Timašjovsk
Timašjovsk (rus. Тимашёвск) grad je na jugozapadu evropskog dela Ruske Federacije. Nalazi se u centralnom delu Krasnodarske pokrajine i administrativno pripada njenom Timašjovskom rejonu čiji je ujedno i administrativni centar.
Timašjovsk Timašёvsk | |
---|---|
Gradski manastir posvećen Svetom Duhu | |
Administrativni podaci | |
Država | ![]() |
Federalni okrug | Južni FO |
Pokrajina | ![]() |
Rejon | Timašjovski rejon |
Osnovan | 1794. |
Status grada | 1966. |
Stanovništvo | |
Stanovništvo | |
— 2017. | 52.527 |
— gustina | 1.750,9 st./km2 |
Geografske karakteristike | |
Koordinate | 45° 36′ 44″ S; 38° 57′ 01″ I / 45.612271° S; 38.950394° I |
Vremenska zona | UTC+3 |
Aps. visina | 20 m |
Površina | 30 km2 |
Ostali podaci | |
Poštanski broj | 3527xx |
Pozivni broj | (+7) 86130 |
OKATO kod | 03 253 501 000 |
OKTMO kod | 03 653 101 001 |
Veb-sajt | |
http://www.adm-timashevsk.ru/ |
Prema podacima nacionalne statističke službe RF za 2017, u gradu je živelo 52.527 stanovnika i bio je četrnaesti po veličini grad u Pokrajini. Jedan je od najvažnijih privrednih centara u celoj Pokrajini.
Geografija
urediGrad Timašjovsk se nalazi u centralnom delu Krasnodarske pokrajine na nekih 65 km severno od pokrajinskog administrativnog centra Krasnodara. Grad se nalazi u prostranoj Kubanjsko-priazovskoj stepi na nadmorskoj visini od oko 20 m i leži na desnoj obali (uglavnom) reke Kirpili.
Istorija
urediNaselje Timoševski Kurenj osnovano je 1794. kao jedna od 40 prvobitnih kozačkih naseobina na Kubanju, a prema legendi naselje je dobilo ime po mladom kozaku Timoši, iako je znatno verovatnija opcija da ime potiče od ukrajinskog sela Timošivka (u današnjoj Čerkaskoj oblasti) odakle su doseljeni njegovi žitelji.[1] Prvobitni zaseok 1842. dobija zvaničan status kozačke stanice, a prva škola u stanici počela je sa radom tek 1874. godine.
Do intenzivnijeg razvoja anselja dolazi nakon 1914. kada je kroz selo prošla železnička pruga koja je povezivala gradove Primorsko-Ahtarsk i Krasnodar (tada Jekaterinodar). Nemačke fašističke trupe koje su se tokom 1943. povlačile sa Kubanja do temelja su spalile selo.
Od 30. decembra 1966. Timašjovsk ima zvaničan status grada i nosi sadašnje ime.
Demografija
urediPrema podacima sa popisa stanovništva 2010. u gradu je živelo 53.924 stanovnika, dok je prema procenama za 2017. bilo 52.527 stanovnika.[2] Po broju stanovnika Timašjovsk se 2017. nalazio na 14. mestu u Pokrajini.
1959. | 1970. | 1979. | 1989. | 2002. | 2010. | 2017. |
---|---|---|---|---|---|---|
19.000 | 29.100 | 39.100 | 45.600[3] | 54.116[4] | 53.924[5] | 52.527 |
Prema podacima iz 2017. Korenovsk se nalazio na 314. mestu među 1.112 zvaničnih gradova Ruske Federacije. Prema podacima sa popisa 2010. osnovu populacije činili su etnički Rusi sa udelom od oko 90%, a najbrojnije manjinske zajednice bili su Jermeni sa 3,0% i Ukrajinci sa 1,6%.
Vidi još
urediReference
uredi- ^ Азарёнкова А. С., Бондарь И. Ю., Вертышева Н. С. Основные административно-территориальные преобразования на Кубани (1793—1985 гг.). — Краснодар: Краснодарское книжное издательство, 1986. — С. 269. — 395 с.
- ^ „Čislennostь naseleniя Rossiйskoй Federacii po municipalьnыm obrazovaniяm na 1 яnvarя 2017 goda”. Arhivirano iz originala 31. 07. 2017. g. Pristupljeno 25. 12. 2017.
- ^ „Vsesoюznaя perepisь naseleniя 1989 g. Čislennostь naličnogo naseleniя soюznыh i avtonomnыh respublik, avtonomnыh oblasteй i okrugov, kraёv, oblasteй, raйonov, gorodskih poseleniй i sёl-raйcentrov.”. Vsesoюznaя perepisь naseleniя 1989 goda (na jeziku: ruski). Demoscope Weekly. 1989. Pristupljeno 4. 9. 2012.
- ^ Federalьnaя služba gosudarstvennoй statistiki (21. 5. 2004). „Čislennostь naseleniя Rossii, subъektov Rossiйskoй Federacii v sostave federalьnыh okrugov, raйonov, gorodskih poseleniй, selьskih naselёnnыh punktov – raйonnыh centrov i selьskih naselёnnыh punktov s naseleniem 3 tыsяči i bolee čelovek”. Vserossiйskaя perepisь naseleniя 2002 goda (na jeziku: ruski). Federalni zavod za statistiku. Pristupljeno 4. 9. 2012.
- ^ Federalьnaя služba gosudarstvennoй statistiki (Federalni zavod za statistiku) (2011). „Vserossiйskaя perepisь naseleniя 2010 goda. Tom 1 (Nacionalni popis stanovništva 2010, 1. svezak)”. Vserossiйskaя perepisь naseleniя 2010 goda (Nacionalni popis stanovništva 2010) (na jeziku: ruski). Federalni zavod za statistiku. Pristupljeno 4. 9. 2012.