Crepaja

насељено место у општини Ковачица, Србија

Crepaja je naselje u opštini Kovačica, u Južnobanatskom okrugu, u Srbiji. Nalazi se na prometnom putu Pančevo-Kovačica, i železničkoj pruzi Zrenjanin-Pančevo. Urbano je naselje, sa svim pogodnostima za život, koje se intenzivno razvija. Prema popisu iz 2011. u Crepaji živi 4.364 stanovnika. U nacionalnoj strukturi preovladava srpsko stanovništvo.

Crepaja
Pravoslavna crkva u selu
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Autonomna pokrajinaVojvodina
Upravni okrugJužnobanatski
OpštinaKovačica
Stanovništvo
 — 2011.Pad 4.364
 — gustina57,87/km2
Geografske karakteristike
Koordinate45° 00′ 20″ S; 20° 38′ 05″ I / 45.005666° S; 20.634666° I / 45.005666; 20.634666
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Površina75,4 km2
Crepaja na karti Srbije
Crepaja
Crepaja
Crepaja na karti Srbije
Ostali podaci
Poštanski broj26213
Pozivni broj013
Registarska oznakaPA

Ovde se nalaze Vodica Sv. Vrača u Crepaji i Vodica Usekovanja glave sv. Jovana Krstitelja u Crepaji.

Istorija uredi

Ne postoje pouzdani podaci o tome odakle Crepaji današnji naziv. Malo je verovatno da se ime sela može dovesti u bilo kakvu vezu sa čuvenom porodicom Crepović iz polovine 16. veka, koja je važila kao vlasteoska, pa čak i magnatska sa velikim posedima u Banatu. Naziv sela najverovatnije treba povezati sa „crepuljom“, zemljanim sudom u kojem se na primitivan način peklo testo pošto se zatrpa u vruć pepeo.

Do danas poznata najstarija istorijska dokumenta u kojima se pominje Crepaja jesu Kruševski pomenik, Pećki pomenik i Pećki kastig. Po Kruševskom pomeniku koji ima 169 listova, na listu 35 zabeleženo je mesto „Crepaja“, a na listu 150 „Mala Crepaja“. Ni u jednom listu ovog pomenika nisu upisane godine, a najstariji zapis sa upisanom godinom nalazi se na listu 32 „Mesto Budimla v leto 7114 (1606)".[1]

Kako je mesto Crepaja upisano na listu 35, može se pretpostaviti da je putovanje kaluđera po Banatu usledilo na samom početku 17. veka, dakle između 1606. i 1625. godine. Monasi manastira Pećke patrijaršije su 1660. godine posetili obe Crepaje i domaćine kućne uneli u svoj Katastig. U Velikoj Crepaji zapisani su tada darodavci: Neša domaćin, pop Ostoja, Đurica, Neško, Paki, Stefan, Uroš, Pavle, Velimir, Radovan, Jeremija i Aranit. U Maloj Crepaji pominju se priložnici: Toma, Ostoja, Stojko, Kostadin, pop Filimir, Petruša, Petar i njegov brat Peša.[2]

Na prostoru današnjeg naselja Crepaja, nakon oslobođenja od Turaka nalazila se komorska pustara Crepaja, koju su činile celine - Velika i Mala Crepaja. Naselje je opustelo oko 1700. godine. Godine 1773. bila je još pustara "Mala Crepaja". Pustara "Velika Crepaja" bila je godinama (1740-1749) zakupljena od oborkneza Staje iz Neuzine, koji je tu napasao svoju stoku. Mala Crepaja, oko starog Čola-bašinog bunara iz turskog vremena, je naseljena Srbima 1774-1775. godine, da bi ušla u banatsku vojnu granicu, Ilirsko-banatsku regimentu.[3] Tu se naselilo oko 1000 Srba iz okoline: Pančeva, Jabuke (stare), Sefkerina, Kovna i Jarkovca. Bilo je najmanje još tri naknadna naseljavanja Crepaje. Oko 1800. godine doselila se i jedna grupa Rumuna (banatske Here). Prvi podatak o stanovništvu je iz 1777. godine kada se kaže da u mestu ima 136 pravoslavnih domova. A 1791. godine bilo je 1.185 stanovnika. Prema izveštaju iz 1789. godine u Crepaji je osim 164 graničarske kuće, bilo od javnih zgrada - pravoslavna crkva i škola, ober-oficirski stan i gostionica - svratište sa šupom. Kada je 1797. godine popisan pravoslavni klir u mestu su zapisana dva sveštenika. Parosi, pop Ilija Josifović (rukop. 1768) i pop Mihail Ilijević (1789); pop Mihail se služio pored srpskog i sa rumunskim jezikom.[4]

Dobili su Crepajci 1875. godine pravo na održavanje četiri godišnja vašara: 25. mart, 6. april, 29. avgust i 10. septembra, a svake subote nedeljna pijaca.[5] U Crepaji je 1886. godine bio aktivan Mesni odbor Crvenog krsta, kojim je predsedavala Milisa Ilijević. Crveni krst je skupljao novac i stvari za srpske ranjenike, a sve je to išlo u Srbiju, preko knjeginje Turn-Taksis iz Ečke.[6] Mesto je povezano željezničkom prugom 1894. godine sa Velikim Bečkerekom i Pančevom.

Crepaja je 1905. godine bila velika opština u Kovačičkom srezu. Tu živi 4.925 stanovnika u 946 domova, a Srbi dominiraju. Ima ih 4.765 pravoslavnih duša sa 931 kućom. Od javnih zdanja pominju se srpska pravoslavna crkva i četiri škole, od kojih su tri komunalne a jedna državna. U Crepaji postoji PTT komunikacija i željeznička stanica.[7]

Krajem 1918. godine Kolo srpskih sestara u Crepaji pod predsedništvom Olge Durse, je dalo prilog u novcu i hrani za siromašnu izgladnelu decu.

U Crepaji je 25. novembra 1926. godine održan veliki opozicioni zbor lidera Samostalne demokratske stranke Svetozara Pribićevića. Radikali su izrežirali kontramiting, i došlo je do velikih nemira i sukoba između pristalica dveju stranaka, ispao skandal koji su bili osuđeni u javnosti. Potukli su se ispred bine, narodni poslanici Pančevci, Laza Šuvaković i Duda Bošković. Jedne septembarske noći 1929. godine lopovi su opljačkali crepajski mlin vlasnika Save Stejića, i na dvokolicama odneli u atar sela i razbili Verthajmovu čeličnu kasu, tešku 300 kilograma.[8] U Crepaji je umrla 14. novembra 1933. godine, najstarija stanovnica sela Persida Brankov, stara 104 godine. Učiteljice i devojke u Crepaji osnovale su 1937. godine ženski hor. Horovođa je bio Laza Ilijević, a njegova supruga Beba pevala u horu. Pored ostalog pevali su pred mikrofonom beogradskog Radija.[9] Laza Prvanov lider "Borbaša" u Crepaji je 1936. godine pobedio na opštinskim izborima, i zatim ceo mesni odbor JNS, preveo u Stojadinovićevu stranku JRZ. Dana 10. januara 1938. godine u Crepaji je održano Drugarsko veče mesnog Udruženja četnika, na kojem je bio i govorio slavni komitski vojvoda Kosta Pećanac.[10] Crkva Svetog Uspenja je oštećena u požaru 17. januara 1940.[11] Opština Crepaja je 1940. godine dobila električno osvetljenje, nakon stečaja raspisanog krajem 1939. godine. U februaru-martu 1941. bila je velika poplava od podzemnih voda, svatovi su u crkvu morali ići čamcem,[12] srušilo se preko 50 kuća.[13]

Crkva i škola uredi

 
 
Crepaja na razglednici

Pravoslavno parohijsko zvanje u Crepaji, je osnovano 1774. godine. Crkvene matice krštenih se vode od 1798. godine, a matice venčanih i umrlih od 1800. godine. Prvi sveštenik pop Luka Ilijević, koji je 1774. godine došao sa naseljenicima iz Ilandže, službovao je do 1795. godine. Njega je zamenio sin Mihajlo (paroh 1795-1819). Prva crkva u Crepaji sagrađena je kod starog bunara 1776. godine, dve godine posle osnivanja sela. Crkva je postojala sve do 1822. godine, kada je počelo zidanje današnje crkve bez tornja. Toranj je dozidan 1835. godine a unutrašnje oslikavanje završeno je 1860. godine. Ikonostas crkve uradio je akademski slikar Jovan Popović. Crkva je spolja opravljana 1924. godine kada je raspisan stečaj na manjak. Za zidarski, limarski i slikarski posao trošak je po predračunu iznosio 83.130 dinara.[14] Kapela posvećena Sv. Kuzmi i Damjanu, u ataru na potezu Zeldoš, građena je 1928. godine. Druga kapela, ona na potezu Stari vinogradi nastala je još u 19. veku, a posvećena je prazniku Usekovaniju. Oba parohijska doma su iz 20. veka.[15] Godine 1846. u Crepaji (Czrepay) je bilo 4100 pravoslavaca, a u tri parohije služili su sveštenici: Pavle Ilijević, Evtimije Josipović, Aron Knežević dok je kapelan bio Teodor Popović. Početkom 20. veka crkva je u dobrom stanju, porta je zagrađena a groblje je opštinsko. Tu je bilo izborno mesto poslanika za crkveno-narodni sabor. U crkvenoj riznicu se nalaze stare knjige poput, Mineja ruskog iz 1707. godine, i Srbljaka iz 1765. godine. Postoje dve parohije, prve i druge platežne klase, nema parohijskog doma a parohijska sesija (2) ukupno iznosi 71 kj. zemlje. Predsednik crkvene skupštine je Mita Gluvakov, a crkveno-opštinski posed iznosi 117 kj. zemlje. Sveštenstvo čine 1905. godine: pop Venijamin Radovančev paroh i protonamesnik, rodom iz mesta, i tu već služi 32 godine, a kapelan je pop Jovan Čudomirić rodom iz Alibunara, tu od 1901. godine.[16]

 
Mapa opštine Kovačica

Prvu školu Crepaja je napravila 1777. godine, a školsku decu je učio pop Luka.[17] U pravoslavnoj narodnoj "trivijalnoj" školi 1846. godine bilo je 445 učenika, sa kojima su radili učitelji Trifon Radovančev i Sava Arsenijević. Crepajačka škola je od 1876. godine komunalna, i ima 1905. godine četiri školska zdanja sa školskim vrtom. Raspisan je 1882. i 1885. godine stečaj za mesto učitelja u srpskoj opštinskoj školi u Crepaji, sa platom godišnjom od 500 f. Aprila 1884. godine postavljena pripravnica u školi u Crepaji, učiteljica Sofija Kosanić. U "Crvenom krstu" su 1886. godine bile aktivne obe crepajske učiteljice Sofija Kosanić i Danica Đakova, kao i državni učitelj Anton Šmit. Godine 1888. u Crepaji su srpski učitelji Ljubomir Đurin (tu i 1879) i Svetozar Bajić. Đurin je bio pretplatnik Zmajevog šaljivog lista "Starmali" 1879-1889. godine. Bajić je bio saradnik časopisa "Stražilovo" 1886-1888. godine. Do 1890. godine učiteljica u Crepaji bila je Danica Đakova (tu od 1884). Učiteljsko telo 1905. godine čine: učitelj Sava Aleksić koji je i upravitelj, rodom iz Ferdina, služi 11 godina u mestu; učitelj Ljubomir Đurin rodom iz Crepaje, služi 31 godinu u mestu; Dušan Ilijević rodom iz mesta, tu je tri godine; učiteljica Sofija Kosanić udata Đorđević, rodom iz Pančeva, služi tu 22 godine; Kosara Ilijević rođena Dimitrijević, rodom iz Sombora, služi 16 godina u mestu; učiteljica Olga Dursa rodom iz Vršca, tu dve godine; zabavilja Julka Ivkov rođena Dimitrijević, rodom iz Sombora, služi u Crepaji već osam godina. Učitelj državne škole u Crepaji je u to vreme Bogoljub Radulović. Polazilo je tada 77 dece u zabavište, 528 đaka u osnovnu i 257 učenika starijeg uzrasta u poftornu školu.[16]

Lazar Ilijević (1855-1888) srpski narodni učitelj rođen u Crepaji. Posle pet razreda realke u Pančevu, završio Učiteljski tečaj u Somboru. Radio devet godina do smrti, kao učitelj u Čakovu. Bio je oduševljen za svoj poziv, veli rodoljub i društveno aktivan. Učestvovao je u osnivanju čakovačkih, čitaonice i pevačkog društva, čiji je bio tajnik (sekretar).[18] U crepajskoj školi učenici četvrtog razreda osnovne škole, su 1933. godine po uputstvu učitelja Mihajla Todorovića izradili veoma lepu i preciznu kartu Kraljevine Jugoslavije, čija je površina iznosila čak 12 metara kvadratnih.[19] Za nagradu njih 114 učenika su 1934. godine, išli na ekskurziju u Beograd, gde im je bila domaćin redakcija dnevnog lista "Vreme".

U mestu je 1838. godine otvorena i Nemačka trivijalna škola, u kojoj se učilo na nemačkom jeziku.[20] Slikar Uroš Predić iz Orlovata je pohađao tu trogodišnju nemačku "normal" školu 1866-1868. godine, da bi četvrti razred završio u pančevačkoj školi 1869. godine. Predića su upisali u Crepaju, gde je stanovao kod ujaka trgovca Ilijevića, da bi ovladao nemačkim jezikom, spremajući se tako za zahtevnu gimnaziju u Pančevu.[21]

Znameniti Crepajci:

Demografija uredi

U naselju Crepaja živi 3.898 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 40,9 godina (39,6 kod muškaraca i 42,2 kod žena). U naselju ima 1.607 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,02.

Ovo naselje je uglavnom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[22]
Godina Stanovnika
1948. 4.641
1953. 4.914
1961. 5.516
1971. 5.289
1981. 5.369
1991. 5.128 5.080
2002. 4.855 4.939
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[23]
Srbi
  
4.280 88,15%
Romi
  
311 6,40%
Makedonci
  
67 1,38%
Slovaci
  
35 0,72%
Mađari
  
31 0,63%
Jugosloveni
  
23 0,47%
Crnogorci
  
10 0,20%
Hrvati
  
7 0,14%
Bugari
  
5 0,10%
Rumuni
  
4 0,08%
Albanci
  
4 0,08%
Česi
  
3 0,06%
Rusi
  
2 0,04%
Muslimani
  
2 0,04%
Slovenci
  
1 0,02%
nepoznato
  
6 0,12%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Prosveta i kultura uredi

Duga tradicija školstva je nešto što izdvaja Crepaju od mnogih sredina. Naime, odmah nakon formiranja naselja 1774. godine formira se i prva škola u domu sveštenika 1777. i od tog vremena do danas ona postoji u raznim oblicima bez prekida. Sigurno je i geografski položaj Crepaje, blizina grada i relativno imućno stanovništvo uticalo na potrebu za obraznovanjem meštana tako da je 1935. po istraživanjima Svetolika D. Milovanovića , Crepaja imala najveći broj školovanih ljudi u Banatu. Najpoznatiji Crepajački đaci su Mihajlo Pupin i Uroš Predić.

Današnja škola nosi ime lokalnog mladog skojevca Save Žebeljana i smeštena je u dve prostrane zgrade izidane 1955. i 1978.

U Crepaji se nalazi i Dom Kulture Mita Živkov — Lala koji se nalazi u zgradi podignutoj 1965. godine. U prostorijama Doma Kulture nalazi se i seoska biblioteka koja je osnovana 1965. godine. U njoj se nalaze i izdanja crepajačkih pisaca:

  • Monografija Crepaja 1660-1918(Banatski forum,1996) — Petar A. Idvorac (1912-1986)
  • Iz života jednog c.k oficira austrisko-srbskog voenog kora u godini 1948. i 1849.narodnog ustanka srbskog , Memoari (Matica srpska) — Jovan Stefanović Vilovski , vojnik-oficir, naučnik, hidrolog i pisac
  • Hronika Plamen nad Crepajom(Novi Sad,1966) — Đorđe Vlajić(1920-1997)
  • Štiva Iz oblasti pravnih nauka — dr. Dušan Ž. Nikolić, dekan pravnog fakulteta u Novom Sadu
  • Romani Crepajački Đilkoš , Crne natikače Dušan Balan
  • Zbirke pesama Moj Gost , Ja, Jelena Panonska , Sazvežđe srebrnih pticaJelena Bosnić
  • Zbirke pesama Besanice , Odbegle reči , "Zabava i razonoda " , "Slikovnica za decu " , "Ne zameri sećanjima" , "Osame i sećanja" — Spomenka Radivojev - Životin
  • Zbirka pesama Pod fenjerima zvezda , kratke priče Nasmejani Banat , Iz prašnjavih banatskih sokakaNikola Cincar, novinar
  • Crepaja za uspomeni i dugo sećanje(Crepaja,2000) , Đačka sveska sećanja(Crepaja,2002) Stojanka Žegarac, nastavnik istorije
  • Gde su moji koreni(Vukušica,2005.) Marija Rajkov Dabić

Sport uredi

U Crepaji se trenutno nalaze tri aktivna kluba : FK Vojvodina , KK Družina Kozlovac i ORK Crepaja.

Koreni Crepajačkog fudbala potiču još iz 1929. godine kada je i osnovan fudbalski klub Vojvodina. Najveći uspeh zabeležen je u periodu 1987—1995. godine, kada se FK Vojvodina takmičio u Bantskoj zoni koja je tada bila po rangu četvrta liga u tadašnjoj SFRJ. Crepaja je oduvek bila sinonim za žestok i kvalitetan fudbal za šta su zaslužne mnoge generacije.

Ako je ijedna sportska disciplina Crepaju učinila poznatom u širem okruženju to je bio rukomet. Zenit je dostignut šezdesetih i sedamdesetih igrom u Vojvođanskoj ligi. Omladinski rukometni klub Crepaja osnovan je i registrovan 1957. godine.

Takođe, jedan od aktivnijih klubova u mestu jeste Košarkaški klub. Koreni crepajačke košarke datiraju još pre 40-tak godina kada je grupa entuzijasta, studenata i srednjoškolaca izgradila košarkaško igralište sa podlogom od šljake. Klub se 1967. uključuje u II Vojvođansku ligu. Kasnije se uključuje u Južnobanatsku ligu i postignutim rezultatima odlazi na kvalifikacije za I Vojvođansku ligu 1976. godine. Veliki uspeh ostvaren je i u kupu KS Vojvodine kada je klub stigao do polufinala. Od sezone 2013-2014 KK Družina Kozlovac takmiči se u Drugoj RL Sever Grupa Jug koja je po rangu četvrta liga u Srbiji.

U Crepaji se od 1994. godine održava manifestacija „Crepajački fijaker“ u organizaciji Konjičkog kluba Lipicaner[traži se izvor].

Galerija uredi

Reference uredi

  1. ^ Pećki pomenik i Pećki kastig Kruševskom pomeniku.:35
  2. ^ "Glasnik Istorijskog društva u Novom Sadu", Novi Sad 1932.
  3. ^ Sreta Pecinjački: "Pančevački distrikt 1717-1773. godine", Novi Sad 1985. godine
  4. ^ "Temišvarski zbornik", Novi Sad 9/2017.
  5. ^ "Glas naroda", Novi Sad 1875. godine
  6. ^ "Zastava", Novi Sad 1886. godine
  7. ^ Mata Kosovac: "Srpska pravoslavna mitropolija Karlovačka po podacima iz 1905. godine", Karlovci 1910. godine
  8. ^ "Vreme", Beograd 1929. godine
  9. ^ "Politika", Beograd 1937. godine
  10. ^ "Pravda", Beograd 1938. godine
  11. ^ "Politika", 18. jan. 1940
  12. ^ "Politika", 7. mart 1941
  13. ^ "Politika", 16. mart 1941
  14. ^ "Vreme", Beograd 1924. godine
  15. ^ Miloš Popović: "Versko-crkveni život Srba u Banatu", Zrenjanin 2001.
  16. ^ a b Mata Kosovac, navedeno delo
  17. ^ Sreta Pecinjački: "Graničarska naselja Banata (1773-1810)", drugi tom, Novi Sad 1985. godine
  18. ^ "Školski list", Sombor 1888. godine
  19. ^ "Vreme", Beograd 1933. godine
  20. ^ Andrija Ognjanović: "Graničarske narodne škole i njihovi učitelji na teritoriji Vojvodine od 1774. do 1872. godine", Novi Sad 1964. godine
  21. ^ Radoje Drašković: "Čika Uroš", Orlovat 2013. godine
  22. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  23. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  24. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Spoljašnje veze uredi