Cvijetin Blagojević

Cvijetin Blagojević (Lopare, 10. april 1955) bivši je srpski i jugoslovenski fudbaler, nakon završetka igračke karijere postao je fudbalski trener.

Cvijetin Blagojević
Lični podaci
Nadimak Blagoje
Datum rođenja (1955-04-10)10. april 1955.(69 god.)
Mesto rođenja Lopare, FNR Jugoslavija
Pozicija vezni
Juniorska karijera
Sloboda Tuzla
Seniorska karijera*
Godine Klub Nast. (Gol)
1976–1978
1978–1983
1983–1984
1984–1985
1985–1986
1986–1987
Sloboda Tuzla
Crvena zvezda
Egaleo
Vasalunds IF
Maritimo
Sloboda Tuzla
34
107
7

23
4
(2)
(8)
(1)

(2)
(1)
Trenerska karijera


2002–2003

2007

2016
Železnik
Kozara Gradiška
Radnički Obrenovac
Crvena zvezda (omladinci)
Radnički Pirot
Radnik Surdulica
Drina Zvornik
* Datum aktuelizovanja: 24. novembar 2018.

Biografija uredi

Klupska karijera uredi

Rođen je 10. aprila 1955. godine u majevičkom gradiću Lopare.[1] Kao dete je otišao da trenira fudbal u Slobodi iz Tuzle 1966. godine kod poznatog stručnjaka za mlađe selekcije Brace Bevande. Prošao je sve mlađe kategorije do prvog tima. Prvi profesionalni ugovor je potpisao 1974. godine, a u Prvoj ligi Jugoslavije debitovao na stadionu Maksimir 1976. godine.[2] Bila je to generacija Slobode sa Dževadom Šećerbegovićem, Safetom Sarajlićem i Džemalom Mujezinovićem. Igrao je dobro nekih godinu i po dana i bio standardni prvotimac Slobode.

Njegove igre primetili su čelnici Crvene zvezde, ali ubrzo je za njega bio zainteresovan i Partizan. Odlučio je 1978. godine da pređe u Crvenu zvezdu iako su mu iz Partizana nudili duplo više novca.[2] Debitovao je za Zvezdu protiv Budućnosti iz Titograda.[3] Već u prvoj sezoni Zvezda je igrala finale Kupa UEFA sa Borusijom iz Menhengladbaha, a Blagojević je proglašen za četvrtog najboljeg igrača u Evropi. Njegovi golovi protiv Arsenala (1:0) u Beogradu i Sportinga u Hihonu (1:0) doneli su važne pobede „crveno-belima”,[4] a Blagojević je protiv tima iz Londona centrirao Dušanu Saviću za pogodak na Hajberiju koji je doneo Zvezdi plasman u četvrtfinale Kupa UEFA, a kasnije su stigli i do finala.[5]

Titula u prvenstvu je stigla na kraju sezone 1979/1980, bio je standardni član prve postave sa 31 odigranom utakmicom uz dva postignuta gola. Iste sezone Blagojević je postigao antologijski pogodak u Kupu UEFA gotovo sa centra terena protiv Karl Cajs Jene u pobedi na gostovanju od 3:2 u revanšu drugog kola.[6] Igrao je na svih šest mečeva u ovom takmičenju, a „crveno-beli” su zaustavljeni u osmini finala protiv minhenskog Bajerna (0:2 i 3:2).[7] Naredne sezone je u odbrani šampionske titule zabeležio 16 mečeva u jesenjem delu prvenstva. U osvajanju Kupa Jugoslavije 1982. godine odigrao je jedan meč, ali te sezone nije bio standardan u ekipi. Sledeće sezone je dostigao bolju formu i odigrao 20 prvenstvenih utakmica uz jedan postignut gol. Zabeležio je i tri meča u jesenjem delu prvenstva 1983/84, pa se vodi i kao član tima koji je osvojio titulu u toj sezoni.[8]

Sa manje uspeha fudbalsku karijeru je nastavio u grčkom Egaleu. Igrao je još za švedski Vasalunds (1984/85), portugalski Maritimo (1985/86) i za Slobodu iz Tuzle (1986/87), gde je i završio igračku karijeru.[9][10]

Poziv u reprezentaciju uredi

Godine 1978, bio je pozvan u reprezentaciju Jugoslavije kada je bio selektor Ante Mladinić. Nije odigrao nijedan zvaničan meč, iako je trebalo da igra ipak nije dobio priliku, tada su umesto njega igrali Janković i Momčilo Vukotić.[1]

Trener uredi

Prva ekipa koju je vodio sa klupe u Švedskoj bio je nižerazredni klub „Šumarice” u kom su igrali jugoslovenski iseljenici i dovodi ih od Pete lige do Druge lige. Drugi tim je isto bio jugoslovenski, zvao se „Plavi tim”, kojeg je iz četvrtog ranga takmičenja uveo u Treću ligu.[11]

Kao trener vodio je klubove iz Republike Srpske, među kojima je bila i Kozara iz Gradiške sa kojom se plasirao u Premijer ligu BiH. Bio je šef stručnog štaba u Radničkom iz Obrenovca i u Železniku, kao i u Radniku iz Surdulice.[12] Jedno vreme je proveo kao trener u Omladinskoj školi Crvene zvezde, gde je predvodio talentovanu generaciju igrača rođenih 1995. godine.[13]

Godine 2016. bio je prvi trener ekipe Drine iz Zvornika u Premijer ligi BiH, na kraju sezone je dobio otkaz.[14] Nakon toga radi kao skaut za Crvenu zvezdu.[15]

Uspesi uredi

Reference uredi

  1. ^ a b „Cvijetin Blagojević: Krađa me i danas proganja”. Večernje novosti. 18. 12. 2016. Pristupljeno 24. 11. 2018. 
  2. ^ a b „Cvijetin Blagojević, nekadašnji fudbaler Crvene zvezde”. Glas Srpske. 27. 01. 2016. Pristupljeno 24. 11. 2018. 
  3. ^ „Na današnji dan: Rođen Cvijetin Blagojević”. mojacrvenazvezda.net. 27. 01. 2016. Pristupljeno 24. 11. 2018. 
  4. ^ „Godišnjica Zvezdinog učešća u finalu Kupa UEFA 1979”. czbgtv.com. 25. 05. 2015. Arhivirano iz originala 24. 11. 2018. g. Pristupljeno 24. 11. 2018. 
  5. ^ „Blagojeva anegdota sa Hajberija...”. RTV BN. 17. 10. 2017. Pristupljeno 24. 11. 2018. 
  6. ^ „Blagojević zabija sa pola terena Karl Cajsu (1979)”. youtube. 18. 02. 2018. Pristupljeno 24. 11. 2018. 
  7. ^ „Dan kada je 95.000 ljudi gledalo prvu pobedu Zvezde nad Bajernom”. telegraf.rs. 12. 12. 2014. Pristupljeno 24. 11. 2018. 
  8. ^ „Almanah YU-fudbala (1983-84)”. strategija.org. 24. 11. 2018. Pristupljeno 24. 11. 2018. 
  9. ^ „Player profile Cvijetin Blagojevic”. worldfootball.net. 24. 11. 2018. Pristupljeno 24. 11. 2018. 
  10. ^ „Cvijetin Blagojević profile”. foradejogo.net. 24. 11. 2018. Arhivirano iz originala 24. 11. 2018. g. Pristupljeno 24. 11. 2018. 
  11. ^ „Cvele, Cvele, pjevala je Marakana”. zvornikdanas.com. 27. 01. 2016. Pristupljeno 24. 11. 2018. 
  12. ^ „Blagojević se seća duela Zvezde i Arsenala: Bili smo preteča „tika take. Sportski žurnal. 17. 10. 2017. Pristupljeno 24. 11. 2018. 
  13. ^ „Zvezdin povratak u budućnost!”. mondo.rs. 08. 06. 2011. Pristupljeno 24. 11. 2018. 
  14. ^ „Trener koji je iznenadio Slobodu Cvijetin Blagojević dobio otkaz u Drini”. klix. 16. 05. 2016. Pristupljeno 24. 11. 2018. 
  15. ^ „Cvijetin Blagojević iz Beograda za "Avaz": Prosinečki radi odličan posao”. avaz. 25. 10. 2018. Pristupljeno 24. 11. 2018. 
  16. ^ Legende Marakane“ Cvijetin Blagojević”. crvenazvezdafk.com. 05. 01. 2018. Pristupljeno 24. 11. 2018. 

Spoljašnje veze uredi