EDVAC (engl. Electronic Discrete Variable Automatic Computer) je jedan od najranijih elektronskih računara. Za razliku od svog prethodnika, koji je poznat kao ENIAC, zasnivao se na binarnom a ne na dekadnom sistemu bio je mašina sa uskladištenim programom i prva koja je imala magnetne diskove.

Poreklo projekta i planovi uredi

Nacrt za EDVAC je razvijen pre nego što je ENIAC postao upotrebljiv. Trebalo je da reši neke probleme koji su se pojavili u toku izgradnje računara ENIAC. Ova mašina je trebalo da ima samo desetinu komponenata od kojih je bio sastavljen ENIAC, a da ima sto puta veću memoriju. Kao i ENIAC, i EDVAC je izgrađen na Pensilvanijskom univerzitetu u laboratoriji za balistička izračunavanja za potrebe vojske SAD. Razvili su ga Džon Ekert i Džon Močli kojima se pridružio Džon fon Nojman i taj nacrt je baziran na izveštaju koji je fon Nojman objavio 1945.[1]

Ugovor za izgradnju novog računara je potpisan aprila 1946. sa početnim budžetom od 100.000 dolara i po tom ugovoru uređaj je nazvan Electronic Discrete Variable Automatic Computer. Glavna briga u konstrukciji je bila uspostavljanje ravnoteže između pouzdanosti i ekonomičnosti. Konačan trošak je ispao na kraju ipak sličan računaru ENIAC, odnosno nešto manje od 500.000 dolara; pet puta više od prvobitne procene.

Tehnički opis uredi

Računar je izgrađen tako da ima binarnu aritmetiku, sa automatskim sabiranjem, oduzimanjem, množenjem, deljenjem i automatskom proverom sa kapacitetom memorije od 1.000 reči od 44 bita (kasnije je utvrđena na 1.024 reči, prema tome, data mu je memorija, u modernom izrazu, od 5,5 kilobajta).

Fizički, računar je izgrađen od sledećih komponenata:

  • magnetne trake za ulaz i izlaz
  • kontrolne jedinice sa osciloskopom
  • jedinice za primanje instrukcija kontrolne jedinice i memorije i usmeravanje do drugih jedinica
  • računarske jedinica za izvođenje aritmetičkih operacija sa parom brojeva u isto vreme i slanje rezultata do memorije nakon provere na identičnoj jedinici
  • brojača
  • dvojne memorijske jedinice koja je sadržala dva seta akustičnih linija za kašnjenje sa kapacitetom od osam reči u svakoj liniji
  • tri privremena rezervoara od kojih svaki sadrži po jednu reč

Za sabiranje je bilo potrebno 864 mikrosekunde a za množenje 2900 mikrosekunde.

Računar je imao skoro 6.000 vakuumskih cevi i 12.000 diode, i trošio je 56 kW struje. Zauzimao je 45,5 m² i težio 7.850 kg. Potpuna posada operativnog osoblja iznosila je trideset ljudi za svaku šestočasovnu smenu.

Instalacija i operacija uredi

EDVAC je isporučen Laboratoriji za balistička istraživanja u avgustu 1949. Posle velikog broja problema koji su bili otkriveni i rešeni, računar je otpočeo sa radom 1951. ali samo u ograničenom obimu. Njegovo dovršenje je odloženo zbog spora oko prava na patent između Ekerta i Močlija i Pensilvanijskog univerziteta. Ovo je dovelo do toga da Ekert i Močli osnuju Ekert-Močli Kompjutersku Korporaciju (engl. The Eckert-Mauchly Computer Corporation) i povedu sa sobom većinu inžinjera.

Do 1960. EDVAC je radio preko 20 sati dnevno. Dobio je znatan broj poboljšanja uključujući bušenu karticu 1953. i dodatnu memoriju u formi sporijeg magnetnog doboša 1954.

EDVAC je radio sve do 1961. kada ga je zamenio BRLESC. Za vreme svog radnog veka pokazao je da je pouzdan i za svoje vreme produktivan.

Reference uredi

  1. ^ "First Draft of a Report on the EDVAC" Arhivirano na sajtu Wayback Machine (23. april 2004) (PDF format) by John von Neumann, Contract No.W-670-ORD-4926, between the United States Army Ordnance Department and the University of Pennsylvania. Moore School of Electrical Engineering, University of Pennsylvania, June 30, 1945. The report is also available in Stern, Nancy (1981). From ENIAC to UNIVAC: An Appraisal of the Eckert-Mauchly Computers. Digital Press. 

Literatura uredi

  • Stern, Nancy (1981). From ENIAC to UNIVAC: An Appraisal of the Eckert-Mauchly Computers. Digital Press. 

Spoljašnje veze uredi