Ferdinand I od Dve Sicilije
Ferdinand I od Dve Sicilije, takođe poznat i kao Ferdinand III od Sicilije ili Ferdinand IV Napuljski (12. januar 1751—4. januar 1825) je bio osnivač i prvi kralj Dve Sicilije od 1816. godine do svoje smrti. Bio je sin španskog kralja Karlosa koga je nasledio na napuljskom i sicilijanskom prestolu 1759. godine. Učestvovao je u koalicijama protiv Napoleona u Francuskim revolucionarnim i Napoleonovim ratovima. Zbačen je sa vlasti 1820. godine u ustanku koga je predvodio general Pepe, ali se, uz podršku trupa Svete alijanse, vratio na presto sledeće godine. Umro je 1825. godine u Napulju.
Ferdinand | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 12. januar 1751. |
Mesto rođenja | Napulj, Napuljsko kraljevstvo |
Datum smrti | 4. januar 1825.73/74 god.) ( |
Mesto smrti | Napulj, Kraljevstvo Dve Sicilije |
Grob | Bazilika Svete Klare u Napulju |
Porodica | |
Supružnik | Marija Karolina Austrijska i Lucija Miljacio |
Potomstvo | Marija Terezija Karolina od Dve Sicilije, Lujza od Napulja i Sicilije, Carlo, Duke of Calabria, Marija Ana od Napulja i Sicilije, Franc I od Sicilije, Maria Cristina of Naples and Sicily, Gennaro of Naples and Sicily, Giuseppe of Naples and Sicily, Marija Amalija od Napulja i Sicilije, Marija Antonija od Napulja i Sicilije, Maria Clotilde of Naples and Sicily, Maria Henrietta of Naples and Sicily, Leopold, Prince of Salerno, Prince Alberto of Naples and Sicily, Maria Isabelle of Naples and Sicily |
Roditelji | Karlos III od Španije Marija Amalija Saksonska |
Dinastija | Burboni |
kralj Dve Sicilije | |
Period | 1816—1825 |
Prethodnik | nema |
Naslednik | Franc I od Sicilije |
Biografija uredi
Ferdinand je bio sin Karlosa III od Španije i Marije Amalije Saksonske. Rođen je u Napulju. Odrastao je u mnogim dvorcima koje je podigao njegov otac, a koji postoje i danas: palata Portici, Kraljevski dvorac u Kazerti i Kapodimonte. Ferdinand je bio treći sin svojih roditelja. Njegov stariji brat Karlos trebalo je da nasledi oca na prestolu Napulja i Sicilije. Kada se njegov otac 1759. godine popeo na španski presto, abdicirao je u Napulju u korist svog sina Ferdinanda u skladu sa sporazumom koji zabranjuje zajednicu dve države. Pošto je Ferdinand bio maloletan, formirano je namesništvo na čelu sa Bernardom Tanucijem. Ferdinand je 1767. godine postao punoletan. Jedna od njegovih prvih odluka je proterivanje jezuita. Sledeće godine se oženio Marijom Karolinom Austrijskom, ćerkom carice Marije Terezije. Tanuci je otpušten 1777. godine. Englez Džon Akton je 1779. godine imenovan vrhovnim komandantom napuljske mornarice. Osvojio je naklonost Marije Karoline podržavajući njen plan da Napulj oslobodi španskog uticaja, nakon čega bi se država približila Austriji. Po izbijanju Francuskih revolucionarnih ratova, Ferdinand je 1798. godine sklopio mir sa Francuskom republikom. Međutim, zahtevi Direktorijuma čije su trupe osvojile Rim naveli su Ferdinanda da, koristeći se odsustvom Napoleona Bonaparte koji je u to vreme ratovao u Egiptu i Siriji, objavi rat Francuskoj. Napuljske trupe ulaze u Rim 29. novembra, ali su poražene i prisiljene na povratak u Napulj. Ferdinand je na brodu admirala Nelsona pobegao na Siciliju, ostavljajući prestonicu u stanju anarhije.
Uprkos otporu lazaronija, francuske trupe, uz pomoć buržoazije, ulaze u Napulj i osnivaju Partenopejsku republiku (januar 1799). Ferdinand je sakupio vojsku na brzinu i stavio je pod komandu kardinala Rufoa. Uz pomoć britanske artiljerije, crkve i pro-burbonske aristokratije, kardinal je uspeo da zauzme Napulj maja 1800. godine, a Partenopejska republika je propala. Nekoliko meseci kasnije, Ferdinand se vratio na presto. Ferdinand nije imao milosti prema pobunjenicima. Naredio je nekoliko stotina pogubljenja. Pogubljenja Francuza su prestala tek onda kada su ga francuski uspesi primorali da pristane na sporazum koji je podrazumevao i amnestiju za pripadnike francuske partije u Napulju. Kada je 1805. godine izbio rat između Francuske i Austrije (Treća koalicija), Ferdinand je potpisao sporazum o neutralnosti. Ali, nekoliko dana kasnije, Ferdinand je, u skladu sa savezom sa Austrijom, dozvolio prikupljanje anglo-ruskih trupa na svojoj teritoriji. Pobeda kod Austerlica (2. decembar) je omogućila Napoleonu da pošalje trupe u južnu Italiju. Ferdinand beži u Palermo (23. januar 1806), a zatim 14. februara Francuzi ponovo ulaze u Napulj. Napoleon je proglasio kraj Burbonske dinastije u Napulju i na njegov presto je postavio svoga brata Jozefa kao kralja Napulja i Sicilije. Ferdinand je kao kralj Sicilije vladao pod britanskom zaštitom.
Nakon Napoleonovog pada, Žoašen Mira, koji je na čelu Napulja nasledio Jozefa 1808. godine, svrgnut je u Napuljskom ratu (mart-maj 1815). Ferdinand se vratio u Napulj. Tajnim ugovorom obavezao se da se neće širiti ka severu na štetu Austrije. Iskoristio je svoj dolazak na vlast da ukine sicilijanski ustav i proglasi ujedinjenje dve države u Kraljevstvo Dve Sicilije (12. decembar 1806). Ferdinand je sada bio potpuno potčinjen Austriji. Austrijski komandant Laval Nugent komandovao je napuljskom vojskom. U naredne četiri godine, Ferdinand je vladao kao apsolutistički monarh. Jačanje uticaja karbonara dovelo je 1820. godine do izbijanja pobune u Napulju pod vođstvom generala Giljerma Pepea. Ferdinand je nateran da prihvati ustav po uzoru na Španski ustav iz 1812. godine. Ustanak na Siciliji ugušen je od strane napuljskih trupa. Revolucija u Napulju izazvala je reakciju Svete alijanse koja se bojala da bi se revolucija mogla proširiti i na druge italijanske države. Protokol u Tropau potpisale su Austrija, Pruska i Rusija (1820), a na donošenje odluke o invaziji na Napulj čekalo se odobrenje Ferdinanda koji je pozvan na kongres u Ljubljani (1821). Meternih je ubedio kralja da se austrijska vojska zaputila u Napulj kako bi zavela red. Napuljci pod komandom Pepea poraženi su na Rieti (7. marta). Austrijanci ulaze u Napulj.
Nakon gušenja revolucije, Ferdinand je potisnuo liberale i karbonare. Austrijanci su uneli svoje shvatanje unutrašnje i spoljne politike u Napulj. Kao poslednji preživeli sin Karlosa III, Ferdinand je umro u Napulju 1825. godine. Nasledio ga je sin Franc I od Sicilije.
Porodično stablo uredi
Ime | Slika | Rođenje | Smrt | Napomena |
---|---|---|---|---|
Sa Marijom Karolinom Austrijskom (Beč, 13. avgust 1752 – Beč, 8. septembar 1814) | ||||
Marija Terezija Karolina od Dve Sicilije | 6. jun 1772 | 13. april 1807 | ime dobila po babi Mariji Tereziji, udata za Franca II | |
Lujza od Napulja i Sicilije | 27. jul 1773 | 19. septembar 1802 | udata za Ferdinanda III od Toskane | |
Karlo, vojvoda Kalabrije | 6. januar 1775 | 17. decembar 1778 | umro kao mlad. | |
Marija Ana od Napulja i Sicilije | 23. novembar 1775 | 22. februar 1780 | umrla mlada. | |
Franc I od Sicilije | 14. avgust 1777 | 8. novembar 1830 | nasledio oca na prestolu | |
Marija Kristina od Napulja i Sicilije | 17. januar 1779 | 11, mart 1849 | udata za Karla Feliksa od Sardinije. | |
Ženaro od Napulja i Sicilije | 12. april 1780 | 2. januar 1789 | umro mlad. | |
Đuzepe od Napulja i Sicilije | 18. jun 1781 | 19. februar 1783 | umro mlad. | |
Marija Amalija od Napulja i Sicilije | 26. april 1782 | 24. mart 1866 | udata za Luja-Filip I. | |
Marija Kristina | 19. jul 1783 | 19. jul 1783 | umrla na rođenju. | |
Marija Antoaneta od Napulja i Sicilije | 14. decembar 1784 | 21. maj 1806 | Udata za Fernanda VII od Španije | |
Marija Klotilda od Napulja i Sicilije | 18. februar 1786 | 10. seprembar 1792 | umrla mlada. | |
Marija Henrijeta od Napulja i Sicilije | 31. jul 1787 | 20. septembar 1792 | umrla mlada. | |
Karlo Ženaro | 26. avgust 1788 | 1. februar 1789. | umro mlad. | |
Albert od Napulja i Sicilije | 2. maj 1792 | 25. decembar 1798 | umro mlad. | |
Leopold od Napulja i Sicilije | 2. jul 1790 | 10. mart 1851 | oženjen Klementinom Austrijskom | |
Marija Izabela od Napulja i Sicilije | 2. decembar 1793 | 23. april 1801 | umrla mlada. |
Literatura uredi
- Davis, John A. (2006). Naples and Napoleon: Southern Italy and the European Revolutions, 1780-1860. Oxford: Oxford University Press. ISBN 978-0-19-820755-9.
- Acton, Harold (2009) [1957]. The Bourbons of Naples (1731—1825). London: Faber and Faber. str. 150. ISBN 978-0-571-24901-5.
- "Le origini dello stemma delle Due Sicilie, Ferdinando IV, poi I". Storia e Documenti (in Italian). Real Casa di Borbone delle Due Sicilie.