Šepšin je naselje u Gradskoj opštini Mladenovac u Gradu Beogradu. Prema popisu iz 2011. bilo je 736 stanovnika.

Šepšin
Zgrada osnovne škole „Momčilo Živojinović“ i drveni zvonik.
Administrativni podaci
DržavaSrbija
GradBeograd
OpštinaMladenovac
Stanovništvo
 — 2011.Pad 736
Geografske karakteristike
Koordinate44° 32′ 19″ S; 20° 42′ 09″ I / 44.5385° S; 20.7025° I / 44.5385; 20.7025
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Šepšin na karti Srbije
Šepšin
Šepšin
Šepšin na karti Srbije
Ostali podaci
Poštanski broj11433
Pozivni broj011
Registarska oznakaBG

Istorija

uredi

Šepšin se nalazi južno od Grocke. Šepšin je svakako novije naselje. Predanje nam govori da su prvi doseljenici, kad su ovde došli, naišli na madžarske kuće. U aračkim spiskovima iz prvih desetina 19.veka pominje se Šepšin koji je 1818.g. imao 16 a 1822.g. 20 kuća. Po popisu iz 1921.g. selo je imalo 134 kuće sa 918 stanovnika. Za najstarije porodice smatraju se Krnjići-Milušići. Stara su porodica i Tinugići, od koje danas nema potomaka. Ostale su porodice doseljene i to: Ratkovići iz Lisica (Dragačevo); Janoševci od novog Pazara, koji su najpre naselili u užičkom okrugu, pa ih je otud raselio knjaz Miloš zato što su pljačkali Turke; Gajići su iz Crnića odakle je pobegao njihov predak Gaja. Jeremijići su starinom od Leskovca; Ristići od Timoka. Selo ima svoju školu od 1893. godine.. (podaci krajem 1921. godine).[1][2]

Demografija

uredi

U naselju Šepšin živi 673 punoletna stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 41,8 godina (41,0 kod muškaraca i 42,7 kod žena). U naselju ima 240 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,56.

Ovo naselje je u velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[3]
Godina Stanovnika
1948. 1.214
1953. 1.248
1961. 1.247
1971. 1.114
1981. 979
1991. 956 891
2002. 855 913
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[4]
Srbi
  
843 98,59%
Crnogorci
  
1 0,11%
Hrvati
  
1 0,11%
nepoznato
  
6 0,70%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Poznati stanovnici

uredi

Galerija

uredi

Reference

uredi
  1. ^ Podaci uzeti iz: „naselja“ knj. II (P. Nikolić: Okolina Beograda) i iz „Letopisa“ sala Šepšin, Br.658
  2. ^ Literatura „Letopis Podunavskih mesta“(Beč 1998) period 1812 – 1935 g. Letopisa, po predanju, Podunavskih mesta i običaji nastanak sela ko su bili Dosenjenici čime se bavili meštani
  3. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  4. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  5. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Literatura

uredi
  • Izvor: Monografija Podunavske oblasti 1812—1927, sastavio dr Vladimir Margan biv. predsednik Oblasnog odbora, komesar oblasne samouprave, objavljeno (1927. g.) „Napredak Pančevo,
  • „Letopis“: Podunavska mesta i običaji Marina (Beč 1999. g.).

Letopis period 1812—2009. godine. Sastavio od Pisanih tragova, Letopisa, po predanju mesta u Južnoj Srbiji, mesta i običaji nastanak sela ko su bili Doseljenici čime se bavili meštani

  • Napomena

U uvodnom delu autor je dao kratak istorijski pregled ovog područja od praistorijskih vremena do stvaranje države Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Najveći prilog u ovom delu čine ,»Letopisi« i trudio se da ne propusti nijednu važnu činjenicu u prošlosti opisivanih mesta.

Spoljašnje veze

uredi