Čedomir Čupić Ljubo

Čedomir Ljubo Čupić (Argentina, 1913Nikšić, 9. maj 1942) bio je student prava, učesnik Narodnooslobodilačke borbe i narodni heroj. Njegovo hrabro držanje i pobjedonosni osmjeh na gubilištu ovjekovječen je fotografijom, koja je postala simbol otpora i obišla je svijet.

ljubo čupić
Čupić pred streljanje, 1942. godine
Lični podaci
Datum rođenja1913.
Mesto rođenjaArgentina
Datum smrti9. maj 1942.(1942-05-09) (28/29 god.)
Mesto smrtiNikšić, ND Crna Gora
Profesijastudent prava
Delovanje
Član KPJ od1940.
Učešće u ratovimaNarodnooslobodilačka borba
Heroj
Narodni heroj od10. jula 1953.

Biografija

uredi

Rođen je 1913. godine, kao jedno od desetoro djece u radničkoj porodici Sava i Stane Čupić, rođene Burić, iz Zagarača, koja je dugo živjela u Sjevernoj i Južnoj Americi.

Tridesetih godina 20. vijeka, vraća se u Nikšić, gdje završava gimnaziju. Studirao je na Pravnom fakultetu u Beogradu i pripadao ljevičarskom studentskom pokretu, a 1940. godine postao je član KPJ.

Poslije Aprilskog rata došao je u Nikšić i kao član KPJ učestvovao u pripremi ustanka. Početkom jula 1941. godine, izbjegao je iz okupiranog Nikšića, a po izlasku iz grada pristupio je partizanskoj četi "Đuro Đaković", koja je formirana od provjerenih komunista i skojevaca koji su napustili okupirani Nikšić.

Na dužnosti komesara samostalne čete Nikšićkog partizanskog odreda zarobljen je aprila 1942. godine, u borbi protiv četnika na Kablenoj Glavici kod Nikšića. U zatvoru, gdje je bio mučen, pokazao je junačko držanje i prkos. Sud mu je javno sudio u Nikšiću. Svojim prkosnim držanjem i britkom riječju otvoreno je izvrgao ruglu vijećnike tog suda i četničku izdaju, pa su organizatori procesa na brzinu donijeli odluku o smrtnim presudama grupi komunista među kojima je bio i Čupić. Mirno je saslušao smrtnu presudu, a poznat je i njegov prkosni osmijeh.

 
Javno streljanje Čedomira Čupića u Nikšiću 9. maja 1942. godine.

9. maja 1942. godine izveden je na strelište ispod Petrove Glavice kod Nikšića. I na strelištu je nastavio da bodri drugove, čime je podizao duh otpora kod stanovništva, prisiljenog da prisustvuje javnom strijeljanju komunista. Klicao je: Živjela slavna komunistička partija! i kad su ga prvi rafali pogodili, stajao je uspravno i gordo dovikujući da će doći dani slobode.

Ukazom predsednika FNR Jugoslavije Josipa Broza Tita 10. jula 1953. proglašen je za narodnog heroja.

Literatura

uredi