Florida

савезна држава САД

Florida (engl. Florida), država je SAD, koja se nalazi u njenom jugoistočnom delu, a često je nazivaju i Sunshine State, što znači „sunčana država”. Površina Floride iznosi 170.304 km², a broj stanovnika po popisu iz 2011. je 19.057.542. Glavni grad je Talahasi.

Florida
Položaj Floride
Država SAD
Glavni gradTalahasi
Najveći gradDžeksonvil
Proglašenje za
 državu
 — datum: 3. mart 1845.
 — poredak: 27.
GuvernerRon Desantis
Površina170.304 km2
Stanovništvo2010.
 — broj st.19.057.542
 — gustina st.111,9 st./km2
 — ISO 3166-2US-FL
Zvanični veb-sajt Izmenite ovo na Vikipodacima

Kada su je „otkrili”, u vreme Uskrsa, Španci su joj dali ime koje nosi i sada, a na španskom jeziku doslovno znači „pun cveća” (Španci preduskršnje dane i sam Uskrs nazivaju Pascua Florida).

Skraćenica Floride je FL, a njen zaštitni znak je beloglavi orao-ribar. Glavni grad ove države koja je omiljeno letovalište je Talahasi. Na kopno Floride nadovezuje se niz ostrva koje nazivaju Keys (od Sp. cayo, u pl. cayos; u značenju „ostrvca”), a zadnji u tom nizu je Ki Vest od kojeg je do Kube još samo 90 mi (140 km), što je istovremeno i najjužnija tačka SAD.

Klima i veliki broj peščanih plaža učinili su Floridu privlačnim odredištem za odmor posetiocima iz celog sveta. I različiti zabavni parkovi, kao Diznilend, Universal Studios i drugi u blizini Orlanda su veliki magnet za brojne turiste.

Pored turizma, vrlo snažna grana je i proizvodnja agruma (polovina potrošnje SAD) uključujući i proizvodnju sokova.

Vrlo je snažan i sektor finansija. Pored toga, ima i nalazišta fosfata.

Florida, a naročito grad Majami, ima veliki ekonomski značaj na Karibima.[1]

Istorija uredi

Prvobitni stanovnici uredi

Tragovi ljudskog prisustva na Floridi su stari 12.000 godina. Raznovrsno okruženje tokom praistorije omogućilo je da se na ovoj teritoriji razvije veliki broj biljaka i životinja. Većina današnjih sisara je živela tokom praistorijskog perioda na Floridi. Štaviše, veliki sisari od kojih su neki izumrli (kao što su sabljozubi tigar, mastodont, veliki oklopnik i kamila) su tumarali ovim područjem.

Obala Floride duž Atlantskog okeana i Meksičkog mora pre 12.000 godina je bila drugačija. Nivo mora je bio znatno niži nego danas. Kao posledica toga poluostrvo Florida je bilo dvostruko veće nego što je danas. Ljudi koji su nastanjivali Floridu u to vreme su bili lovci i sakupljači. Savremeni istraživači smatraju da su se ondašnji stanovnici Floride hranili malim životinjama, biljkama, orasima i ljuskarima. Prvi stanovnici Floride su se nastanili u oblastima gde su imali sigurne izvore pitke vode, kamenje neophodno za izradu alata i drva za loženje. Tokom vekova ovi urođenici su razvili napredne kulture. Za vreme razdoblja pre kontakta sa Evropljanima, urođenici su se organizovano bavili poljoprivredom, trgovali su sa stanovnicima današnjeg jugoistoka SAD, i razvili su društvenu organizaciju, koja se ogleda u velikim hramovima u obliku humki i kompleksima sela.

Dolazak Evropljana i kolonizacija uredi

 
Sent Ogastin je najstariji grad u SAD, osnovan 1565. od strane Španaca

Pisani dokazi o životu na Floridi počinju sa dolaskom španskog istraživača i avanturiste Huana Ponse de Leona 1513. godine. Negde između 2. i 8. aprila te godine, Ponse de Leon je pristao uz severoistočnu obalu Floride, verovatno negde blizu današnjeg Sent Ogastina. On je ovu oblast nazvao la florida (šp. la florida) u čast praznika paskva florida (šp. Pascua florida), španske vaskršnje proslave.

Na sledećem putovanju 1521. godine, Ponse de Leon se zajedno sa dve stotine pedeset ljudi, pedeset konja i brojnim zverima iskrcao na jugozapadnoj obali poluostrva. Njegov pokušaj kolonizacije je ubrzo propao zbog napada urođenika. Međutim, njegov boravak ovde je poslužio da prikaže Floridu kao pogodno mesto za istraživače, misionare i tragače za blagom.

Ernando de Soto je 1539. poveo ekspediciju u potrazi za zlatom i srebrom. S njom je obišao ne samo Floridu već i kompletan jugoistok SAD. Tokom četiri godine on se nadao da će pronaći ogromno blago indijanskog naroda. De Soto i njegovi vojnici su proveli pet meseci na mestu današnjeg Talahasija. On je umro 1542. u blizini reke Misisipi, dok su preživeli iz njegove ekspedicije navodno stigli do Meksika.

Niko od španskih konkistadora nije pronašao blago na Floridi, međutim njihove priče su uticale na Evropljane da Floridu dožive kao mesta slična Kubi, Meksiku i centralnoj i južnoj Americi, odakle su Španci redovno donosili zlato, srebro i druge proizvode. Tristan de Luna i Areljano je 1559. godine predvodio još jedan pokušaj kolonizacije Floride. On je osnovao koloniju u zalivu Pensakola ali je zbog velikih neprilika morao da odustane od kolonizacije nakon dve godine.

Pored Španije i Francuska je pokušala da kolonizuje ovu teritoriju. Francuski protestant Žan Ribo je istražio Floridu 1562. godine, da bi dve godine kasnije, takođe Francuz, Rene Gulen de Lodonjer osnovao naseobinu Fort Karolin na ušću reke Sent Džons, u blizini današnjeg Džeksonvila.

Prva španska vladavina uredi

Ovi francuski avanturisti su podstakli Španiju da ubrza planove za kolonizaciju. Pedro Menendez de Aviles je prešao Atlantik sa ciljem da ukloni Francuze i stvori špansku naseobinu. Menendez je 1565. stigao do mesta koje je nazvao San Augustin (Sent Ogastin) i osnovao prvu stalnu evropsku naseobinu na teritoriji današnjih Sjedinjenih Država. Ostvario je cilj da protera Francuze jer je napao i pobio sve koloniste osim onih koji mu se nisu suprotstavili i koji su zakleli na vernost rimokatoličkoj crkvi. Menendez je zauzeo i Fort Karolin i preimenovao ga je u San Mateo.

Odgovor Francuza na ove događaje je stigao dve godine kasnije, kada je Dominik de Gurgije zauzeo San Mateo i pobio španske vojnike. Međutim ovaj incident nije sprečio španska napredovanja. Njihov plan za izgradnju utvrđenja i katoličkih misija je nastavljen. Španske misije koje su organizovane kod urođenika su se ubrzo proširile celom severnom Floridom i dalje na sever sve do današnje Južne Karoline.

Englezi, takođe željni američkog blaga, su se sve više sukobljavali sa narastajućom španskom imperijom. Godine 1586. engleski kapetan ser Fransis Drejk je opljačkao i spalio Sent Ogastin ali time nije ugrozio špansku kontrolu nad Floridom.

Štaviše, 1600. godine španska vladavina nad današnjim jugoistokom SAD je bila neupitna. Kada su engleski kolonisti došli u Ameriku oni su svoje prve kolonije osnovali znatno severnije u Džejmstaunu (u današnjoj Virdžiniji) 1607. godine i Plimutu (u današnjem Masačusetsu) 1620. godine. Engleski kolonisti su želeli da ovladaju prirodnim dobrima kontinenta pa su postepeno pomerali granicu sa Špancima prema jugu, do današnjeg južne Džordžije. U isto vreme francuski istraživači su se kretali dolinom reke Misisipi i istočno duž obale Meksičkog mora.

Engleski kolonisti u Severnoj i Južnoj Karolini su bili izuzetno neprijateljski nastrojeni prema Španiji. Zato su pod vođstvom pukovnika Džejmsa Mura i saveznika iz redova indijanskog naroda Krik napali špansku Floridu 1702. godine i uništili grad Sent Ogastin ali ne i tvrđavu Kastiljo de San Markos (šp. Castillo de San Marcos). Nakon dve godine uništili su španske misije između Talahasija i Sent Ogastina. Tom prilikom su ubili i zarobili veliki broj urođenika. Francuzi su napadali zapadnu granicu španske Floride a 1719. godine su zauzeli Pensakolu.

Džordžija je osnovana 1733. od strane Engleza a 1740. njeni stanovnici su opsedali tvrđavu Kastiljo de San Markos u Sent Ogastinu skoro mesec dana. Iako napad nije bio uspešan on je ukazao na velike slabosti španske Floride.

Britanska vladavina uredi

Britanija je ovladala Floridom 1763. godine kada je ustupila Havanu na Kubi, koju je dobila od Španije nakon Francuskog i indijanskog, odnosno Sedmogodišnjeg rata (1756—1763). Nakon razmene teritorija Španija je evakuisala svoje stanovništvo čime je Florida praktično ostala bez stanovništva. U to vreme Sent Ogastin je još uvek bio mali garnizon sa manje od pet stotina kuća, kao i Pensakola.

Britanci su imali ambiciozne planove za Floridu. Kao prvo oni su je podelili na dva dela: Istočnu Floridu, sa prestonicom u Sent Ogastinu; i Zapadnu Floridu sa sedištem u Pensakoli. Njihovi geometri su premerili najveći deo zemljišta i obale a vlasti su pokušale da razviju odnose sa grupom indijanskih plemena koja su dolazila u ovu oblast sa severa. Ovi Indijanci potomci Krika su nazvani Seminole. Britanija je pokušala da privuče bele koloniste u ove krajeve nudeći im zemlju na kojoj bi mogli da se nastane i pomagala im je u proizvodnji namenjenoj izvozu.

Tokom Američkog rata za nezavisnost (1776—83) i Istočna i Zapadna Florida su ostale verne britanskoj kruni. Međutim, Španija je indirektno učestvovala u ratu kao saveznik Francuske zauzevši Pensakolu od Britanaca 1781. godine. Španija je ostvarila ponovnu kontrolu nad celom teritorijom Floride 1784. godine zahvaljujući mirovnom sporazumu kojim je okončana Američka revolucija.

Druga španska vladavina uredi

Nakon evakuacije Britanaca sa Floride, počinju da pristižu španski i kolonisti iz novoformiranih Sjedinjenih Država. Veliki broj novih stanovnika je bio primamljen uslovima koje je Španija nudila za sticanje vlasništva nad zemljom. Ostali stanovnici su bili odbegli robovi, koji su pokušavali da dođu do mesta gde njihovi gospodari iz SAD neće moći uhvatiti. Zbog toga se Florida sve više Amerikanizovala umesto da se orijentiše ka Španiji. Konačno, nakon nekoliko zvaničnih i nezvaničnih vojnih ekspedicija SAD poslatih na ovu teritoriju Španija je formalno ustupila Floridu Sjedinjenim Državama 1821. godine, na osnovu sporazuma Adams – Onis.

Status Teritorije uredi

Endru Džekson je 1821. došao na Floridu da bi uspostavio vlast u ime Sjedinjenih Država. Tamo je zatekao divljinu sa retkim naseobinama Indijanaca, Afroamerikanaca i Španaca.

Kao teritorija Sjedinjenih Država, Florida je bila posebno atraktivna za ljude sa starih južnjačkih plantaža u Virdžiniji, Severnoj i Južnoj Karolini i Džordžiji, koji su došli u velikom broju. Pošto je odobren status Teritorije, dve Floride, Istočna i Zapadna, su spojene u jedan entitet sa prestonicom u Talahasiju. Ovaj grad je osnovan 1824. godine a izabran je za prestonicu zato što se nalazio na polovini puta između postojećih administrativnih centara Sent Ogastina i Pensakole.

Porast broju stanovnika, uzrokovan imigracijom, je primorao federalnu vladu da protera Indijance sa njihove zemlje. Indijanci su uglavnom bili pripadnici Krik i Mikosaki naroda ali je i veliki broj crnaca, koji su pobegli od ropstva, živeo sa njima. Proterivanje Indijanaca je bilo popularno među belim doseljenicima jer su urođenici nastanjivali zemljište koje je bilo interesantno belcima. Takođe indijanske naseobine su predstavljali utočišta za odbegle robove iz severa.

 
Oseola vođa Seminola

Planovima iseljavanja Indijanaca se suprotstavio Oseola, vođa Seminola. Seminole, poznate po svojim ratničkim veštinama, su uživale poštovanje među američkim vojnicima zbog njihove hrabrosti, čvrstine i sposobnosti da se promene novonastaloj situaciji tokom Drugog rata sa Seminolama (1835—1842). Ovaj rat, najznačajniji od tri sukoba između Indijanaca i američkih trupa na Floridi, je počeo zbog pitanja oko preseljenja Seminola na zapad preko reke Misisipi u današnju Oklahomu.

Za vreme mandata Endrua Džeksona na mestu predsednika SAD potrošeno je 20 miliona dolara za ratne operacije. Proterivanje Seminola koštalo je života veliki broj Indijanaca, američkih vojnika i kolonista. Na kraju, ishod nije bio onakav kakav je vlada SAD želela. Neki Indijanci su se „dobrovoljno” iselili, neki su zarobljeni i poslati na zapad pod vojnom pratnjom a ostali su uspeli da pobegnu do Everglejdsa gde su organizovali život bez kontakata sa belim ljudima.

Danas na Floridi postoje indijanski rezervati u Imokali, Holivudu, Brajtonu (blizu grada Okičobi) i duž močvare Big Sajpres. Pored naroda Seminola na Floridi postoji i pleme Mikosaki.

Od 1840. godine beli stanovnici Floride su se posvetili razvoju teritorije i sticanju statusa države. Na Floridi je tada živelo 54.477 stanovnika, od tog broja skoro polovina su bili crni robovi. Na rekama Apalačikola i Sent Džons je uspešno funkcionisao parobrodski saobraćaj, dok je izgradnja železnice bila u planu.

U to vreme Florida je neformalno bila podeljena na tri oblasti: istočnu Floridu, od Atlantskog okeana do reke Suvani; srednja Florida, od reke Suvani do reke Apalačikola; i zapadna Florida, od reke Apalačikola do reke Perdido. Južni delovi Floride (južno od današnjeg Gejnzvila) su bili retko nastanjeni belcima. Ekonomija se uglavnom zasnivala na poljoprivredi. Plantaže su bile smeštene u srednjoj Floridi a njihovi vlasnici su bili politički najuticajniji na Floridi sve do završetka Američkog građanskog rata.

Državnost uredi

Florida je 3. marta 1845. postala dvadeset sedma država SAD. Za prvog guvernera izabran je Vilijam D. Mozli a Dejvid Livaj Juli, jedan od vodeći zagovornika državnosti, je postao američki senator. Do 1850. broj stanovnika je porastao na 87.445 od kojih je oko 39.000 bilo crnih robova i hiljadu slobodnih crnaca.

Pitanje robovlasništva je bilo glavno političko pitanje nove države. Većina glasača na Floridi, koji su bili beli muškarci, stariji od dvadeset jedne godine se nije protivila robovlasništvu. Međutim oni su bili zabrinuti zbog narastajućeg raspoloženja protiv robovlasništva na severu SAD, pa su tokom 1850-ih gledali na novoformiranu antirobovlasničku Republikansku stranku sa podozrenjem. Na predsedničkim izborima 1860. nijedan stanovnik Floride nije glasao za Abrahama Linkolna, iako je on pobedio na izborima u SAD. Ubrzo nakon njegovog izbora za predsednika, na posebnoj konvenciji, održanoj 10. januara 1861, je doneta odluka da Florida istupi iz unije. Ubrzo se Florida pridružila ostalim južnjačkim državama i formirala Konfederativne Američke Države.

Građanski rat i obnova uredi

 
Bitka kod Olastija je bila jedina značajnija bitka tokom građanskog rata.

Tokom Američkog građanskog rata, Florida nije razrušena kao što je to bio slučaj sa drugim južnjačkim državama. Štaviše, nijedna važna bitka nije vođena na njenoj teritoriji. Iako su snage unije okupirale brojne obalske gradove i utvrđenja unutrašnjost Floride je bila pod kontrolom vojske konfederacije.

Florida je tokom rata poslala oko 15.000 vojnika i značajne količine pamuka, hrane, pre svega soli, govedine, svinjetine za ciljeve konfederacije. Međutim, više od dve hiljade stanovnika Floride, afroamerikanaca i belaca, se pridružio vojsci unije. Talahasi je bio jedini glavni grad neke južnjačke države istočno od reke Misisipi koji nije bio osvojen tokom rata, zahvaljujući pobedama južnjaka kod Olastija (1864) i Netjural Bridža (1865). Na kraju, Jug je poražen i federalne trupe su okupirale Talahasi 10. maja 1865.

Pre građanskog rata, Florida je bila na dobrom putu da postane još jedna južnjačka država sa razvijenom proizvodnjom pamuka. Ipak nakon rata došlo je do velikih promena. Luke Pensakola i Džeksonvil su doživele procvat zbog velike tražnje za drvetom i proizvodima od drveta koji su bili namenjeni obnovi gradova širom zemlje. Robovi su postali slobodni građani. Vlasnici plantaža su pokušali da ostvare predratnu proizvodnju unajmljujući bivše robove. Međutim, ti pokušaji nisu uspeli pa je veliki deo zemljišta obrađivan od strane sitnih zemljoposednika kako belaca tako i crnaca. Počevši od 1868, federalna vlada je uvela program „obnove” Floride i ostalih južnih država. Tokom ovog razdoblja republikanci su pokušali da izdejstvuju promene koje su bile uglavnom usmerene ka poboljšanju uslova života afroamerikanaca.

Na predsedničkim izborima 1876. izabran je republikanac Raderford B. Hejz. Međutim na Floridi su demokrate u dovoljnoj meri kontrolisale državne organe da bi mogli da okončaju vladavinu republikanaca na Floridi i izglasaju povlačenje federalnih trupa. Nakon toga konzervativni belci su uspeli da donesu zakone kojima su smanjena prava glasa za afroamerikance i siromašne belce.

Razvoj Floride uredi

Tokom poslednjih dvadeset pet godina 19. veka došlo je do snažnog razvoja poljoprivrede, naročito što se tiče uzgoja stoke i proizvodnje južnog voća, dok su imigranti počeli da razvijaju duvansku industriju. Razvoj industrije širom Floride zahtevao je izgradnju puteva i železnica u veliko obimu.

Početkom 1870-ih, stanovnici severnih država SAD su počeli da posećuju Floridu kao turisti da bi uživali u njenoj blagoj klimi i prirodnim lepotama. Naročito su bile popularne vožnje parobrodima na rekama Floride.

Sa izbijanjem Špansko-američkog rata 1898. godine pažnja cele nacije je usmerena ka Floridi. Lučki grad Tampa je služio kao glavna ratna luka američke vojske za rat na Kubi. Veliki broj stanovnika Floride je podržavao želje Kubanaca da se oslobode španske vladavine. Do kraja 19. veka broj stanovnika Floride i dohodak po stanovniku su značajno porasli, a mogućnosti „sunčane države” su izgledale kao neiscrpne.

Velika depresija na Floridi uredi

Ekonomski balon na Floridi je pukao 1926. kada je ponestalo novca i kredita, a banke i investitori više nisu imali poverenja u „papirnate” milionere. Snažni uragani su pogodili Floridu 1926. i 1928. nanoseći još veću štetu ekonomiji.

Florida je već uveliko bila suočena sa ekonomskim problemima kada se ostatak SAD suočio sa Velikom ekonomskom krizom 1929.

Godine 1929. došlo je do invazije mediteranske voćne muve koja je napravila veliku štetu proizvodnji agruma. Proizvodnja je smanjena za šezdeset procenata.

Žene su dobile pravo glasa 1920. kada je 19. amandman Ustava SAD postao važeći. Godine 1937. je ukinuta obaveza glasača za plaćanjem „takse za glasanje” što je omogućilo siromašnim afroamerikancima i belcima da ostvare veći uticaj na vlast. Vrhovni sud SAD je 1944. ukinuo sistem po kom su na primarnim izborima mogli da učestvuju samo belci.

Drugi svetski rat i posleratna ekspanzija uredi

Drugi svetski rat je podstakao privredni razvoj Floride. Zbog prijatne klime Florida je bila jedan od glavnih obučnih centara za američke i savezničke vojnike, mornare i avijatičare. Ubrzana je izgradnja aerodroma i auto-puteva, pa je na kraju rata Florida imala izuzetno razvijenu saobraćajnu infrastrukturu.

Jedan od najznačajnijih trendova u posleratnoj eri je stabilan rast broja stanovnika. On je uzrokovan prvenstveno velikim migracijama stanovništva SAD i iz zemalja zapadne hemisfere, najviše sa Kube i Haitija. Florida je danas po broju stanovnika četvrta država SAD.

Tokom 1950-ih zahvaljujući guverneru Liroju Kolinsu prekinuta je rasna diskriminacija afroamerikanaca u školama i drugim institucijama.

Nakon Drugog svetskog rata došlo je do značajne diversifikacije privrede na Floridi. Razvijana je proizvodnja plastike, elektronike, građevinarstvo, trgovina nekretnina i bankarstvo.

Položaj uredi

Florida je poluostrvo koji se pruža od američkog kontinenta u smeru jug-jugoistok. Uz istočnu obalu se nalazi Atlantski okean, dok je na zapadu i jugu Floride Meksički zaliv. Na severu Florida se graniči sa državama Džordžija i Alabama. U blizini su Kuba i Haiti. Nakon Havaja, to je najjužnija država SAD.

Administrativna podela uredi

Florida je podeljena na 67 okruga:

Demografija uredi

 
Pogled na Majami
Demografija
1900.1910.1920.1930.1940.1950.1960.1970.1980.1990.2000.2010.
528.542752.619968.4701.468.2111.897.4142.771.3054.951.5606.789.4439.746.32412.937.92615.982.37818.801.310

Prema proceni Biroa za popis stanovništva Florida je 1. jula 2011. imala 19.057.542 stanovnika, što predstavlja povećanje od 1,36% u odnosu na popis koji je obavljen 2010.[2] Na osnovu poslednjih procena kretanja broja stanovnika Florida je na tridesetom mestu po rastu stanovništva. Godine 2005. Florida je imala najveći godišnji rast broja stanovnika u istoriji od 2,2% i tada je bila na petom mestu u SAD. Oko dve trećine stanovnika Floride je rođeno u nekoj drugoj američkoj državi, što je svrstava na drugo mesto u SAD.[3] Po broju ilegalnih imigranata Florida je 2009. godine bila na trećem mestu u SAD. U 2010. godini ilegalni imigranti su činili 5,7% stanovnika, što je Floridu svrstalo na šesto mesto u SAD iza Nevade, Arizone, Nju Džerzija, Kalifornije i Teksasa. Procena je da je 2009. bilo oko 720.000 ilegalnih imigranata na Floridi.[4]

Rasne i etničke grupe uredi

Prema popisu stanovništva iz 2010. Florida je imala 18.801.310 stanovnika. Prema rasnoj i etničkoj strukturi bilo je:

  • 75,0% belaca
  • 16,0% afroamerikanaca
  • 0,4% Indijanaca
  • 2,4% ljudi poreklom iz Azije
  • 0,1% ljudi poreklom sa pacifičkih ostrva
  • 3,6% pripadnika neke druge rase
  • 2,5% meleza
  • latinoamerikanci su činili 22,5% stanovništva.[5]

Najveći gradovi uredi

 

Izvor: ?
Grad Populacija
 
Džeksonvil
 
Majami
1. Džeksonvil 821.784  
Tampa
 
Sent Pitersburg
2. Majami 408.568
3. Tampa 335.709
4. Sent Pitersburg 244.769
5. Orlando 238.300
6. Hajalija 224.669
7. Talahasi 181.376
8. Fort Loderdejl 165.521
9. Port Sent Lusi 164.603
10. Pembrok Pajns 154.750

Politika uredi

Florida ima dvodomi sistem sa Senatom od 40 članova i dom sa 120 članova. Trenutno je guverner Floride republikanac Rik Skot.

Tradicionalno je Florida naklonjena demokratima, ali je zbog velikog doseljavanja stanovništva zadnjih godina došlo do promene političkog raspoloženja u korist republikanaca. Trenutno je odnos između republikanskih i demokratskih birača otprilike 1:1. Kako Florida ima veliki broj stanovnika, pa s tim i elektora, Florida se smatra odlučujućom državom u izborima za Predsednika SAD.

U Majamiju liberalnim demokratima konkurišu bogati izbegli Kubanci koji su pristalice republikanaca. Tampa koja je bila centar demokrata, u zadnje vrijeme se razvila u prorepublikansko jezgro.

Sport uredi

 
Majami masters

Florida ima dobro razvijene sportske timove.

Poznati NFL klubovi sa područja Floride su Majami dolfinsi i Tampa Bej bakanirsi.

U NBA ligi se takmiče dva tima sa Floride. To su Orlando medžik i Majami hit.

U Majamiju na Floridi se održava poznati teniski turnir, Majami masters iz serije 1000.

FK Orlando siti je jedini klub sa Floride koji se takmiči u MLS ligi.

Zanimljivosti uredi

  • Veći deo servera na kojima se pokreće Vikipedija se nalaze na Floridi.

Reference uredi

  1. ^ Enciklopedija , T—F, Britanika 180. strana
  2. ^ „Annual Estimates of the Resident Population for the United States, Regions, States, and Puerto Rico: April 1, 2010 to July 1, 2011”. 2011 Population Estimates. United States Census Bureau, Population Division. decembar 2011. Arhivirano iz originala (CSV) 3. 2. 2012. g. Pristupljeno 12. 11. 2012. 
  3. ^ Goodman, Amy (6. 4. 2009). „"A Ponzi State"–Univ. of South Florida Professor Examines the Economic Crisis in Florida”. Democracy Now!. Pristupljeno 1. 7. 2018. 
  4. ^ Podaci ministarstva za nacionalnu bezbednost, Pristupljeno 27. 4. 2013.
  5. ^ "Race, Hispanic or Latino, Age, and Housing Occupancy: 2010". 2010 Census Redistricting Data (Public Law 94-171) Summary File., Pristupljeno 12. 1. 2011.

Spoljašnje veze uredi