Filip K. Dik

Амерички писац научне фантастике (1928–1982)

Filip Kindred Dik (engl. Philip Kindred Dick; Čikago, 16. decembar 1928Santa Ana, 2. mart 1982) bio je američki pisac naučne fantastike. Napisao je 44 objavljena romana i približno 121 kratku priču, od kojih se većina pojavila u časopisima naučne fantastike tokom njegovog života.[1] Njegova fikcija istražuje različite filozofske i društvene teme i sadrži ponavljajuće elemente poput alternativnih realnosti, simulakruma, velikih korporacija, zloupotrebe droga, autoritarnih vlada i izmenjenih stanja svesti. Njegov rad istražuje pitanja koja okružuju prirodu stvarnosti, percepciju, ljudsku prirodu i identitet.[2][3]

Filip Kindred Dik
Lični podaci
Puno imeFilip Kindred Dik
Datum rođenja(1928-12-16)16. decembar 1928.
Mesto rođenjaČikago, SAD
Datum smrti2. mart 1982.(1982-03-02) (53 god.)
Mesto smrtiSanta Ana, SAD
Porodica
Supružnik
  • Dženet Marlin (v. 1948 —  r. 1948)
  • Kleo Apostolides (v. 2024 —  r. 1959)
  • En Vilijams Rubinstajn (v. 1959 —  r. 1965)
  • Nansi Haket (v. 1966 —  r. 1972)
  • Lesli „Tesa” Basbi (v. 1973 —  r. 1977)
Književni rad
Najvažnija dela

Potpis

Rođen u Čikagu, Dik se kao mlad preselio u oblast zaliva San Francisko sa svojom porodicom. Počeo je da objavljuje naučnofantastične priče 1952. godine, sa 23 godine. Nije postigao veći komercijalni uspeh[4] dok mu njegov alternativni istorijski roman Čovek u visokom zamku (1962) nije doneo priznanja, uključujući nagradu Hugo za najbolji roman, kada je imao 33 godine.[5] Usledili su naučnofantastični romani kao što je Da li Androidi sanjaju električne ovce? (1968) i Ubik (1969). Njegov roman Flow My Tears, the Policeman Said iz 1974. osvojio je Memorijalnu nagradu Džona V. Kembela za najbolji naučnofantastični roman.[6]

Nakon godina zloupotrebe droga i niza mističnih iskustava 1974, Dikov rad se eksplicitnije bavi pitanjima teologije, metafizike i prirode stvarnosti, kao u romanima A Scanner Darkly (1977), VALIS (1981), i The Transmigration of Timothy Archer (1982).[7] Zbirka njegovog spekulativnog publicističkog pisanja o ovim temama objavljena je posthumno kao Egzegeza Filipa K. Dika (2011). Umro je 1982. godine u Santa Ani u Kaliforniji u 53. godini od komplikacija od moždanog udara.[8] Nakon smrti, postao je „široko cenjen kao majstor maštovite, paranoidne fikcije u duhu Franca Kafke i Tomasa Pinčona“.[9]

Dikov posthumni uticaj je bio široko rasprostranjen, šireći se izvan književnih krugova u holivudsko filmsko stvaralaštvo.[10] Popularni filmovi zasnovani na njegovim delima uključuju Blade Runner (1982), Total Recall (adaptiran dva puta: 1990. i 2012), Izveštaj o manjinama (2002), A Scanner Darkly (2006), The Adjustment Bureau (2011), i Radio Free Albemuth (2010). Počevši od 2015. godine, Amazon prajm video je proizveo višesezonsku televizijsku adaptaciju Čovek u visokom zamku, zasnovanu na Dikovom romanu iz 1962. godine; a 2017. godine Kanal 4 je počeo da proizvodi tekuću antologijsku seriju Electric Dreams, zasnovanu na različitim Dikovim pričama.

Godine 2005, časopis Tajm proglasio je Ubika (1969) jednim od stotinu najvećih romana na engleskom jeziku objavljenih od 1923. godine.[11] Godine 2007, Dik je postao prvi pisac naučne fantastike uključen u seriju Biblioteke Amerike.[12][13][14]

Biografija uredi

Filip Dik je rođen 16. decembra 1928. godine u Čikagu, a umro je u Santa Ani 2. marta 1982. godine. Upisao je Univerzitet Kalifornije u Berkliju, ali je prekinuo studije, a da nije položio nijedan ispit. Godine 1952. počeo je profesionalno da piše, i od tada je napisao trideset šest romana i pet zbirki priča. Bio je pisac nadničar koji je morao da piše da bi se izdržavao od skromnih honorara. Živeo je krajnje neurednim životom, upotrebljavao droge, ali ga ne smatraju narkomanom, jer je morao da svakodnevno višesatno da piše.[15] Filip K. Dik umro je u Kaliforniji od posledica srčanog udara.

Stil pisanja i tematika dela Filipa Dika uredi

Dela ovog pisca su vrlo atraktivno napisana, odlikuju se nesvakidašnjim odnosima pojedinac-društvo, originalnim zapletima i atmosferom. Provlače se kroz radnju stvarnost i opsena, logički paradoksi.[15] Dik je autentičnim književno-umetničkim kvalitetima doprineo reformaciji žanra. U romanu Ubik donosi onespokojavajuću viziju budućnosti. Uprkos tome što je preminuo 1982. godine, njegove vizije i ideje i danas su izuzetno aktuelne.[16] Dik je pisao naučnofantastične romane u vreme kada su komjuteri bili samo u eksperimentalnoj fazi, telefoni koji su se koristili nisu bili mobilni već povezani kablom. Dik predviđa budućnost gde nauka menja naša poimanja stvarnosti. Njegovi junaci se bore u visokotehnološkom društvu i njenim kopijama.[17]

Bibliografija uredi

  • Oko na nebu, 1956.
  • Iščašeno vreme, 1959.
  • Čovek u visokom dvorcu, 1962.
  • Simulakrumi, 1964.
  • Marsovsko vremensko iskliznuće, 1964.
  • Klanovi Alfinog meseca, 1964.
  • Doktor Bladmani ili kako smo nastavili posle bombe, 1965.
  • Tri stigmate Palmera Eldriča, 1965.
  • Sanjaju li androidi električne ovce?, 1968.
  • Galaktički iscelitelj keramike, 1969.
  • Ubik, 1969.
  • Lavirint smrti, 1970.
  • Tecite suze moje, reče policajac, 1974.
  • Tamno skeniranje, 1977.
  • Deus Irae zajedno sa Zelaznijem, 1976.
  • Božanska invazija, 1981.
  • Valis, 1981.
  • Seoba duše Timoti Arčera, 1982.

Scenario filma Blade Runner uredi

Roman Sanjaju li androidi električne ovce je bio predložak za film Blade Runner, ali su mnoge Dikove ideje ili kompletno izostavljene ili grubo promenjene i vulgarizovane.[15]

Nagrade uredi

Godine 1962. je za roman Čovek u visokom dvorcu dobio nagradu Hugo za najbolji roman,[18] a 1975. memorijalnu nagradu Džon V. Kembel za roman Tecite suze moje, reče policajac za najbolji roman te godine.[19] Njegova dela su bila i često nominovana za prestižne nagrade.[20]

Reference uredi

  1. ^ Kimbell, Keith. „Ranked: Movies Based on Philip K. Dick Stories”. Metacritic. Arhivirano iz originala 8. 3. 2013. g. Pristupljeno 20. 11. 2013. 
  2. ^ O'Reilly, Seamus (7. 10. 2017). „Just because you're paranoid ... Philip K Dick's troubled life”. The Irish Times. Arhivirano iz originala 9. 8. 2019. g. Pristupljeno 24. 1. 2020. 
  3. ^ Dancey-Downs, Katie (23. 7. 2022). „8 facts about Philip K. Dick”. Salon.com. Pristupljeno 23. 7. 2022. 
  4. ^ Liukkonen, Petri. „Philip K. Dick”. Books and Writers (kirjasto.sci.fi). Finland: Kuusankoski Public Library. Arhivirano iz originala 25. 4. 2007. g. 
  5. ^ „1963 Award Winners & Nominees”. Worlds Without End. Arhivirano iz originala 30. 7. 2012. g. Pristupljeno 26. 6. 2009. 
  6. ^ „1975 Award Winners & Nominees”. Worlds Without End. Arhivirano iz originala 18. 4. 2012. g. Pristupljeno 26. 6. 2009. 
  7. ^ Behrens, Richard; Allen B. Ruch (21. 3. 2003). „Philip K. Dick”. The Scriptorium. The Modern Word. Arhivirano iz originala 12. 4. 2008. g. Pristupljeno 14. 4. 2008. 
  8. ^ Boucher, Geoff (2007-09-15). „The future keepers”. Los Angeles Times (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2021-10-15. 
  9. ^ „Philip K. Dick - Biography, Books, & Facts”. Britannica. Pristupljeno 14. 11. 2021. 
  10. ^ Chi Hyun Park, Jane (2010). Yellow Future: Oriental Style in Hollywood Cinema. University of Minnesota Press. str. 54. 
  11. ^ Grossman, Lev (16. 10. 2005). „ALL-TIME 100 Novels”. Time. Arhivirano iz originala 6. 4. 2020. g. Pristupljeno 14. 4. 2008. 
  12. ^ Stoffman, Judy "A milestone in literary heritage" Toronto Star (February 10, 2007) Arhivirano oktobar 6, 2012 na sajtu Wayback Machine
  13. ^ Library of America Philip K. Dick: Four Novels of the 1960s Arhivirano april 15, 2008 na sajtu Wayback Machine
  14. ^ Associated Press "Library of America to issue volume of Philip K. Dick" Arhivirano januar 13, 2012 na sajtu Wayback Machine USA Today (November 28, 2006)
  15. ^ a b v Bakić, Ilija (2015). 101 lice fantastike. Novi Sad, Zrenjanin: Agora. str. 121—123. 
  16. ^ „Ubik – novo izdanje kultnog SF ostvarenja Filipa K. Dika”. Art Anima. Pristupljeno 25. 1. 2020. 
  17. ^ „Vizionari naučne fantastike: Filip Kindred Dik”. RTS. Pristupljeno 25. 1. 2020. 
  18. ^ „Filip K. Dik pre 40 godina: Živimo u kompjuterski programiranoj stvarnosti”. Portal za književnost i kulturu. Pristupljeno 25. 1. 2020. 
  19. ^ „1963 Award Winners & Nominees”. Science Fiction, Fantasy and Horror Books. Pristupljeno 24. 1. 2020. 
  20. ^ „Nominacije za nagrade 1975. u naučnoj fantastici (na eng)”. Science Fiction, Fantasy and Horror Books by Award. Pristupljeno 25. 1. 2020. 

Literatura uredi

  • Precious Artifacts : A Philip K. Dick Bibliography, United States of America and United Kingdom Editions, 1955 – 2012. Compiled by Henri Wintz and David Hyde. (Wide Books 2012). www.wide-books.com
  • Precious Artifacts 2: A Philip K. Dick Bibliography, The Short Stories, United States, United Kingdom and Oceania, 1952 – 2014. Compiled by Henri Wintz and David Hyde (Wide Books 2014). www.wide-books.com
  • Precious Artifacts 3 // Precieuses Reliques: A Philip K. Dick Bibliography, The French Editions, 1959-2018 (bi-lingual). Compiled by Henri Wintz and David Hyde. (Wide Books 2019). www.wide-books.com
  • Philip K. Dick bibliography: Book-length critical studies

Spoljašnje veze uredi