Todor Panić
Todor Panić (Boljanić, kod Doboja, 1911 — planina Ozren, 18. jun 1942), učesnik Narodnooslobodilačke borbe i narodni heroj Jugoslavije.
todor panić | |
---|---|
![]() Todor Panić | |
Lični podaci | |
Datum rođenja | 1911 |
Mesto rođenja | Boljanić, kod Doboja, Austrougarska |
Datum smrti | 18. jun 1942.30/31 god.) ( |
Mesto smrti | planina Ozren, ND Hrvatska |
Profesija | komandant Ozrenskog partizanskog odreda |
Delovanje | |
Učešće u ratovima | Narodnooslobodilačka borba |
Služba | Vojska Kraljevine Jugoslavije NOV i PO Jugoslavije |
Heroj | |
Narodni heroj od | 24. jula 1953. |
Biografija
urediRođen je 1911. godine u selu Boljaniću, kod Doboja. Posle završene osnovne škole, bavio se zemljoradnjom, sve do 1929. godine, kada je upisao Pešadijsku podoficirsku školu u Bileći. Posle završetka ove škole, dobio je čin podnarednika i izvesno vreme boravio u Sloveniji radeći na podizanju graničnih utvrđenja.
Posle Aprilskog rata i kapitulacije Jugoslovenske kraljevske vojske, 1941. godine, izbegao je zarobljavanje i vratio se u rodno mesto. Tamo su odmah po formiranju ustaške Nezavisne Države Hrvatske (NDH) otpočeli masovni pokolji nad srpskim stanovništvom. Todor se tada, povezao članovima Komunističke partije Jugoslavije (KPJ), koji su se nalazili na planini Ozrenu i radili na pripremama oružanog ustanka. On im se pridružio i počeo da pomaže u organizovanju ustanka. Kao podoficir, on je koristio svoje vojničko znanje u obuci novih boraca i formiranju jedinica. Ubrzo potom je bio izabran za vojnog rukovodioca u gračaničkom kraju.
Po njegovim planovima izvršene su mnoge uspešne akcije na železničke stanice, utvrđena mesta i vojne posade. Posebno se istakla akcija napada na jako neprijateljsko uporišta na Lupoglavi, kod Đurđevika, u oktobru 1941. godine. U ovoj akciji Todor je bio lakše ranjen. Krajem novembra 1941. godine, postavljen je za komandanta Trećeg bataljona Ozrenskog partizanskog odreda. Ubrzo potom, sa ovom jedinicom razbio je zloglasnu ustašku bojnu iz Gračanice i sprečio ustaški plan o uništenju Ozrenskog odreda.
Todor se istako i prilikom uništenja nemačkog uporišta Dukin Krst, na pruzi Doboj-Sarajevo, polovinom decembra 1941. godine. Krajem februara 1942. godine, u napadu na neprijateljske utvrđene položaje na Krstaču i Dugom Brdu, njegova jedinica slomila je neprijateljsku odbranu i razbila domobranski bataljon, izbacivši iz stroja više od 150 vojnika i oficira. Početkom 1942. godine, Todor je izabran za zamenika komandanta Ozrenskog partizanskog odreda, koji je u to vreme bio jedan od najjačih partizanskih odreda u Bosni i Hercegovini.
Todora su kao bivšeg aktivnog podoficira, četnici stalno pozivali da napusti partizane i pridruži im se, pogotovo posle prekida četničko-partizanske saradnje u istočnoj Bosni, početkom 1942. godine. On je te pozive odbijao i ostao privržen stavovima Narodnooslobodilačkog pokreta (NOP) u njegovoj borbi protiv okupatora. Četnici su organizovali njegovo ubistvo, u nadi da će tako oslabiti Ozrenski partizanski odred, kao i sam partizanski pokret na Ozrenu. Todora Panića je, 18. juna 1942. godine, prilikom brijanja zaklao jedan četnički simpatizer.
Ukazom predsednika Federativne Narodne Republike Jugoslavije Josipa Broza Tita, 24. jula 1953. godine, proglašen je za narodnog heroja.
Literatura
uredi- Narodni heroji Jugoslavije. Beograd: Mladost. 1975.