazi se na nadmorskoj visini od 61 do 281 metar. Najviša kota je Srednji breg 281 metar, Kremenjača 263 metra, Gilin krušar 204 metra, Lipovac 160 metara i Pivnice 114 metara, dok je najniža kota železnička stanica 61 metar.[1]

Istorija uredi

 
Dozvola protojereja Dimitrija Milojkovića za venčanje Peri Stojanoviću iz Tamniča devojkom Milosavom iz Rečke od 10. novembra 1869.

Prvi pisani podaci o selu Tamnič nalaze se u turskom popisu iz 1530. godine. Tada je ovo selo sa 50 kuća spadalo u najveća naselja u nahiji Krivina. Pretpostavlja se da je selo moglo da postoji i ranije, ali pod drugim nazivom. U prvim turskim popisima pominje se Manastir Petrovdan u Tamniču, koji je plaćao porez. Taj podatak ukazuje da su i manastir i selo postojali još 1450. godine ali pod drugim imenom, Krsnič, i da su verovatno stanovnici tog sela osnovali Tamnič. [2]

U ataru današnjeg Tamniča na nekoliko lokaliteta pronađeni su ostaci predistorijskih naselja iz mlađeg kamenog doba. Na istim ili vrlo bliskim lokalitetima postoje i naselja iz kasnijih perioda, gvozdenog doba, rimskovizantijskog, slovenskog i turskog perioda. Na lokalitetu Selište, na platou iznad leve obale Timoka u blizini sadašnje železničke stanice pronađene su sekire sa rupom za nasađivanje držalica, beluci prilagođeni za udaranje ili trenje, grnčarija, stilizovane figure od kamena i pečene zemlje. U Tamniču je 1953. arheolog Dragoslav Srejović pronašao bronzanu statuetu Herakla neborbenog lika, visoku 17 santimetara, koja se čuva Narodnom muzeju u Beogradu.[3]

Tokom druge polovine 16. i tokom 17. veka selo se pominje i na Langerovoj i karti Temišvarskog Banata. Na ovim austrijskim kartama ubeležen je kao Temnisch. [4]

Naselje je zbijenog tipa, koje se deli na Donji, Srednji i Gornji kraj. Najjača je tradicija o doseljavanju sa Kosova, iz Pomoljavlja, Vlaške, Homolja, Šumadije. U naselju su između dva svetska rata živele sledeće familije: Jereminčići (126 kuća, slave Svetog Nikolu. Različita prezimena), Golendrenci (12 kuća, Sveti Jovan. Pretežno Miloševići), Đurinci (14 kuća, Sveti Đurađ. Pretežno Jovići), Funtulci (15 kuća, Sveti Trifun. Različita prezimena), Cukanci (10 kuća, Sveti Aranđeo. Pretežno Cokići), Nelinci (11 kućam Sveta Paraskeva. Pretežno Zdravkovići), Bajići (5 kuća, Sveti Stevan. Pretežno Đorđevići), Taninci (7 kuća, Sveti Ilija. Pretežno Tanići).[5]

Demografija uredi

Prema poslednjem popisu iz 2022. godine u Tamniču je živelo 137 stanovnika što je za 109 manje u odnosu na 2011. kada je na popisu bilo 246 stanovnika. U naselju živi 136 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 65,89 godina (65,19 kod muškaraca i 66,51 kod žena).[6]

Prema podacima popisa iz 2022. u naselju ima 82 domaćinstva, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 1,67 a prema istom popisu u naselju ima 323 stambenih jedinica od kojih je 101 naseljenih.[7]

Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[8]
Godina Stanovnika
1948. 1.395
1953. 1.381
1961. 1.266
1971. 1.047
1981. 781
1991. 490 490
2002. 349 354
2011. 246
2022. 137
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[9]
Srbi
  
348 99,71%
Bugari
  
1 0,28%
nepoznato
  
0 0,0%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Reference uredi

  1. ^ Žikić V. Radoslav, Stojanović D. Srbobran, Todorović Ž. Aleksandar, Žikić B. Jovan (2010). Tamnič kroz vekove. Tamnič: Srpsko biološko društvo „Stevan Jakovljević”Kragujevac. str. 17. ISBN 978-86-905643-0-9. 
  2. ^ Žikić V. Radoslav, Stojanović D. Srbobran, Todorović Ž. Aleksandar, Žikić B. Jovan (2010). Tamnič kroz vekove. Tamnič: Srpsko biološko društvo „Stevan Jakovljević”Kragujevac. str. 5. ISBN 978-86-905643-0-9. 
  3. ^ Žikić V. Radoslav, Stojanović D. Srbobran, Todorović Ž. Aleksandar, Žikić B. Jovan (2010). Tamnič kroz vekove. Tamnič: Srpsko biološko društvo „Stevan Jakovljević”Kragujevac. str. 46. ISBN 978-86-905643-0-9. 
  4. ^ Stanojević, Tihomir (1972). Negotin i Krajina od prvih tragova do 1858. godine. Negotin: Zajednica kulture SO Negotin, Novinska ustanova „Timok”. str. 44. 
  5. ^ Grupa autora (1968—1969). Negotinska Krajina - glasnik Etnografskog muzeja; Dr Miroslav Draškić "Poreklo stanovništa i etnički procesi u selima negotinske opštine". Beograd: Etnografski muzej. str. 45. 
  6. ^ Starost i pol, podaci po naseljima - Popis stanovništva, domaćinstava i stanova 2022. godine (PDF), Pristupljeno 27.7.2023. Beograd: Republički zavod za statistiku. 2023. str. 464. ISBN 978-86-6161-230-5. 
  7. ^ Domaćinstva prema broju članova - Popis stanovništva, podaci po naseljima, avgust 2023. Beograd: Republički zavod za statistiku. 2023. str. 122. ISBN 978-86-6161-232-9. 
  8. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  9. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  10. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Spoljašnje veze uredi