Arčibald Kronin
Arčibald Džozef Kronin (engl. A. J. Cronin; Archibald Joseph Cronin; Kardros, 19. jul 1896 — Montre, 6. januar 1981) bio je škotski lekar i književnik.[1] Kronin je pisac u čijim je delima, prožetim blagim romantizmom i društvenom kritikom, opisan život rudara i britanske srednje klase.
Arčibald Džozef Kronin | |
---|---|
![]() Kronin 1931. godine | |
Lični podaci | |
Puno ime | Arčibald Džozef Kronin |
Datum rođenja | 19. jul 1896. |
Mesto rođenja | Kardros, Škotska |
Datum smrti | 6. januar 1981. |
Mesto smrti | Montre, Švajcarska |
Zanimanje | |
Obrazovanje | Univerzitet u Glazgovu |
Književni rad | |
Najvažnija dela | Šeširdžijin zamak |
Detinjstvo i mladost уреди
Arčibald Kronin rođen je u Kardrosu u Škotskoj, od oca Patrika Kronina, koji je bio katolik, i majke Džesi Kronin (rođena Montgomeri), koja je po veroispovesti bila protestant. Kada mu je bilo sedam godina, otac mu je umro od tuberkuloze, a nedugo zatim su on i majka napustili Helensburg u kome su do tada živeli i otputovali u Dambarton, gde je njegova majka dobila posao zdravstvenog inspektora. U školi u Dambartonu pokazao se kao odličan đak, ali je i pored toga bio dobar sportista (bavio se fudbalom i golfom). Godine 1914. dobio je stipendiju i upisao se na medicinu Univerziteta u Glazgovu, koji je na kratko napustio zbog službe u mornarici u periodu 1916—1917. Godine 1919. završio je medicinu kao jedan od najboljih studenata. Iste godine otputovao je u Indiju, a na brodu na kome je putovao, bio je hirurg. Godine 1925. je doktorirao sa radom Istorija aneurizme.
Porodica уреди
Arčibald Kronin je tokom studija medicine upoznao svoju buduću suprugu Agnes Meri Gipson, takođe sudenta medicine. Venčali su se 31. avgusta 1921. godine. Imali su tri sina — Vinsenta, Patrika i Endrua. Pošto su neke njegove priče dobile ekranizaciju, Arčibald se sa porodicom preselio u Sjedinjene Američke Države, gde je živeo od 1939. do 1945. godine. Arčibald Kronin se neprestano selio nakon dolaska iz Amerike, te je tako živeo na Bermutskim ostrvima, u Francuskoj, Irskoj... Na kraju se skrasio u Švajcarskoj, gde je i umro 6. januara 1981. godine. Nakon studija medicine Kronin se izjašnjavao kao agnostik.[2]
Medicinska karijera уреди
Tokom Prvog Svetskog Rata služio je kao hirurg-podnarednik u Volonterskoj Rezervi Kraljevske Mornarice pre nego sto je završio medicinsku školu. Nakon rata obučavao se u bolnicama koje su uključivale bolnicu Bellahouston i bolnicu Lightburn u Glasgovu i bolnicu Rotunda u Dublinu. 1924. godine imenovan je za medicinskog inspektora rudnika za Veliku Britaniju. Njegovo istraživanje medicinskih propisa u kamenolozima i njegovi izveštaji o korelaciji između udisanja ugljene prašine i plućnih bolesti objavljeni su u narednih nekoliko godina. Kronin se oslanjao na svoje medicinsko iskustvo i istraživanje o opasnostima na radnim mestima rudarske industrije za svoje kasnije romane - Citadelu, smeštenu u Velsu, i Zvezde koje gledaju nadole, smeštene u Northumberlandu. Nakon toga se preselio u London, gdje je otvorio sopstvenu medicinsku praksu u u Notting Hill.
Dela уреди
Njegovo prvo delo bio je roman Šeširdžijin zamak (engl. Hatter's Castle) koji je napisao 1931. godine. Zatim je usledio roman Zvezde gledaju s neba, koji prati uspon jednog čoveka od rudara do poslanika u parlamentu. Pored ovih romana napisao je još i:
- Veliki kanarinac
- Šeširdžijin zamak
- Citadela
- Španski vrtlar
- Gospođa sa karanfilima
- Tri ljubavi
- Pregršt raži
- Herojske godine
- Judino drvo
- Pesma šest penija
- Druga strana
- Severno svetlo
- Ključevi kraljevstva
Drame уреди
- Jupiter se smeje
Memoari уреди
- Pustolovine u dva sveta
Reference уреди
- ^ „The University of Glasgow Story: Biography of AJ Cronin”. Архивирано из оригинала 18. 06. 2018. г. Приступљено 16. 09. 2017.
- ^ Cronin, A. J. Adventures in Two Worlds, Chapter 40 ("Why I Believe in God," in The Road to Damascus. Volume IV: Roads to Rome, edited by John O'Brien. London: Pinnacle Books, 1955, pp. 11–18)