Tomo Strizić (Bribir, kod Crikvenice, 16. mart 1906 — blizina Fužina, 10. jun 1944), učesnik Narodnooslobodilačke borbe i narodni heroj Jugoslavije.

tomo strizić
Tomo Strizić
Lični podaci
Datum rođenja(1906-03-16)16. mart 1906.
Mesto rođenjaBribir, kod Crikvenice, Austrougarska
Datum smrti10. jun 1944.(1944-06-10) (38 god.)
Mesto smrtiblizina Fužina, Nacistička Nemačka
Profesijakrojač
Delovanje
Član KPJ odpre rata
Učešće u ratovimaNarodnooslobodilačka borba
SlužbaNOV i PO Jugoslavije
Heroj
Narodni heroj od20. decembra 1951.

Biografija uredi

Rođen je 16. marta 1906. godine u Bribiru kod Crikvenice, u siromašnoj seoskoj porodici. Posle završetka pučke škole, ostao je da živi s roditeljima, pomagao im u obrađivanju zemlje i čuvanju stoke. Od 1923. do 1926. godine, boravio je u Slavonskoj Požegi, gde je izučio krojački zanat. Godine 1928, zaposlio se u Bribiru u krojačkoj radnji. Uskoro je otkupio njegovu radnju i delovao kao samostalni obrtnik. Uskoro je uspostavio veze s lokalnim komunistima i učestvovao u njihovim akcijama. Uz njegovo nastojanje, u bribirskoj pilani, početkom februara 1938, osnovana je podružnica Ujedinjenih radničkih sindikata Jugoslavije, a u njeno rukovodstvo izabrani su komunisti.

Neke od akcija u kojima je učestvovao bile su godine 1938, kada je predvodio protestnu povorku od 80 ljudi koja je demonstrirala protiv pripajanja Sudeta nacističkoj Nemačkoj, organizovao je prikupljanje pomoći za španske dobrovoljce i radio na učlanjenju novih ljudi u loklani ogranak KPJ.

 
Bista Tome Strizića u Bribiru.

Posle napada Nemačke na Sovjetski Savez 1941. godine i posle donošenja odluke KPJ o ustanku, Strizić je u prvoj polovini jula u Jasenovi kod Selca organizovao sastanak komunista iz Bribira i okolnih mesta. Na sastanku je doneta odluka o oružanom ustanku protiv okupatora. Trebalo je da načini sve pripreme pre podizanja ustanka, a pošto mu je pretila opasnost da ga ustaše uhapse, krajem jula 1941. otišao je na planinu Viševicu u partizanski logor. Rukovodio je akcijom otimanja eksploziva iz Državnog električnog preduzeća u Liču. Njegovim angažovanjem bile su izvršene prve veće diverzije na pruzi RijekaOgulin.

Vršio je velik broj dužnosti. Prvobitno je bio partijski sekretar u partizanskoj četi „Božo Vidas Vuk“. Nakon osnivanja Štaba Primorsko-goranskog odreda početkom oktobra 1941, bio je imenovan za člana Štaba. U to vreme je postao i član Kotarskog komiteta KPH za Delnice. Krajem 1941, bio je operativni oficir Štaba Primorsko-goranskog odreda. Tokom 1942. godine, vršio je mobilizacije novih boraca i ostsalo. U jesen je bio upućen na područje Senja sa zadatkom da formira Kotarski komitet KPH za Senj i radi na organizovanju NOP-a na tom području. Ubrzo je formirao Komitet i postao njegov prvi politički sekretar. Tada ga je Okružni komitet KPH za Primorje predložio za većnika ZAVNOH-a. U februaru 1943. godine, bio je izabran za sekretara Kotarskog Narodnooslobodilačkog odbora za Novi Vinodolski, a posle toga je dobio zadatak da organizuje obaveštajnu službu na području kotara Novi Vindolski, Senj, Rab i Pag. Oktobar 1943, učestvovao je na Drugom zasedanju ZAVNOH-a u Plaškom, a u novembru na Drugom zasedanju AVNOJ-a.

Poginuo je u zasedi koju su mu pripremili nemački vojnici kod Fužina, 10. juna 1944. godine.

Ukazom Prezidijuma Narodne skupštine Federativne Narodne Republike Jugoslavije, 20. decembra 1951. godine, proglašen je za narodnog heroja.

Danas se u gradskom parku u Bribiru nalazi njegova bista.

Literatura uredi