Prevremeni porođaj (PTB), prerano ili prevremeno rođenje, predstavlja rođenje deteta sa manje od 37 nedelja trudnoće, za razliku od punog porođajnog perioda koji je približno 40 nedelja.[1] Te bebe su poznate kao prevremeno rođene bebe ili kolokvijalno preemies (američki engleski),[6] ili premmies (australijski engleski).[7]

Prevremeni porođaj
SinonimiPremature birth, preemies, premmies
Intubirano nedonošče na lečenju u inkubatoru
Specijalnostineonatologija, pedijatrija, akušerstvo
SimptomiRođenje bebe mlađe od 37 nedelja gestaciona starost [1]
KomplikacijeCerebralna paraliza, zastoji u razvoju, problemi sa sluhom, problemi sa vidom[1]
UzrociČesto nepoznata[2]
Faktori rizikaDijabetes, visok krvni pritisak, višeplodna trudnoća, gojaznost ili nedovoljna težina, brojne vaginalne infekcije, celijakija, pušenje duvana, psihološki stres[2][3]
PrevencijaProgesteron[4]
LečenjeKortikosteroidi, održavanje deteta na toplom kroz kontakt koža-koža, podrška dojenju, lečenje infekcija, podrška disanju[2]
Frekvencija~15 miliona godišnje (12% rođenih)[2]
Smrtnost805,800[5]

Simptomi i znaci koji nagoveštavaju prevremeni porođaj uključuju kontrakcije materice koje se javljaju češće nego svakih deset minuta ili curenje plodove vode iz rodnice.[8]

Prevremeno rođena deca su u većem riziku od cerebralne paralize, kašnjenja u razvoju, problema sa sluhom i vidom.[1] Što se dete ranije rodi, ovi rizici su veći.[1][9]

Uzrok prevremenog porođaja često nije poznat.[2] Faktori rizika uključuju šećernu bolest, povišeni krvni pritisak, višeplodnu trudnoću (trudnoću sa više beba), gojaznost ili manjak kilograma, brojne vaginalne infekcije, zagađenje vazduha, uključujući pušenje duvana, i psihološki stres.[2]

Preporuka je se da se prevremeni porođaj ne izaziva na zahtev majke pre 39 nedelja, osim ako to nije potrebno iz drugih medicinskih razloga.[2] Ista preporuka odnosi se i na carski rez.[2] Medicinski razlozi za rano rađanje uključuju preeklampsiju.[10]

Prevremeni porođaj može se sprečiti kod rizičnih osoba ako se tokom trudnoće primeni hormon progesteron.[4] Dokazi ne podržavaju korisnost od dugotrajnih odmora u krevetu.[4][11] Primenom terapijskih mera, kombinacije tokolitika, spazmolitika, hormona, nesteroidnih antiinflamatornih lekova i antibiotika i antimikotika, odlaganje trudnoće do termina postigli smo kod 34 (82,92%) pacijentkinja. Efikasnom terapijom koja blokira patofiziološke poremećaje koji stoje u osnovi prevremenog rađanja u najvećem procentu slučajeva omogućeno je prolongiranje gestacije i rađanje terminskog, zrelog deteta.[12]

Procenjuje se da bi najmanje 75% nedonoščadi preživelo prevremeni porođaj uz odgovarajući tretman, dok je stopa preživljavanja najviša kod novorođenčadi koja su rođena što najkasnije.[2]

Kod žena koje mogu roditi između 24 i 37 nedelja, kortikosteroidi poboljšavaju ishode.[13] Brojni lekovi, uključujući nifedipin, mogu odložiti poorođaj tako da se majkama savetuje da budu bliže mestu gde je dostupna veća medicinska pomoć i kortikosteroidi imaju veće šanse za efektom dejstva.[14]

Jednom kada se beba rodi, briga uključuje održavanje povoljne temperature preko kože deteta u inkubatoru, podržavanje dojenja, lečenje infekcija i podržavanje vunkcije disanja, ponekad ako je to neophodno i intubacijom.[2]

Prevremeno rođenje najčešći je uzrok smrti novorođenčadi širom sveta.[1] Oko 15 miliona beba se rode kao nedonoščad svake godine (5% do 18% svih porođaja).[2] U Velikoj Britaniji oni čine oko 7,9%, a u Sjedinjenim Američkim Državama oko 12,3% svih rođenih.[15][16] Otprilike 0,5% rođenih su izuzetno rano rođeni, i na njih se odnosi većina smrtnih slučajeva.[17] U mnogim zemljama na globvalnom nivou, stopa prevremenih porođaja porasla je između 1990-tih i 2010-tih.[2]

Komplikacije zbog prevremenih porođaja sa 0,81 miliona smrtnih slučajeva u 2015. godini, smanjene su u odnosu na 1,57 miliona koliko ih je bilo 1990. godine.[18][19] Šansa za preživljavanje preveremeno rođene bebe su: u 22. nedelji je oko 6%, u 23. nedelji 26%, 24. nedelji 55% i 25. nedelji oko 72%.[20] Šanse za preživljavanje bez ikakvih dugoročnih poteškoća su manje.[21]

MKB-10 уреди

 
Majka sa prevremeno rođenom bebom. Otprilike jedna od 10 američkih beba rodi se rano. Trudnoća obično traje oko 40 nedelja, a svaki porod pre 37 nedelja smatra se preuranjenim. Troškovi dece i njihovih porodica - financijski, emocionalno i dugoročno po zdravlje - mogu biti veliki. Prema Centrima za kontrolu i prevenciju bolesti, bebe rođene pre vremena, posebno pre 32 nedelje, imaju veći rizik od problema sa vidom i sluhom, cerebralnom paralizom i smrti.[22]

Međunarodna klasifikacija bolesti (MKB-10), sva stanja vezana za prevremeni porođaj razvrstava na sledeći način:[23]

O60—O75 — Komplikacije porođaja i rađanja

  • O60 — Prevremeni trudovi i prevremeni porođaj (lat. Labores praematuri et partus praematurus)
  • O60.0 — Preveremeni trudovi bez porođaja (lat. Labores praetermini sine partu)
  • O60.1 — Prevremeni spontani trudovi sa prevremenim porođajem (lat. Labores praematuri spontanei cum partu pretermini)
  • O60.2 — Spontani prevremeni trudovi sa porođajem na vreme (lat. Labores praetermini spontanei cum partu termini)
  • O60.3 — Prevremeni porođaj bez spontanih trudova (lat. Partus praematurus sine labores spontaneifinicija)

Definicije уреди

Prevremeni porođaj deteta definiše kao svako rođenje deteta pre 37 nedelja trudnoće. Međutim u odnsou na vreme javljanja porošaja on može da se definiše i kao:[24][23][25][26][27][28]

  • vrlo rani prevremeni porođaj, ako nastupi pre 32 nedelja gestacije
  • rani prevremeni porođaj ako nastupi između 32-36 nedelja gestacije
  • kasni prevremeni porođaj ako nastupi između 34-36 nedelja gestacije, koji čini 75% svih prevremenih porođaja.[29]
  • prevremeno rođenje dete definiše sa kao nastupanje porođaja između 37-38 nedelja gestacije. [30][31]
Iako se prerano rođenje obično definiše kao svako rođenje pre 37 nedelje gestacije, procjenjuje se da se 15 miliona novorođenčadi rodilo prerano na globalnom nivou, nesrazmjerno pogađajući zemlje sa niskim i srednjim prihodima (LMIC). Direktni doprinosi procenjenjenom milionu neonatalnih smrti godišnje značajan je doprinos morbiditetu dece. Međutim, u mnogim kliničkim istraživanjima podaci dostupni za izračunavanje završenih nedelja trudnoće variraju u velikoj meri. Precizno datiranje poslednjeg menstruacijskog razdoblja (LMP), kao i pristup kliničkoj i ultrasonografskoj proceni važni su delovi procene gestacijske starosti antenatalno. Ova definicija slučaja dodeljuje nivo poverenja kategorizaciji porođaja kao prievremenim, koristeći modalitete procene koji mogu biti dostupni u različitim okruženjima.[32]

Epidemiologija уреди

 
Godine života prilagođene invaliditetu za nedonoščad i malu porođajnu težinu na 100.000 stanovnika u 2004. godini[33]
  nema podataka
  manje od120
  120-240
  240-360
  360-480
  480-600
  600-720
  720-840
  840-960
  960-1080
  1080-1200
  1200-1500
  more than 1500

Prevremeno porođaj koji komplikuje rođenje novorođenčadi širom sveta pogađa od 5% do 18% porođaja.[34] U Evropi i mnogim razvijenim zemljama sveta stopa nataliteta prevremeno nastalim porađajem je 5-9%, a u SAD je porasla na 12-13% u poslednjim decenijama.[35]

Niska porođajna težina уреди

Kako je težinu deteta u momentu porođaja lakše odrediti nego gestacijsku starost, Svetska zdravstvena organizacija prati stope male porođajne težine (< 2.500 grama), koja se dogodila u 16,5 procenata porođaja u manje razvijenim regionima 2000. godine.[36] Procenjuje se da je trećina ovih porođaja sa niskom porođajnom težinom posledica prevremenog porođaja. Težina uglavnom odgovara gestacijskoj dobi, međutim, novorođenčad može imati manju težinu iz drugih razloga, osim prevremenog porođaja.

Klasifikacija novorođenčadi zasnovana na težini prepoznaje:

  • novoređenačad male porođajne težine (LBV) - manja od 2500 g, Ta deca su uglavnom, ali ne isključivo nedonoščad, jer uključuje i decu manje gestacijske staroste (SGA).
  • vrlo malu porođajnu težinu (VLBV) koja je manja od 1.500 g
  • izuzetno nisku porođajnu težinu (ELBV) manju od 1.000 g.[37] Gotovo sva novorođenčad u ove poslednje dve grupe rođeni su kao nedonoščad.

Komplikacije prevremenih porođaja rezultirale su sa 740.000 smrtnih slučajeva u 2013. godini, u poređenju sa 1,57 miliona u 1990. godine.[18]

Društvo i kultura уреди

Ekonomija уреди

Prevremeno rođenje deteta je značajan faktor uvećanja troškova u zdravstvu, čak i ne uzimajući u obzir troškove dugotrajne nege za osobe sa invaliditetom zbog prevremenog porođaja.

Studija iz 2003. godine u Sjedinjenim Američkim Državama utvrdila je da troškovi zbrinjavanja novorođenčadi iznose 224.400 USD za nedonošče u iznosu od 500–700 g naspram 1.000 USD za novorođenče sa preko 3.000 g. Troškovi se eksponencijalno povećavaju sa smanjenjem gestacijske starosti i težine.[38] Prema izveštaj Instituta za medicinu SAD iz 2007. godine saznajemo da se prevremeno rodi 550.000 nedonoščadi svake godine u Sjedinjenim Američkim Državama,[39] što godišnje državu košta oko 26 milijardi dolara, uglavnom vezanih za negu u neonatalnim jedinicama intenzivne nege. Međutim mnogi stručnjaci smatraju da stvarni troškovi možda iznose i do 50 milijardi dolara.[40]

Značajni slučajevi уреди

James Elgin Gill (rođen 20. maja 1987. u Otavi, Ontario, Kanada) bio je najranija prevremeno rođena beba na svetu, sve dok taj rekord nije oboren 2004. godine. Prerano je bio 128 dana (21 nedelja i 5 dana gestacije) i imao je 1 funta 6 unci (624 g). Preživeo je.[41]

Tokom 2014. godine Lila Stensrud, rođena u San Antoniju u Teksasu, Sjedinjene Američke Države postala je najmlađa prevremeno rođena beba na svetu. Rođena je sa 21. nedelju i 4 dana gestacije i imala je samo 410 grama (manje od pola kilograma). Kaashif Ahmad je oživio bebu nakon što se rodila. Od novembra 2018. Lila je pohađala predškolsku ustanovu. Imala je malo kašnjenja u govoru, ali nije imala drugih poznatih medicinskih problema ili invaliditeta.[42]

Amillia Tailor se takođe često navodi kao najranija beba.[43] Rođena je 24. oktobra 2006. godine u Majamiju na Floridi, SAD sa 21 nedelju i 6 dana trudnoće.[44] Ovaj izveštaj je stvorio određenu zabunu jer se njena gestacija merila od datuma začeća (putem vantelesne oplodnje), a ne od datuma poslednje menstruacije njene majke, zbog čega se čini da je dve nedelje mlađa nego da se gestacija računa uobičajenom metodom.[45] Po rođenju je bila dugačka 22,9 cm i teška 280 g.[43] Trpela je probavne i respiratorne probleme, zajedno sa krvarenjem u mozgu. Otpuštena je iz Baptističke dečije bolnice 20. februara 2007. godine.[43]

Rekord za najmanje nedonoščad koje je preživelo dosta vremena smatrana je Madeline Mann, koja je rođena 1989. u 26. nedelji gestacije, teška 280 g i dugačka 241,3 mm.[46] Ovaj rekord oborila je u septembru 2004. godine Rumaisa Rahman, rođena u istoj bolnici, Univerzitetski medicinski centar Loiola u Maivood-u, Illinois.[47] u trudnoći od 25 nedelja. Pri rođenju je bila dugačka 200 mm i teška 261 grama (9,2 oz).[48] Njena sestra blizanka takođe je bila mala beba, teška 563 grama (1 lb 3,9 oz) po rođenju. Tokom trudnoće njihova majka je imala preeklampsiju, što je zahtevalo rođenje carskim rezom. Veći blizanac napustio je bolnicu krajem decembra, dok je manji ostao na lečenju do 10. februara 2005. godine, kada je težina novorođenčeta porasla na 1,18 kg (2,6 lb).[49] Generalno zdravi, blizanci su morali da se podvrgnu laserskoj operaciji oka da bi ispravili probleme sa vidom, što je uobičajena pojava kod nedonoščadi.

U maju 2019. godine, bolnica za žene i novorođenčad Sharp Mari Birch u San Dijegu objavila je da je beba sa nadimkom „Saibie“ otpuštena skoro pet meseci nakon što je rođena u 23 nedelji trudnoće i teška 244 grama (8,6 oz). Podatke za Saibie je potvrdio dr Edvard Bell sa Univerziteta u Ajovi, koji vodi Registar najsitnijih beba, kao novu najmanju preživelu nedonoščad u tom registru.[50]

Najmanji nedonoščad na svetu koji je preživeo rođen je u februaru 2009. godine u dečijim bolnicama i klinikama u Minesoti u Minneapolisu u državi Minesota, Sjedinjene Američke Države. Jonathon Vhitehill rođen je u trudnoći od 25 nedelja sa težinom od 310 grama. Pet meseci je bio hospitalizovan u neonatalnoj jedinici intenzivne nege, a zatim otpušten.[51]

Istorijske ličnosti koje su rođene pre vremena uključuju:[52]

  • Johanesa Keplera (rođen 1571. u sedmomesečnoj trudnoći),
  • Isaka Njutna (rođenog 1642., dovoljno malog da stane u kvartalnu šolju, prema rečima njegove majke),
  • Vinstona Churchilla (rođenog 1874. meseci gestacije)
  • Annu Pavlovnu (rođena 1885. godine sa sedam meseci gestacije).

Efekat pandemije koronavirusa уреди

Tokom pandemije kovida19, u mnogim zemljama je zabeležen drastičan pad stope prevremenih porođaja, koji se kretao od smanjenja od 20% do pada od 90% u najkrupnijim slučajevima.

Studije u Irskoj i Danskoj prvi su primetile fenomen, a potvrđen je i drugde. Ne postoji univerzalno prihvaćeno objašnjenje za ovaj pad od avgusta 2020. godine. Hipoteze uključuju dodatni odmor i podršku budućim majkama da ostanu kod kuće, manje zagađenja vazduha zbog isključenja i smanjenih isparenja automobila i smanjenu verovatnoću zaraze drugim bolestima i virusima uopšte zbog višemesečne fizičke izolacije.[22]

Etiologija уреди

Prevremeni porođaj je porođaj uzrokovan brojnim etiološkim faktorima, socioekonomskim, maternalnim i fetalnim, koji su veoma česti. Razvoj terapije tokoliticima nije bitno izmenio incidencu prevremenog rađanja. Ovaj perinatološki problem još uvek je ostao jedan od onih nerešenih i nerazjašnjenih problema u perinatalnoj medicini.

U poslednjih dvadeset godina je napravljen veoma mali napredak u tretmanu i prevenciji preterminskih porodjaja. Jedan od najvažnijih razloga za ovu činjenicu je nedovoljno poznavanje molekularnih mehanizama inicijacije i razvijaja preterminskog porodjaja. Novi koncepti shvatanja preterminskog porodjaja polazi sa stanovišta da se radi o veoma heterogenoj pojavi sa velikim brojem potencijalnih inicijacionih faktora. Kao rezultat ovih razmatranja proizišle su i prve ideje o ulozi imunskih faktora u mehanizmima preterminskog i terminskog porodjaja.

Uloga citokini u zapaljenskoj reakciji уреди

 
3D animacija citokina koji su važni u ćelijskoj signalizaciji.
 
Jedna od kljucnih uloga IL-1 i TNF-a je stimulacija sinteze i sekrecije hemoatraktanasa (malih citokina nazvanih C-X-C i C-C hemokini)
 
Nekoliko sati posle početka zapaljanjske reakcije počinje sekrecija imunomodulatornog citokina IL-6
 
Poslednja, imunosupresivna faza zapaljenjske reakcije posredovana je citokinima IL-10, koji inhibiše sintezu i sekreciju svih citokina i na taj nacin doprinosi smirivanju zapaljenjske reakcije.

Zapaljenjski odgovor imunskog sistema sastoji se iz četiri faze:[53]

  • faza inicijacije,
  • faza privlacenja (eng. attraction) imunokompetentnih ćelija,
  • faza imunomodulacije,
  • faza inhibicije.

Pod uticajem biološkog, fizičkog ili hemijskog agensa, oštečene čelije luče citokine IL-1 i TNF-a koji imaju pirogeno dejstvo, aktiviraju endotelne ćelije i angiogenetske procese, posreduju u razvijanju šoka, stimulišu proliferaciju fibroblasta, aktiviraju inducibilnu ciklooksigenazu tip 2 (COX-2) čime podstiču sintezu prostaglandina i posreduju u hemotaksi imunskih ćelija.[53]

Jedna od kljucnih uloga IL-1 i TNF-a je stimulacija sinteze i sekrecije hemoatraktanasa (malih citokina nazvanih C-X-C i C-C hemokini). U ovom procesu ucestvuju IL-10 i mnogi drugi molekuli sposobni da privuku i aktiviraju neutrofilne leukocite. Hemokini iz grupe C-C uključuju i makrofagalni inflamatorni protein-1a (MIP-1a) i MIP-1b, kao i tzv. RANTES medijatore privlačenja i aktivacije T limfocita.

Sinteza i sekrecija svih hemoatraktanata i aktivatora monocita, makrofaga, granulocita i limfocita se događa veoma brzo nakon pojavljivanja IL-1 i TNF-a u koncentracijama koje su veće od fizioloskih (bazalnih).[53]

Sva navedena molekularna dogadjanja se u početku odvijaju u odredjenoj mikrosredini koja ne zahvata veliki broj ćelija, da bi se konačna reakcija završila kao fokalna uz mogućnost generalizovanja, što naravno zavisi od mnogih faktora i trenutnih okolnosti koje se tiču samog agensa koji inicira reakciju, odbrambenih snaga organizma i trenutnog stanja imunoreaktivnosti koje je u vezi sa predhodnim aktivacijama imunskog sistema.[53]

Nekoliko sati posle početka zapaljanjske reakcije počinje sekrecija imunomodulatornog citokina IL-6. Ovaj citokin ima razlicite funkcije u zavisnosti od mesta akcije i već postojeće mikrosredinske citokinske mreže. U svakom slucaju, IL-6 deluje kao faktor rasta u odnosu na B limfocite, stimuliše sintezu i sekreciju antitela i aktivira T limfocite.[53]

Ostali citokini slični IL-6 kao sto su LIF, OSM i IL-11 imaju slične efekte kao IL-6. Ovo je faza imunomodulacije, odnosno faza koja prethodi smirivanju inflamatorne reakcije. Trajanje imunomodulatorne faze i njeni konacni efekti zavise od samih faktora inicijacije inflamatorne reakcije. Imunomodulatorna faza može da traje veoma kratko ili veoma dugo u zavisnosti od toga da li je primarni agens eliminisan ili nije. Ostvarivanje završnih efekti imunomodulatorne faze su smirivanje reakcije i imunosupresija aktiviranih ćelija takođe zavise od prisustva i aktivnosti primarnog inicijatora zapaljenjske reakcije. [53]

Poslednja, imunosupresivna faza zapaljenjske reakcije posredovana je citokinima IL-10, IL-4 i TGF-b1,2 i 3. IL-10 je citokin koji inhibise sintezu i sekreciju svih citokina i na taj nacin doprinosi smirivanju zapaljenjske reakcije. IL-4 i TGF-b imaju imunosupresivne efekte na T i B limfocite, kao i stimulatorne efekte na proces fibroze postzapaljenjskog fokusa.[53]

Faktori rizika уреди

Tačan uzrok prevremenog porođaja teško je utvrditi i možda je višefaktorijalni.[2] Porođaj je složen proces koji uključuje mnogo faktora. Utvrđena su četiri različita puta koja mogu rezultirati prevremenim porođajem i imaju značajne dokaze: prezgodnja fetalna endokrina aktivacija, prekomerno širenje maternice (abrupcija posteljice), decidualno krvarenje i intrauterina upala / infekcija.[54]

Identifikovanje žena sa visokim rizikom od ranog porođaja omogućilo bi zdravstvenim službama da pružaju specijalizovanu negu za te žene kako bi odložile porod ili se uverile da su na najboljem mestu za porođaj (na primer bolnica sa posebnom negom za bebe). Kao mogući način identifikovanja ovih žena predloženi su sistemi ocenjivanja rizika. Međutim, u ovoj oblasti nema istraživanja, pa nije jasno da li bi sistemi ocenjivanja rizika produžili trudnoću i smanjili broj prevremenih porođaja ili ne.[55]

Materinski faktori уреди

Utvrđeni su brojni faktori koji su povezani sa većim rizikom od prevremenog porođaja, poput mlađe od 18 godina,[56] i BMI majke.[57]

Faktor rizika Relativni rizik[58] 95% interval
poverenja[58]
Fetalni fibronektin 4.0 2.9–5.5
Kratka dužina grlića materice 2.9 2.1–3.9
Infekcija hlamidijom 2.2 1.0–4.8
Nizak socijalno-ekonomski status 1.9 1.7–2.2
Povećanje telesne težine u trudnoći 1.8 1.5–2.3
Niska majčina visina 1.8 1.3–2.5
Periodontitis 1.6 1.1–2.3
Celijakija 1.4[59] 1.2–1.6[59]
Asimptomatska bakteriurija 1.1 0.8–1.5
Visok ili nizak BMI 0.96 0.66–1.4
Odnos kvota
Istorija spontanog prevremenog porođaja 3.6 3.2–4.0
Bakterijska vaginoza 2.2 1.5–3.1
Crna nacionalnost / rasa 2.0 1.8–2.2
Filipinsko poreklo[60] 1.7 1.5–2.1
Neželjena trudnoća[61]:1 1.5 1.41-1.61
Neželjena trudnoća[61]:1 1.31 1.09-1.58
Živi sama/nije u braku[62] 1.2 1.03–1.28
Crna rasa

U Sjedinjenim Američkim Držvama i Velikoj Britaniji, crnkinje imaju učestaliju pojavu prevremenog rođenja od 15% do18%, više nego dvostruko od one kod bele populacije. Mnoge crnke imaju višu stopu prevremenog rođenja zbog više faktora, ali najčešći je visok nivo hroničnog stresa, koji na kraju može dovesti do prevremenog porođaja.[63][64][65][61]

Hronična bolest odraslih nije uvek slučaj sa prevremenim porođajem kod žena crnkinja, što čini glavni faktor prevremenog porođaja izazovnim za identifikaciju. [63]

Filipinci su takođe izloženi velikom riziku od prevremenog porođaja, a veruje se da je gotovo 11–15% Filipinaca rođenih u SAD (u poređenju sa ostalim Azijatima sa 7,6% i belcima sa 7,8%) preuranjeno.[66] Iako su Filipinci sa velikim faktorima rizika, Filipini su na 8. mesto na svetu po prevremenim porođajima, i jedina neafrička država u prvih 10.[67] Ova razlika se ne vidi u poređenju sa drugim azijskim grupama ili hispanskim imigrantima i ostaje neobjašnjiva.[56]

Starost trudnoće
 
Procenat prevremenih porođaja u Engleskoj i Velsu 2011. godine, prema starosti majke i da li je imala jedan ili više porođaja.

Interval trudnoće pravi razliku jer žene koje imaju trudnoću staru šest meseci ili manje imaju dvostruko povećanje prevremenog porođaja.[68]

Vrsta posla

Studije o vrsti posla i fizičkoj aktivnosti dale su oprečne rezultate, ali smatra se da su stresni uslovi, naporan rad, noćni rad verovatno povezani sa prevremenim porođajem. [56]

Spontani i namerni pobačaji

Istorija spontanog pobačaja ili hirurškog pobačaja povezana je sa malim povećanjem rizika od prevremenog porođaja, i sa povećanim rizikom kod žena sa većim brojem pobačaja, mada nije jasno da li je to povećanje uzrokovano abortusom ili zbunjujući faktori rizika (npr. socioekonomski status).[69] Povećani rizik nije primećen kod žena koje su na medicinski način trudnoću prekinule. [70] Neželjene ili neplanirane trudnoće takođe su faktor rizika za prevremeno rođenje deteta.[71]

Ishrana

Odgovarajuća ishrana majke je jako važna. Žene sa niskim BMI su u povećanom riziku od prevremenog porođaja.[72] Dalje, žene sa lošim prehrambenim statusom takođe mogu imati nedostatak vitamina i minerala. Odgovarajuća ishrana je presudna za razvoj fetusa, a dijeta sa malo zasićenih masti i holesterola može pomoći u smanjenju rizika od prevremenog porođaja.[73]

Gojaznost ne dovodi direktno do prevremenog porođaja[тражи се извор], međutim, ona je povezana sa dijabetesom i hipertenzijom koji su sami po sebi faktori rizika.[56]

Trendovi porasta povećane telesne težine (indeks telesne mase 25,0 – 29,9) i debljine (indeks tjelesne mase ≥ 30,0) se konstatuje i kod trudnica kao i kod drugih populacijskih grupa. Podaci o telesnoj težini žena pre trudnoće se ne mogu dobiti iz rutinske zdravstvene statistike većine evropskih zemalja, jer ih je samo 12 od 31 zemlje moglo dostaviti. Prema ovim pokazateljima Hrvatska, zajedno s Austrijom i Slovenijom, je među zemljama s manje od 30% majki s povećanom težinom i debljinom, dok neke od zemalja već imaju više od 50% trudnica s povećanom težinom i debljinom.

Izlaganje toploti

Preterano izlaganje toploti takođe povećava rizik od prevremenog porođaja, što se dešava u oko 25.000 trudnoća godišnje.[74]

Celijakija

Žene sa celijakijom imaju povećan rizik od razvoja prevremenog porođaja.[75] Rizik od prevremenog porođaja veći je kada celijakija ostane nedijagnostikovana i ne leči se.[75]

Bračno stanje

Bračno stanje povezano je sa rizikom od prevremenog porođaja. Studija sprovedan kod 25.373 trudnoća u Finskoj otkrila je da su neudate majke imale više prevremenih porođaja od udatih majki (P = 0,001).[76][62] Trudnoća van braka bila je u celosti povezana sa povećanjem ukupnih negativnih ishoda za 20%, čak i u vreme kada je Finska pružala besplatnu porodiljsku negu. Studija u Kvebeku na 720.586 rođenih od 1990. do 1997. otkrila je manji rizik od prevremenog porođaja za novorođenčad sa zakonito venčanim majkama u poređenju sa onima sa vanbračnim roditeljima.[77]

Nasleđe

Genetička osnova je faktor uzročnosti prevremenog porođaja. Genetika je bila glavni faktor zašto Filipinci imaju visok rizik od prevremenog porođaja, jer Filipinci imaju veliku prevalenciju mutacija koje im pomažu da budu predisponirani na prevremene porođaje.[78] Iako je dokazan povećan rizik od prevremenog porođaja unutar i između generacija,[79] nije identifikovan nijedan gen.

Subfebrilnost

Subfertilnost je povezana sa prevremenim porođajem. Parovi koji su pokušali duže od jedne godine naspram onih koji su pokušali manje od jedne godine pre nego što su postigli spontano začeće, imaju prilagođeni odnos šansi od 1,35 (95% interval poverenja 1,22-1,50) za nastanak prevremenog porođaja.[80]

Trudnoća posle vantelesne oplodnje imaju veći rizik od prevremenog porođaja od spontanog začeća nakon više od 1 godine pokušaja, sa prilagođenim odnosom šansi od 1,55 (95% CI 1,30-1,85).[80]

Čini se da izlaganje toploti takođe povećava rizik od prevremenog porođaja, s tim što se to dešava u oko 25.000 trudnoća godišnje.[81]

Faktori nastali tokom trudnoće уреди

Zagađenje vazduha

Zagađenje vazduha povećava rizik od prevremenog porođaja.[82] Jedna studija pripisala je zagađenju vazduha 18% prevremeno rođenih u svetu.[83] Zemlje sa prevremenim porođajima povezanim sa najvećim zagađenjem vazduha bile su u Južnoj i Istočnoj Aziji, na Bliskom Istoku, u Severnoj Africi i u zapadnoj podsaharskoj Africi. Život u području sa visokom koncentracijom zagađenja vazduha glavni je faktor rizika, uključujući život u blizini glavnih puteva ili autoputeva gde su emisije vozila velike zbog zagušenja saobraćaja ili su put za dizel kamione koji imaju tendenciju da emituju više zagađenja.[84][85]

 
Polihidramnion ili hidramnion je patološko stanje tokom trudnoće, koje se karakteriše viškom plodove vode koja okružuje fetus i može biti uzrok prevremenog porođaja
 
Oligohidramnion je stanje u trudnoći kojim se označava smanjenje količine plodove vode u odnosu na uobičajenu količinu, za određeni period gestacije (količina manje od 0,5 litara plodove vode). Kod ovog stanja, koje se može utvrditi uz pomoć ultrazvuka, materice je zbog smanjene količine plodove vode, manja u odnosu na normalnu veličinu za određeni period gestacije. Uzroci oligohidroamniona mogu biti poremećaji u razvoju fetusa koji mogu smanjiti proizvodnju plodove vode ili izlučivanje plodove vode iz fetusa (npr ageneza bubrega). Stanje oligohidramniona u kome se količina plodove vode ekstremno smanji može rezultovati anhidramnionom - potpunim odsustvom plodove vode u plodovoj kesi.[86][87][88]
Upotreba lekova i medicinska stanja

Upotreba lekova za plodnost koji stimuliše jajnik da oslobodi više jajašaca i vantelesne oplodnje sa embrionim prenosom više embriona implicirana je kao važan faktor u prevremenom porođaju. Medicinska stanja majki povećavaju rizik od prevremenog porođaja. Često se porod mora indukovati iz medicinskih razloga; takvi uslovi uključuju visok krvni pritisak,[89] preeklampsiju,[90] dijabetes majke,[91] astmu, bolesti štitne žlezde i bolesti srca.

U velikom broju žena anatomski problemi sprečavaju bebu da se pravilno nosi. Neke žene imaju slab ili kratak grlić materice,[89] (najjači prediktor prevremenog porođaja).[92][93][94]

Žene sa vaginalnim krvarenjem tokom trudnoće imaju veći rizik od prevremenog porođaja. Iako krvarenje u trećem tromesečju može biti znak precentne placente ili odbacivanja posteljice - stanja koja se često javljaju preuranjeno - čak i ranija krvarenja koja nisu prouzrokovana ovim uslovima povezana su sa većom stopom prevremeno rođenih.[95] Žene sa abnormalnim količinama plodne vode, bilo previše (polihidramnios) ili premalo (oligohidramnios), takođe su u riziku.[56] Mentalni status žena je od značaja. Anksioznost,[96] i depresija povezani su sa prevremenim porođajem.[56]

Bebe sa urođenim oštećenjima imaju veći rizik od prevremenog rođenja.[97]

Zloupotreba duvana i psihoaktivnih supstanci

Upotreba duvana, kokaina i prekomernog alkohola tokom trudnoće povećava šansu za prevremeno rođenje. Duvan je najčešće zloupotrebljavani agens tokom trudnoće i značajno doprinosi isporuci male telesne težine.[98]

Pasivno pušenje i / ili pušenje pre trudnoće utiče na verovatnoću prevremenog porođaja. Svetska zdravstvena organizacija objavila je međunarodnu studiju o štetnosti duvana na trudnice u martu 2014. godine.[99]

Ostali faktori

Prisustvo antitiroidnih antitela povezano je sa povećanim rizikom od prevremenog porođaja sa odnosom šansi od 1,9 i intervalom poverenja od 95% od 1,1–3,5.[100]

Sistematski pregled 2004. godine iz 30 studija o povezanosti između nasilja nad intimnim partnerom i ishoda rođenja zaključio je da su prevremeni porođaji i drugi štetni ishodi, uključujući smrt, veći kod zlostavljanih trudnica nego kod žena koje nisu zlostavljane.[101]

Pokazalo se da nigerijska kulturna metoda trbušne masaže u 19% slučajeva može biti uzrok prevremenog porođaja među ženama u Nigeriji (sa mnogim drugim negativnim ishodima za majku i bebu).[102] Ovo ne treba mešati sa masažom koju izvodi potpuno obučeni i licencirani masažni terapeut ili značajni drugi ljudi koji su obučeni za pružanje masaže tokom trudnoće, jer je ona pokazala brojne pozitivne rezultate tokom trudnoće, uključujući smanjenje prevremenog porođaja, manje depresije, niže kortizola i smanjenu anksioznost.[103]

Infekcija уреди

 
Pedijatrijska sestra proverava nedavno rođene trojke u inkubatoru u bolnici ECVA Evangel, Jos, Nigerija

Učestalost infekcije pri prevremenom porođaju obrnuto je povezana sa gestacionim periodom. Infekcija Micoplasma genitalium povezana je sa povećanim rizikom od prevremenog porođaja i spontanog pobačaja.[104]

Infektivni mikroorganizmi mogu biti, hematogeni, jatrogeni izazvani medicinskim postupkom ili retrogradni kroz jajovode. Iz decidua mikroorganizmi mogu doći do prostora između amniona i horiona, amnionske tečnosti i fetusa. Horioamnionitis takođe može dovesti do sepse majke. Fetalna infekcija povezana je sa prevremenim porođajem i sa značajnim dugoročnim hendikepom, uključujući i cerebralnu paralizu.[105]

Prema istraživanjima utvrđeno je da se asimptomatska kolonizacija decidue javlja kod do 70% žena u terminu porođaja koristeći DNK sondu, što ukazuje da prisustvo mikroorganizma može biti i nedovoljno za pokretanje infektivnog odgovora.

Kako je stanje češće kod žena crne rase u SAD-u i Velikoj Britaniji, predloženo je da infekcija objašnjenje za veću stopu prevremenog porođaja u ovim populacijama. Smatra se da bakterijska vaginoza pre ili tokom trudnoće može uticati na decidualni inflamatorni odgovor koji dovodi do prevremenog porođaja. Stanje poznato kao aerobni vaginitis može biti ozbiljan faktor rizika za prevremeni porod; nekoliko prethodnih studija nije uspelo da uoči razliku između aerobnog vaginitisa i bakterijske vaginoze, što može objasniti neke kontradiktornosti u rezultatima.[106]

Nelečene infekcije gljivicam u trudnoći povezane su sa prevremenim porođajem.[34]

Pregled profilaktičkih antibiotika (datih radi sprečavanja infekcije) u drugom i trećem tromesečju trudnoće (13–42 nedelje trudnoće) utvrdio je smanjenje broja prevremenih porođaja kod žena sa bakterijskom vaginozom. Ovi antibiotici su takođe smanjili broj pucanja posteljice pre porođaja i u celodnevnoj trudnoći, smanjili rizik od infekcije sluznice materice nakon porođaja (endometritis) i stope gonokokne infekcije. Međutim, žene bez bakterijske vaginoze nisu imale nikakvog smanjenja prevremenih porođaja ili prevremenih promena pre porođaja. Većina istraživanja obuhvaćenih ovim pregledom izgubila je učesnike tokom praćenja, pa nisu prijavila dugoročne efekte antibiotika na majke ili bebe. Potrebno je više istraživanja u ovoj oblasti kako bi se pronašli puni efekti davanja antibiotika tokom drugog i trećeg tromesečja trudnoće.[107]

Brojne bakterijske infekcije majke povezane su sa prevremenim porođajem, uključujući pijelonefritis, asimptomatsku bakteriuriju, upalu pluća i slepog creva. Pregled davanja antibiotika u trudnoći zbog asimptomatske bakteriurije (infekcije urina bez simptoma) utvrdio je da je istraživanje bilo vrlo niskog kvaliteta, ali da je ukazalo na to da je uzimanje antibiotika smanjilo broj prevremeno rođenih i beba sa malom porođajnom težinom.[108]

Drugi pregled je otkrio da se jedna doza antibiotika ne čini toliko efikasnom kao kura antibiotika, ali je manje žena prijavilo neželjene efekte jedne doze.[109] Ovaj pregled je preporučio da je potrebno više istraživanja kako bi se otkrio najbolji način lečenja asimptomatske bakteriurije.[108]

Drugačiji pregled je otkrio da su se prevremeni porođaji manje događali kod trudnica koje su imale rutinsko testiranje na infekcije niskog genitalnog trakta, nego kod žena koje su testiranje vršile tek kada su pokazale simptome infekcije donjeg genitalnog trakta.[110] Žene koje se rutinski testiraju takođe su rodile manje beba sa malom porođajnom težinom. Iako ovi rezultati izgledaju obećavajuće, pregled se zasnivao samo na jednoj studiji, pa je potrebno više istraživanja rutinskog pregleda na infekcije niskih genitalnih puteva.[110]

Takođe se više puta pokazalo da je parodontalna bolest povezana sa prevremenim porođajem.[111][112] Suprotno tome, virusne infekcije, ukoliko nisu praćene značajnim febrilnim odgovorom, smatraju se glavnim faktorom u odnosu na prevremeno rođenje.[56]

Genetska predispozicija уреди

 
Pojava prevremenog porođaja u porodicama ne sledi jasan obrazac nasleđivanja, podržavajući tako ideju da je prevremeno rođenje nemendelovsko svojstvo sa poligenskom prirodom

Veruje se da postoji genetska komponenta majke u prevremenom rođenju.[113] Procenjena naslednost vremena rođenja kod žena bila je 34%. Međutim, pojava prevremenog porođaja u porodicama ne sledi jasan obrazac nasleđivanja, podržavajući tako ideju da je prevremeno rođenje nemendelovsko svojstvo sa poligenskom prirodom.[114]

Direktna veza za sada nije otkrivena. Ukoliko je majka imala prevremene porođaje, to ne znači da će ih imati i ćerka. Znači, do sada nisu pronađeni čvrsti dokazi da se nasleđuje sklonost ka prevremenom rađanju. Međutim, mnoge stvari ukazuju na moguću vezu. Direktna veza za sada nije otkrivena. Ukoliko je majka imala prevremene porođaje, to ne znači da će ih imati i ćerka. Znači, do sada nisu pronađeni čvrsti dokazi da se nasleđuje sklonost ka prevremenom rađanju. Međutim, mnoge stvari ukazuju na moguću vezu.[115]

Kako je jedna trećina svih prevremenih porođaja je u uzročnoj vezi sa nastankom infekcije materice, najnovija istraživanja su ukazala da, ukoliko majka ima gen koji izaziva sklonost ka infekciji, tu sklonost može asledi i plod koji nosi. U tom slučaju raste opasnost od preranog porođaja. Izolovana je i DNK koja izaziva sklonost ka infekciji – koja može da bude okidač za prevremene trudove. Ovo otkriće predstavlja novo oruđe i moguću primenu u „personalizovanoj medicini“. Na taj način može se unapred odrediti rizik za svaku trudnicu pojedinačno. Takođe, može da se deluje svim sredstvima kako ne bi došlo do prevremenog porođaja.[115]

Prerano rođenje nakon imunizacije: šta je poznato u literaturi? уреди

Trudnice imaju povećan rizik od morbiditeta i mortaliteta i nepovoljnih ishoda trudnoće, uključujući prijevremeni porod, zbog bolesti koje se mogu sprečiti vakcinom.[2] Vakcinacija u trudnoći priznata je preventivna mera za zaštitu majke, fetusa i novorođenčeta. [116][117][118][119]

Do 1960-tih, vakcine protiv poliomijelitisa, gripe, difterije i tetanus toksoida, rutinski su se primjenjivale trudnicama u programima imunizacije majki. Studije u raznim razvijenim okruženjima nisu otkrile povećanje štetnih posljedica za majku ili fetus kod vakcinisanih žena.[120][121] Međutim, katastrofa teratogenosti talidomida kod trudnica rezultirala je širokom zabrinutošću zbog bezbedne upotrebe svih lekova u trudnoći, uključujući i vakcine. Tada se preporučilo da se vakcine ne daju samo u trećem tromjesečju trudnoće kako bi se spriečilo pripisivanje rizika teratogenosti, kao i da bi se minimalizirao potencijalni rizik u toku normalne gestacije, kao što je indukcija prevremenog porođaja[122][123]

Tokom poslednjih decenija, daljim razvojem sigurnih i imunogenih vakcina, kao i poboljšanom sposobnošću istraživanja skupova podataka o ishodu trudnoće, tekuće studije pružale su važne informacije o sigurnosti vakcina. Imunizacija inaktiviranim vakcinama i toksoidima tokom trudnoće nije povezana sa povećanim rizikom za majku ili bebu. Opsežna upotreba tetanusnog toksoida (TT) i tetanusne difterije (Td) kod trudnica, u prevenciji tetanusa novorođenčadi, nije pokazala klinički značajne neželjene događaje i neželjene ishode trudnoće kod žena koje su dobile tetanus, difteriju, vakcinacijom tokom trudnoće.[124][125][126]

Američki sajetodavni komitet za imunizacijske prakse (ACIP) 2012. godine ažurirao je svoje preporuke pružateljima usluga prenatalne njege za primjenu Tdap programa imunizacije za sve trudnice kako bi se smanjio teret pertusisa kod novorođenčadi. Njegova preporuka je za upotrebu u svakoj trudnoći. Slično tome, u oktobru 2012. godine, Ministarstvo zdravstva Ujedinjenog Kraljevstva preporučilo je privremeni Tdap program u trudnoći kao odgovor na izbijanje bolesti.[127][128][129][130] Promatračka kohortna studija koja je povezala više od 20.000 vakcinisanih žena s ishodima trudnoće nije pokazala porast mrtvorođenih ili druge velike komplikacije, uključujući prevremeni porođaj.[131] Imunizacija trudnica sa inaktiviranim trovalentnim cepivom protiv gripa također se preporučuje i odobrava više od jedne decenije, a ne pokazuje porast neželjenih događaja. Trudnice koje su primile vakcinu protiv gripa H1N1 tokom pandemije gripe H1N1 2009. godine, u stvari su imale manje šanse za prerano rođenje.[132][133][134][135][136][137][138][139] Živa virusna vakcina, poput ospica, zauški, rubeole (MMR); varičela; intranazalna, atenuirani grip; , žute groznice i BCG su kontraindikovanei ne preporučuju se tokom trudnoće, uz teoretski rizik da bi se virus iz vakcine mogao preneti na fetus.[140] Praćenje nenamjernog vakcinisanja trudnica sa živim vakcinama nije pokazalo značajne štetne učinke, ali ovi ograničeni podaci nisu bili dovoljni za promenu preporuka. Mada neki epidemiolozi smatraju da treba pri donošenju odluke za vakcinaciju trudnica, treba uzeti u obzir korist za majku i novorođenče.

Dijagnoza уреди

Placentalni alfa mikroglobulin-1 уреди

(PAMG-1) bio je predmet nekoliko istrraživanja koja su procenjivale njegovu sposobnost predviđanja neposrednog spontanog prevremenog porođaja kod žena sa znacima, simptomima ili pritužbama koje upuuju na mogučnost prevremenog porođaja.[141][142][143] [144][145][146]U jednom straživanju koje je upoređivala ovaj test sa ispitivanjem fetalnog fibronektina i merilo dužine grlića materice putem transvaginalnog ultrazvuka, za PAMG-1 (komercijalno poznat kao PartoSure test) zabeleženo je da je jedini najbolji prediktor neposredne spontanog rađanja, period u roku od 7 dana od kada pacijentica dobije znake, simptome ili se žali na prevremeni porođaj. Konkretno, PPV, odnosno pozitivna prediktivna vrednost testova bila je 76%, 29% i 30% za PAMG-1, fFN i CL, respektivno (P <0,01).[147]

Fetalni fibronektin уреди

Fetalni fibronektin (fFN) postao je važan biomarker - prisustvo ovog glikoproteina u cervikalnom ili vaginalnom sekretu ukazuje na to da je poremećena granica između horiona i decidua. Pozitivan test ukazuje na povećan rizik od prevremenog porođaja, a negativni test ima visoku prediktivnu vrednost.[56] Pokazalo se da je samo 1% žena u spornim slučajevima prevremenog porođaja rođeno u narednih nedelju dana kada je test bio negativan.[148]

Ultrazvuk уреди

Akušerski ultrazvuk postao je koristan u proceni stanja grlića materice kod žena u riziku od prevremenog porođaja.

Prevremeno otvoren i kratak grlić materice je nepoželjan. Dužina grlića materice manja od 25 mm u ili pre 24 nedelje gestacione starosti je najčešća definicija disfunkcije grlića materice.[149]

Klasifikacija уреди

Kod ljudi je uobičajena definicija prevremenog porođaja rođenje pre gestacione starosti od 37 nedelja.[150] U normalnom ljudskom fetusu, nekoliko organskih sistema sazreva između 34 i 37 nedelja, a fetus dostiže odgovarajuću zrelost do kraja ovog perioda.

Jedan od glavnih organa na koji preuranjeno rođenje najviše utiče su pluća. Pluća su jedan od poslednjih organa koji sazrevaju u materici; zbog toga mnoga nedonoščad provode prve dane i nedelje svog života na ventilatorima.

Stoga postoji značajno preklapanje između prevremenog rođenja i nedonoščadi. Prevremeno rođene bebe su prevremeno rođene, a donošene bebe su zrele bebe. Prevremeno rođene bebe, rođene blizu 37. nedelje gestacije, često nemaju problema u vezi sa nedonošenošću ako su im pluća razvila adekvatno surfaktant, koji omogućava plućima da ostanu proširena između udisaja. Posledice kod nedonoščadi zbog nedostatka surfakanta mogu se smanjiti u maloj meri upotrebom lekova za ubrzanje sazrevanja fetusa, a u većoj meri sprečavanjem prevremenog porođaja.

 
Faze u prenatalnom razvoju, sa nedeljama i mesecima odbrojanim od poslednje menstruacije.

Klinička slika уреди

 
Prevremeno rođeno novorođenče sa kiseoničkom maskom
 
Inkubator

Prevremeno rođenje može se izazvati indukovanjem ili se može dogoditi spontano. Prevremeni porođaji mogu da izazovu čitav niz problema.[20][151]

Glavne kategorije uzroka prevremenog porođaja su indukcija prevremenog porođaja i spontani prevremeni porod. Znaci i simptomi prevremenog porođaja uključuju četiri ili više kontrakcija materice u jednom satu. Za razliku od lažnog porođaja, istinski porod prati širenje grlića materice i isticanje. Takođe, vaginalno krvarenje u trećem tromesečju, snažni pritisak u karlici ili bolovi u trbuhu ili leđima mogu biti pokazatelji da će se dogoditi prijevremeni porod. Vodeni iscedak iz vagine može ukazivati na prerano pucanje membrana koje okružuju bebu. Iako puknuće membrane možda neće biti praćeno trudom, obično je porođaj naznačen jer je infekcija (horioamnionitis) ozbiljna pretnja i za plod i za majku. U nekim slučajevima, grlić materice se prerano širi bez bolova i opaženih kontrakcija, tako da majka možda neće imati znakove upozorenja sve do kasnih rođenja.

Praćenje stanja materice u kućnim uslovima za otkrivanje kontrakcija i mogućih prevremenih porođaja kod žena sa većim rizikom od prevremeno rođene bebe pokazao je da to nije smanjilo broj prevremenih porođaja.[152] Istraživanje obuhvaćeno pregledom bilo je lošeg kvaliteta, ali je pokazalo da nadgledanje kuće može povećati broj neplaniranih antenatalnih poseta i može smanjiti broj beba primljenih na posebnu negu u poređenju sa ženama koje primaju normalnu antenatalnu negu. [152]

Terapija majke i neonatalna nega уреди

 
Inkubator je najbolja životna sredina za nedonošče
 
Veliki broj beba je osvetljen plavom svetlošću određene talasne dužine (fototerapija), koja smanjuje nivo žutog pigmenta u krvi.
 
Neonatalna nega
 
Deo opreme jednog neonatološkog odeljenja

U prvim danima života prevremeno rođena beba ima nezreo sistem regulacije temperature tela. Bez podešavanja temperature spoljne sredine ne može da održava normalnu telesnu temperaturu. U inkubatoru se lakše podešava temperatura i vlažnost spoljne sredine. Inkubator predstavlja izolovanu sredinu i na taj način štiti bebu od mogućih infekcija. Dakle, inkubator obezbeđuje najbolje moguće okruženje za negu nezrele i bolesne novorođenčadi.[115]

Bebe su smeštene u inkubatore, u kojima leže uglavnom gole ili imaju pelenu za jednokratnu upotrebu. Sa njima se komunicira preko specijalnih otvora za ruke. Razne cevke, elektrode, kablovi od bebe do monitora, boca za ishranu i ostali aparati koji obezbeđuju vitalne funkcije, služe za uzimanje analiza krvi i merenje važnih parametara (temperature, pulsa, krvnog pritiska, zasićenosti krvi kiseonikom, količine mokraće, itd.)… mogu da deluju zastrašujuće, ali su zaista potrebni.[115]

Veliki broj beba je osvetljen plavom svetlošću određene talasne dužine (fototerapija), koja smanjuje nivo žutog pigmenta u krvi. One imaju specijalnu zaštitu za oči.[115]

Najznačajnija oprema koja se koristi u lečenju prevremeno rođenih beba:[153][154]
 
Neonatalna intenzivna nega poseduje svu navedenu opremu
  • Inkubator: aparat za održavanje uslova okoline pogodnih za novorođenče (novorođeno dete). Koristi se kod prevremenih porođaja ili kod nekih bolesnih donošenih beba.
  • Merač krvnog pritiska: koji je povezana sa malom manžetnom koja je omotava oko ruku ili nogu pacijenta. Ova manžetna automatski meri krvni pritisak i prikazuje podatke na pregled dobavljačima.
  • Napa za kiseonik: Ovo je prozirna kutija koja se postavlja preko bebine glave i snabdeva kiseonikom. Ovo se koristi za bebe koje još uvek mogu same da dišu, ali im je potrebna disajna podrška.
  • Ventilator: Ovo je mašina za disanje koja dovodi vazduh u pluća. Bebe koje su teško bolesne dobiće ovu intervenciju. Tipično, ventilator preuzima ulogu pluća dok se lečenje vrši radi poboljšanja plućne i cirkulatorne funkcije.

Medicinske procedure уреди

 
Prevremeno rođena beba u 32. nedelji i 4 dana sa težinom od 2.000 g priključena za medicinsku opremu

Oko 75% od skoro miliona smrtnih slučajeva zbog prevremenih porođaja preživelo bi ako se obezbedi toplota, dojenje, lečenje infekcija i podrška disanju.[155] Ako beba ima srčani zastoj pri rođenju i pre 23 nedelje ili manje od 400 g, pokušaji reanimacije nisu naznačeni.[156]

Tercijarne intervencije usmerene su na žene:

  • koje će uskoro započeti porođaj
  • sa puknutim vodenjakom
  • prevremenim trudovima.

Upotreba fibronektinskog testa i ultrasonografije poboljšava dijagnostičku tačnost i smanjuje lažno pozitivnu dijagnozu. Iako tretmani za zaustavljanje ranog porođaja (tamo gde postoji progresivna dilatacija i uklanjanje grlića materice) neće biti efikasna da bi se dobilo dovoljno vremena da se fetusu omogući dalji rast i sazrevanje, može se donekle odložiti porođaj i u dovoljnoj meri mogući majci da se dovede u specijalizovani centar koji je opremljen i osobljem za obavljanje prevremenih porođaja.[157] U bolničkim uslovima žene se odmah hidriraju intravenskom infuzijom (jer dehidracija može dovesti do preuranjenih kontrakcija materice).[157]

Steroidi уреди

 
Korišćenje steroida (npr deksametazona) do 37 nedelje preporučuje Američki kongres akušera i ginekologa.

Nedonoščad mogu imati nerazvijena pluća jer još uvek ne proizvode sopstveni surfaktant. To može dovesti do sindroma respiratornog distresa, takođe nazvanog hijalinska membranska bolest, kod novorođenčeta. Da bi se pokušalo smanje rizik od ovog ishoda, trudnicama koje prete prevremenim porođajem pre 34 nedelje često se daje najmanje jedna kura glukokortikoida, steroida koji prelazi placentnu barijeru i stimuliše proizvodnju surfaktanta u plućima bebe.

Korišćenje steroida do 37 nedelja takođe preporučuje Američki kongres akušera i ginekologa. Tipični glukokortikoidi koji bi se primenjivali u ovom kontekstu su betametazon ili deksametazon, kada trudnoća dostigne održivost u 23. nedelji.

U slučajevima kada prerano rođenje predstoji, metoda spasavanja steroida može se primeniti 12 do 24 sata pre očekivanog porođaja. Još uvek postoje neke zabrinutosti oko efikasnosti i neželjenih efekata drugog kursa steroida, ali posledice RDS-a su toliko ozbiljne da se drugi kurs često smatra vrednim rizika. Pregled Cochrane-a iz 2015. godine podržava upotrebu ponovljenih doza prenatalnih kortikosteroida za žene koje još uvek rizikuju od prevremenog porođaja sedam dana ili više nakon početnog kursa.[158]

Cochrane-ov pregled iz 2020. godine preporučuje upotrebu jednog kursa antenatalnih kortikosteroida za ubrzanje sazrevanja pluća fetusa kod žena sa rizikom od prevremenog porođaja. Lečenje antenatalnim kortikosteroidima smanjuje rizik od perinatalne smrti, novorođenčadi i respiratornog distres sindroma i verovatno smanjuje rizik od IVH.[159]

Zabrinutost zbog štetnih efekata prenatalnih kortikosteroida uključuje povećani rizik od infekcije majke, poteškoće sa kontrolom šećerne bolesti i moguće dugoročne efekte kod novorođenčadi , poput narušenog ishode neurorazvoja. U toku je rasprava o tome kada treba davati steroide (npr. samo antenatalno ili postnatalno) i koliko dugo (jedan kurs ili ponovljena primena). Uprkos ovim nepoznanicama, postoji konsenzus da koristi od jednog kursa prenatalnih glukokortikosteroida uveliko premašuju potencijalne rizike.[160] [161] [162]

Antibiotici уреди

 
Od antibiotika predlaže se primena amoksicilina

Rutinsko davanje antibiotika svim ženama sa pretnjom prevremenog porođaja smanjuje rizik od zaraze deteta streptokokom grupe B i pokazalo se da smanjuje povezane stope smrtnosti.[163]

Kada membrane prerano puknu, akušersko lečenje traži razvoj porođaja i zbog mogućih znakova infekcije. Pokazalo se da profilaktička primena antibiotika produžava trudnoću i smanjuje neonatalni morbiditet sa rupturom membrane za manje od 34 nedelje.[164] Zbog moguće pojave nekrotizujućeg enterokolitisa preporučuju se amoksicilin ili eritromicin, ali ne i amoksicilin + klavulanska kiselina (ko-amoksiklav).[164]

Tokoliza уреди

Brojni lekovi mogu biti korisni za odlaganje porođaja, uključujući:

  • nesteroidne antiinflamatorne lekove,
  • blokatore kalcijumovih kanala,
  • beta mimetike i atosiban.[165]

Tokoliza retko odlaže porođaj duže od 24–48 sati.[166] Ovo kašnjenje, međutim, može biti dovoljno da trudnici omogući premeštaj u centar specijalizovan za upravljanje prevremenim porođajima i davanje primenjenih kortikosteroida radi smanjenja nezrelosti novorođenčadi.

Meta-analize pokazuju da blokatori kalcijumovih kanala i antagonist oksitocina mogu odložiti porođaj za 2–7 dana, a b2-agonistički lekovi za 48 sati, ali imaju više neželjenih efekata.[167] [168]

Čini se da magnezijum sulfat nije koristan za sprečavanje prevremenog porođaja,[169] ali njegova upotreba pre porođaja smanjuje rizik od cerebralne paralize.[170]

Način porođaja уреди

Rutinska upotreba carskog reza za rani porod novorođenčadi za koju se očekuje da imaju vrlo malu porođajnu težinu je kontroverzna, a odluka koja se odnosi na put i vreme porođaja verovatno treba donositi od slučaja do slučaja.[171]

Prognoza уреди

 
Stope preživljavanja nedonoščadi[172][173][174][175][176][177]

Šansa za preživljavanje koja je oko 72% od 2016, po nedeljama је:

  • 6% u 22. nedelji,
  • oko 6% u 23. nedelji,
  • 26%, u 24. nedelji
  • 55% u 25 nedelji.[178]

Uz opsežno lečenje, do 30% je onih koji prežive rođenje u 22. nedelji je zabeleženo od 2019. godine. Šanse za preživljavanje bez dugoročnih poteškoća su manje.[тражи се извор] Od onih koji prežive nakon rođenja u 22. nedelji, 33% ima ozbiljne smetnje u razvoju. U razvijenom svetu ukupni opstanak iznosi oko 90%, dok u zemljama sa niskim prihodima stopa preživljavanja iznosi oko 10%.[179]

Neka deca će se dobro prilagoditi tokom detinjstva i adolescencije,[180] iako je invalidnost verovatnije bliža granicama održivosti. Velika studija pratila je decu rođenu između 22 i 25 nedelje do 6. godine starosti. Od ove dece, 46 odsto imalo je umerene do teške smetnje kao što su cerebralna paraliza, gubitak vida ili sluha i učenje, 34 odsto imalo je blage smetnje, a 20 odsto nije imalo smetnje u razvoju. Dvanaest posto je imalo onesposobljavajuću cerebralnu paralizu.

Kako se preživljavanje poboljšavalo, fokus intervencija usmerenih na novorođenče pomerao se kako bi se smanjile dugotrajne invalidnosti, posebno one povezane sa povredom mozga.[180] Neke od komplikacija vezanih za nedonoščad mogu biti očigledne tek godinama nakon rođenja. Dugoročno istraživanje pokazalo je da se rizici od medicinskih i socijalnih invaliditeta proširuju i na odraslu dob i da su veći sa smanjenjem gestacijske starosti pri rođenju i uključuju cerebralnu paralizu, intelektualnu ometenost, poremećaje psihološkog razvoja, ponašanja i emocija, smetnje vida i sluha, i epilepsije.[181]

Standardni testovi inteligencije pokazali su da je 41 odsto dece rođene između 22 i 25 nedelje imalo umerene ili teške smetnje u učenju u poređenju sa rezultatima testova grupe sličnih drugova iz razreda koji su rođeni u punom roku. Takođe se pokazuje da je bilo manje verovatno da će se steći viši nivo obrazovanja sa smanjenjem gestacijske starosti pri rođenju.[181] Ljudi rođeni pre vremena mogu biti podložniji razvoju depresije kao tinejdžeri.[45] Neki od ovih problema mogu se opisati kao da su u izvršnom domenu i pretpostavlja se da nastaju usled smanjene mijelinizacije frontalnih režnjeva.[182] Studije ljudi prevremeno rođenih i kasnije istražene pomoću MRI snimanja mozga, pokazuju kvalitativne anomalije strukture mozga i deficite sive materije unutar struktura slepoočnog režnja i malog mozga koji traju sve do adolescencije.[183] Tokom života verovatnije je da će im trebati usluge fizikalnih terapeuta, radnih terapeuta ili logopeda.[20]

Uprkos neurosenzornim, mentalnim i obrazovnim problemima koji su proučavani u školskom uzrastu i adolescentnoj deci rođenoj izuzetno nedonoščadi, utvrđeno je da većina prerano preživelih rođenih tokom ranih godina neonatalne intenzivne nege dobro radi i živi prilično normalno u mladosti.[184] Izgleda da mladi odrasli prevremeno rođeni priznaju da imaju više zdravstvenih problema od svojih vršnjaka, ali ipak osećaju isti stepen zadovoljstva kvalitetom svog života.[185]

Osim neurorazvojnih posledica nedonoščadi, novorođenčad rođena nedonoščad imaju veći rizik od mnogih drugih zdravstvenih problema. Na primer, deca prevremeno rođena imaju povećan rizik od razvoja hronične bolesti bubrega.[186]

Neurološka istraživanja уреди

Povreda mozga je česta među nedonoščadi, u rasponu od povrede bele materije do intraventrikularnih i cerebelarnih krvarenja.[187] Karakteristična neuropatologija nedonoščadi opisana je kao „encefalopatija nedonoščadi“.[188]

Broj nedonoščadi koja dobijaju specijalno obrazovanje udvostručen je u odnosu na opštu populaciju. Ocene u školi su niže, a verbalno učenje, izvršna funkcija, jezičke veštine i rezultati performansi memorije su niži,[189][190] [191][192] , kao i IQ rezultati.[193][189][194][195] [196] [191][197] U ponašanju, adolescenti koji su rođeni kao nedonoščad vrlo niske porođajne težine imaju slične predstave o kvalitetu života, zdravstvenom stanju i samopoštovanju kao i mogućnostima kontrole.[198][199] [200] [201]

Različite studije strukturne magnetne rezonance otkrile su konstantno smanjenje zapremine celokupnog mozga.[202][190][193] [189] [203] Opsežna lista određenih regiona sa manjim obimima u poređenju sa kontrolama uključuje mnoga kortikalna područja (temporalna, frontalna, parijetalna, okcipitalna i cingulatna), regije hipokampusa, talamus, bazalne ganglije, amigdala, moždano stablo, unutrašnja kapsula, kalozum i mozak.

Čini se da je smanjenje zapremine mozga prisutno u čitavom mozgu. Suprotno tome, veće zapremine pronađene su u nekim istim oblastima, uključujući medijalni / prednji frontalni, parijetalni i temporalni korteks, mali mozak, srednji temporalni girus, parahipokampalni girus i fuziformni girus, kao i veće bočne komore u proseku.[204] Uzrok ovih nedoslednosti je nepoznat.

Pored toga, smanjeno je područje kortikalne površine / kortikalne debljine u slepoočnim režnjevima obostrano i u levom prednjem i temenom području.[194] [205] Zadebljanje korteks pronađeno je obostrano u medijalnom donjem i prednjem delu frontalnih režnjeva i u zatiljačnim režnjevima.

Gestacijska starost je pozitivno korelirana sa zapreminama temporalnog i fuziformnog girusa i senzomotornog korteksa obostrano, levo donje parijetalne lobule, moždano stablo i različiti delovii bele mase, kao i specifične pozitivne asocijacije sa malim i talamusom.

Nekoliko strukturnih promena mozga povezano je sa nivoom kognitivnog ishoda i ishoda ponašanja. Na primer, ukupan volumen moždanog tkiva objasnio je između 20 i 40% IQ-a i razlike u obrazovnom ishodu između izuzetno nedonoščadi i kontrolnih adolescenata.[195] [202] U drugoj studiji, smanjenje kvartila za 25% u vrednosti bele mase u srednjem temporalnom girusu povezano je sa 60% povećanjem rizika od kognitivnih oštećenja.[190] Nosarti i kolege su prethodno pretpostavili da su zreli obrasci prevremeno rođenih mozgova u skladu sa starosnim stadijumima koji se tipično primećuju kod mlađih ispitanika. Njihova najnovija studija sugeriše, međutim, da njihova putanja može biti ne samo odložena, već i fundamentalno različita.[191]

Vidi još уреди

Izvori уреди

  1. ^ а б в г д ђ „Preterm Labor and Birth: Condition Information”. National Institutes of Health. 3. 11. 2014. Архивирано из оригинала 2. 4. 2015. г. Приступљено 7. 3. 2015. 
  2. ^ а б в г д ђ е ж з и ј к л љ „Preterm birth”. www.who.int (на језику: енглески). Приступљено 2021-03-18. 
  3. ^ Saccone, Gabriele; Berghella, Vincenzo; Sarno, Laura; Maruotti, Giuseppe M.; Cetin, Irene; Greco, Luigi; Khashan, Ali S.; McCarthy, Fergus; Martinelli, Domenico; Fortunato, Francesca; Martinelli, Pasquale (2016). „Celiac disease and obstetric complications: A systematic review and metaanalysis”. American Journal of Obstetrics and Gynecology. 214 (2): 225—234. PMID 26432464. doi:10.1016/j.ajog.2015.09.080. 
  4. ^ а б в „What treatments are used to prevent preterm labor and birth?”. National Institutes of Health. 3. 11. 2014. Архивирано из оригинала 2. 4. 2015. г. Приступљено 7. 3. 2015. 
  5. ^ Wang, Haidong; et al. (Lancet). „Global, regional, and national life expectancy, all-cause mortality, and cause-specific mortality for 249 causes of death, 1980–2015: A systematic analysis for the Global Burden of Disease Study 2015”. The Lancet. 388 (10053): 1459—1544. PMC 5388903 . PMID 27733281. doi:10.1016/s0140-6736(16)31012-1.  Проверите вредност парамет(а)ра за датум: |date= (помоћ)
  6. ^ www.oxfordlearnersdictionaries.com
  7. ^ dictionary.cambridge.org
  8. ^ „What are the symptoms of preterm labor?”. National Institutes of Health. 11. 6. 2013. Архивирано из оригинала 2. 4. 2015. г. Приступљено 7. 3. 2015. 
  9. ^ Vučović D. , urednik. Urgentna medicina. Beograd: Obeležja; 2002.
  10. ^ „What causes preterm labor and birth?”. www.nichd.nih.gov (на језику: енглески). Приступљено 2021-03-18. 
  11. ^ Sosa CG, Althabe F, Belizán JM, Bergel E (март 2015). „Bed rest in singleton pregnancies for preventing preterm birth”. The Cochrane Database of Systematic Reviews. 3 (3): CD003581. PMC 7144825 . PMID 25821121. doi:10.1002/14651858.CD003581.pub3. 
  12. ^ Mitreski, A., & Bogavac, M. [2004]. Geneza, patofiziologija i terapija prevremenog porođaja. Praxis medica, 32(1-2), 57-59.
  13. ^ Haram K, Mortensen JH, Morrison JC (март 2015). „Tocolysis for acute preterm labor: does anything work”. The Journal of Maternal-Fetal & Neonatal Medicine. 28 (4): 371—8. PMID 24990666. S2CID 20078137. doi:10.3109/14767058.2014.918095. 
  14. ^ Haram, Kjell; Mortensen, Jan Helge Seglem; Morrison, John C. (2015). „Tocolysis for acute preterm labor: Does anything work”. The Journal of Maternal-Fetal & Neonatal Medicine. 28 (4): 371—8. PMID 24990666. S2CID 20078137. doi:10.3109/14767058.2014.918095. .
  15. ^ Chow, Yuan Huang; Dattani, Nirupa (Health Statistics Quarterly). „Estimating conception statistics using gestational age information from NHS Numbers for Babies data”. Health Statistics Quarterly. 41 (1): 21—27. ISSN 2040-1574. PMID 19320250. S2CID 23996035. doi:10.1057/hsq.2009.5.  Проверите вредност парамет(а)ра за датум: |date= (помоћ).
  16. ^ Mathews, T. J.; Miniño, Arialdi M.; Osterman, Michelle J. K.; Strobino, Donna M.; Guyer, Bernard (Pediatrics). „Annual Summary of Vital Statistics: 2008”. Pediatrics. 127 (1): 146—157. ISSN 0031-4005. PMC 4079290 . PMID 21173001. doi:10.1542/peds.2010-3175.  Проверите вредност парамет(а)ра за датум: |date= (помоћ)
  17. ^ American College of Obstetricians and Gynecologists; Society for Maternal-Fetal Medicine (2017). „Obstetric Care Consensus No. 6: Periviable Birth”. Obstetrics & Gynecology. 130 (4): e187—e199. PMID 28937572. doi:10.1097/AOG.0000000000002352. .
  18. ^ а б GBD 2013 Mortality and Causes of Death Collaborators (The Lancet). „Global, regional, and national age–sex specific all-cause and cause-specific mortality for 240 causes of death, 1990–2013: A systematic analysis for the Global Burden of Disease Study 2013”. The Lancet. 385 (9963): 117——71. PMC 4340604 . PMID 25530442. doi:10.1016/S0140-6736(14)61682-2.  Проверите вредност парамет(а)ра за датум: |date= (помоћ).
  19. ^ Wang, Haidong; et al. (Lancet). „Global, regional, and national life expectancy, all-cause mortality, and cause-specific mortality for 249 causes of death, 1980–2015: A systematic analysis for the Global Burden of Disease Study 2015”. The Lancet. 388 (10053): 1459—1544. PMC 5388903 . PMID 27733281. doi:10.1016/s0140-6736(16)31012-1.  Проверите вредност парамет(а)ра за датум: |date= (помоћ)
  20. ^ а б в Cloherty and Stark's Manual of Neonatal Care . Lippincott Williams & Wilkins. Hansen, Anne R.; Eichenwald, Eric C.; Stark, Ann R.; Martin, Camilia R. (2016). Cloherty and Stark's Manual of Neonatal Care (8th изд.). Lippincott Williams & Wilkins. стр. 161. ISBN 9781496367495. 
  21. ^ Jarjour, Imad T. (Pediatric Neurology). „Neurodevelopmental Outcome After Extreme Prematurity: A Review of the Literature”. Pediatric Neurology. 52 (2): 143—52—. PMID 25497122. doi:10.1016/j.pediatrneurol.2014.10.027.  Проверите вредност парамет(а)ра за датум: |date= (помоћ).
  22. ^ а б Preston, Elizabeth (2020-07-19). „During Coronavirus Lockdowns, Some Doctors Wondered: Where Are the Preemies?”. The New York Times (на језику: енглески). ISSN 0362-4331. Приступљено 2021-03-23. 
  23. ^ а б World Health Organization . 2010. ICD-10: international statistical classification of diseases and related health problems, tenth revision. [Google Scholar]
  24. ^ Howson C.P., Kinney M.V., Lawn J. March of Dimes, PMNCH, Save the Children, WHO; 2012. Born Too Soon: the global action report on preterm birth. [Google Scholar]
  25. ^ Spong, C. Y. (2013). „Defining "term" pregnancy: Recommendations from the Defining "Term" Pregnancy Workgroup”. JAMA. 309 (23): 2445—2446. PMID 23645117. doi:10.1001/jama.2013.6235. 
  26. ^ „ACOG Committee Opinion No 579: Definition of term pregnancy”. Obstet Gynecol. 122 (5): 1139—1140. 2013. PMID 24150030. doi:10.1097/01.AOG.0000437385.88715.4a. 
  27. ^ „Working party to discuss nomenclature based on gestational age and birthweight”. Archives of Disease in Childhood. 45 (243): 730. 1970. PMC 1647503 . PMID 5477708. doi:10.1136/adc.45.243.730. 
  28. ^ Villar, J.; Papageorghiou, A. T.; Knight, H. E.; Gravett, M. G.; Iams, J.; Waller, S. A.; Kramer, M.; Culhane, J. F.; Barros, F. C.; Conde-Agudelo, A.; Bhutta, Z. A.; Goldenberg, R. L. (2012). „The preterm birth syndrome: a prototype phenotypic classification”. Am J Obstet Gynecol. 206 (2): 119—123. PMID 22177191. doi:10.1016/j.ajog.2011.10.866. 
  29. ^ Trilla, C (2014). „Maternal risk factors and obstetric complications in later preterm prematurity”. European Journal of Obstetrics and Gynaecology and Reproductive Biology. 179: 105—109. PMID 24965989. doi:10.1016/j.ejogrb.2014.05.030. 
  30. ^ Field, D (2016). Towards reducing variations in infant mortality and morbidity: a population-based approach. Southhampton (UK): NIHR Journals Library. 
  31. ^ Brown, HK (2014). „Neonatal morbidity associated with late preterm and early term birth: the roles of gestational age and biological determinants of preterm birth.”. International Journal of Epidemiology. 43 (3): 802—814. PMC 4052131 . PMID 24374829. doi:10.1093/ije/dyt251. 
  32. ^ Quinn, Julie-Anne; Munoz, Flor M.; Gonik, Bernard; Frau, Lourdes; Cutland, Clare; Mallett-Moore, Tamala; Kissou, Aimee; Wittke, Frederick; Das, Manoj (2016-12-01). „Preterm birth: Case definition & guidelines for data collection, analysis, and presentation of immunisation safety data”. Vaccine. 34 (49): 6047—6056. ISSN 0264-410X. PMC 5139808 . PMID 27743648. doi:10.1016/j.vaccine.2016.03.045. 
  33. ^ „WHO Disease and injury country estimates”. World Health Organization. 2009. Архивирано из оригинала 11. 11. 2009. г. Приступљено 11. 11. 2009. 
  34. ^ а б Roberts, Christine L.; Algert, Charles S.; Rickard, Kristen L.; Morris, Jonathan M. (2015). „Treatment of vaginal candidiasis for the prevention of preterm birth: A systematic review and meta-analysis”. Systematic Reviews. 4 (1): 31. PMC 4373465 . PMID 25874659. doi:10.1186/s13643-015-0018-2. .
  35. ^ Delnord, Marie; Blondel, Béatrice; Zeitlin, Jennifer (2015). „What contributes to disparities in the preterm birth rate in European countries?”. Current Opinion in Obstetrics & Gynecology. 27 (2): 133—42. PMC 4352070 . PMID 25692506. doi:10.1097/GCO.0000000000000156. .
  36. ^ „WHO | Research tools”. 2007-02-16. Архивирано из оригинала 16. 02. 2007. г. Приступљено 2021-03-18. 
  37. ^ „Ekstremno niska porođajna težina i kronične bolesti”. Poliklinika Harni (на језику: хрватски). Приступљено 2024-01-29. 
  38. ^ Gilbert, W.; Nesbitt, T. S.; Danielsen, B. (2003). „The cost of prematurity: Quantification by gestational age and birth weight”. Obstetrics & Gynecology. 102 (3): 488—92. PMID 12962929. S2CID 9995272. doi:10.1016/S0029-7844(03)00617-3. 
  39. ^ Richard E. Behrman, Adrienne Stith Butler, Editors, Committee on Understanding Premature Birth and Assuring Healthy Outcomes. Preterm Birth: Causes, Consequences, and Prevention Archived 5 June 2011 at the Wayback Machine. Institute of Medicine. The National Academies Press, 2007. Retrieved 2010-1-14.
  40. ^ Spencer E. Ante. Million-Dollar Babies Archived 31 May 2009 at the Wayback Machine. BusinessWeek. 12 June 2008. Retrieved 2010-1-24.
  41. ^ „Miracle child”. 2007-12-09. Архивирано из оригинала 09. 12. 2007. г. Приступљено 2021-03-23. 
  42. ^ „Born at 21 weeks, this may be the most premature surviving baby”. TODAY.com (на језику: енглески). 21. 11. 2018. Приступљено 2021-03-23. 
  43. ^ а б в „Most-premature baby allowed home” (на језику: енглески). 2007-02-21. Приступљено 2021-03-23. 
  44. ^ „trithuc.thanhnienkhcn.org.vn”. 2008-01-24. Архивирано из оригинала 24. 01. 2008. г. Приступљено 2021-03-23. 
  45. ^ а б „Depression linked to premature birth”. The Age (на језику: енглески). 2004-05-04. Приступљено 2021-03-23. 
  46. ^ "The Hindu: A little miracle called Madeline". Chennai, India. 26 August 2004. Archived from the original on 2 December 2007. Retrieved 28 November 2007.
  47. ^ "World's Smallest Baby Goes Home, Cellphone-Sized Baby Is Discharged From Hospital". CBS News. 8 February 2005. Archived from the original on 1 January 2008. Retrieved 28 November 2007.
  48. ^ Rochman, Bonnie (2011-12-12). „Incredibly, World's Tiniest Preterm Babies Are Doing Just Fine”. Time (на језику: енглески). ISSN 0040-781X. Приступљено 2021-03-23. 
  49. ^ World's Smallest Baby Goes Home". CBS News. 8 February 2005. Archived from the original on 1 January 2008.
  50. ^ „Saybie, Born At 8.6 Ounces, Is Now Believed To Be The World's Tiniest Surviving Baby”. NPR.org (на језику: енглески). Приступљено 2021-03-23. 
  51. ^ „View infant registry by birth weight”. 2010-06-10. Архивирано из оригинала 10. 06. 2010. г. Приступљено 2021-03-23. 
  52. ^ „Historical Review and Recent Advances - Chapter 28”. neonatology.net. Приступљено 2024-01-29. 
  53. ^ а б в г д ђ е „Citokini i prevremeni (preterminski) porodjaj”. Medica Centar (на језику: српски). Приступљено 22. 3. 2021. 
  54. ^ Behrman, Richard E.; Butler, Adrienne Stith; Outcomes, Institute of Medicine (US) Committee on Understanding Premature Birth and Assuring Healthy (2007). Biological Pathways Leading to Preterm Birth. National Academies Press (US).
  55. ^ Davey MA, Watson L, Rayner JA, Rowlands S (October 2015). "Risk-scoring systems for predicting preterm birth with the aim of reducing associated adverse outcomes". Davey, Mary-Ann; Watson, Lyndsey; Rayner, Jo Anne; Rowlands, Shelley (октобар 2015). „Risk-scoring systems for predicting preterm birth with the aim of reducing associated adverse outcomes”. The Cochrane Database of Systematic Reviews. 2015 (10): CD004902. PMC 7388653 . PMID 26490698. doi:10.1002/14651858.CD004902.pub5. 
  56. ^ а б в г д ђ е ж Goldenberg, Robert L.; Culhane, Jennifer F.; Iams, Jay D.; Romero, Roberto (2008). „Epidemiology and causes of preterm birth”. The Lancet. 371 (9606): 75—84. PMC 7134569 . PMID 18177778. doi:10.1016/S0140-6736(08)60074-4. .
  57. ^ „Abnormal Position and Presentation of the Fetus - Women's Health Issues”. Merck Manuals Consumer Version (на језику: енглески). Приступљено 2021-03-18. 
  58. ^ а б Unless otherwise given in boxes, reference is: Van Os, M.; Van Der Ven, J.; Kazemier, B.; Haak, M.; Pajkrt, E.; Mol, B. W.; De Groot, C. (2013). „Individualizing the risk for preterm birth: An overview of the literature”. Expert Review of Obstetrics & Gynecology. 8 (5): 435—442. S2CID 8036202. doi:10.1586/17474108.2013.825481. 
  59. ^ а б Tersigni C, Castellani R, de Waure C, Fattorossi A, De Spirito M, Gasbarrini A, Scambia G, Di Simone N (2014). „Celiac disease and reproductive disorders: meta-analysis of epidemiologic associations and potential pathogenic mechanisms”. Human Reproduction Update. 20 (4): 582—93. PMID 24619876. doi:10.1093/humupd/dmu007 . 
  60. ^ „Archived copy” (PDF). Архивирано (PDF) из оригинала 8. 8. 2014. г. Приступљено 2014-08-08. 
  61. ^ а б в Shah PS, Balkhair T, Ohlsson A, Beyene J, Scott F, Frick C (фебруар 2011). „Intention to become pregnant and low birth weight and preterm birth: a systematic review”. Maternal and Child Health Journal. 15 (2): 205—16. PMID 20012348. S2CID 20441901. doi:10.1007/s10995-009-0546-2. 
  62. ^ а б Raatikainen K, Heiskanen N, Heinonen S (октобар 2005). „Marriage still protects pregnancy”. BJOG. 112 (10): 1411—6. PMID 16167946. S2CID 13193685. doi:10.1111/j.1471-0528.2005.00667.x . 
  63. ^ а б Braveman, Paula; Heck, Katherine; Egerter, Susan; Dominguez, Tyan Parker; Rinki, Christine; Marchi, Kristen S.; Curtis, Michael (2017). „Worry about racial discrimination: A missing piece of the puzzle of Black-White disparities in preterm birth?”. PLOS ONE. 12 (10): e0186151. Bibcode:2017PLoSO..1286151B. Проверите вредност параметра |bibcode= length (помоћ). ISSN 1932-6203. PMC 5636124 . PMID 29020025. doi:10.1371/journal.pone.0186151 . 
  64. ^ „The Care of Women Requesting Induced Abortion” (PDF). Evidence-based Clinical Guideline No. 7. Royal College of Obstetricians and Gynaecologists. новембар 2011. стр. 44, 45. Архивирано из оригинала (PDF) 2012-05-29. г. Приступљено 31. 5. 2013. 
  65. ^ Virk J, Zhang J, Olsen J (август 2007). „Medical abortion and the risk of subsequent adverse pregnancy outcomes”. The New England Journal of Medicine. 357 (7): 648—53. PMID 17699814. S2CID 14975701. doi:10.1056/NEJMoa070445. 
  66. ^ News, U. H. (14. 1. 2014). „Preterm birth by Filipino women linked to genetic mutational change | University of Hawaiʻi System News” (на језику: енглески). Приступљено 2021-03-18. 
  67. ^ „UNICEF: Philippines Has One of the Highest Premature Birth Rates in the World - News | SmartParenting.com.ph”. 2014-08-14. Архивирано из оригинала 14. 08. 2014. г. Приступљено 2021-03-22. 
  68. ^ Smith, G. C S.; Pell, J. P.; Dobbie, R. (2003). „Interpregnancy interval and risk of preterm birth and neonatal death: Retrospective cohort study”. BMJ. 327 (7410): 313—0. PMC 169644 . PMID 12907483. doi:10.1136/bmj.327.7410.313. .
  69. ^ "The Care of Women Requesting Induced Abortion" (PDF). Evidence-based Clinical Guideline No. 7. Royal College of Obstetricians and Gynaecologists. November 2011. pp. 44, 45. Archived from the original (PDF) on 29 May 2012. Retrieved 31 May 2013.
  70. ^ Virk, Jasveer; Zhang, Jun; Olsen, Jørn (2007). „Medical Abortion and the Risk of Subsequent Adverse Pregnancy Outcomes”. New England Journal of Medicine. 357 (7): 648—53. PMID 17699814. S2CID 14975701. doi:10.1056/NEJMoa070445. .
  71. ^ Shah, Prakesh S.; Balkhair, Taiba; Ohlsson, Arne; Beyene, Joseph; Scott, Fran; Frick, Corine (2011). „Intention to Become Pregnant and Low Birth Weight and Preterm Birth: A Systematic Review”. Maternal and Child Health Journal. 15 (2): 205—16. PMID 20012348. S2CID 20441901. doi:10.1007/s10995-009-0546-2. .
  72. ^ Hendler, Israel; Goldenberg, Robert L.; Mercer, Brian M.; Iams, Jay D.; Meis, Paul J.; Moawad, Atef H.; MacPherson, Cora A.; Caritis, Steve N.; Miodovnik, Menachem; Menard, Kate M.; Thurnau, Gary R.; Sorokin, Yoram (2005). „The Preterm Prediction study: Association between maternal body mass index and spontaneous and indicated preterm birth”. American Journal of Obstetrics and Gynecology. 192 (3): 882—6. PMID 15746686. doi:10.1016/j.ajog.2004.09.021. .
  73. ^ „Cholesterol lowering diet for pregnant women may help prevent preterm birth”. BMJ. 76 (7525): 197—201. 2005. PMC 1283258 . doi:10.1136/bmj.331.7525.0-e. .
  74. ^ Barreca, Alan; Schaller, Jessamyn (2020). „The impact of high ambient temperatures on delivery timing and gestational lengths”. Nature Climate Change. 10: 77—82. ISSN 1758-6798. S2CID 208538820. doi:10.1038/s41558-019-0632-4. 
  75. ^ а б Tersigni, Chiara; Castellani, Roberta; de Waure, Chiara; Fattorossi, Andrea; De Spirito, Marco; Gasbarrini, Antonio; Scambia, Giovanni; Di Simone, Nicoletta (2014-07-01). „Celiac disease and reproductive disorders: meta-analysis of epidemiologic associations and potential pathogenic mechanisms”. Human Reproduction Update. 20 (4): 582—593. ISSN 1355-4786. PMID 24619876. doi:10.1093/humupd/dmu007. 
  76. ^ Raatikainen, Kaisa; Heiskanen, Nonna; Heinonen, Seppo (2005). „Marriage still protects pregnancy”. BJOG: An International Journal of Obstetrics & Gynaecology. 112 (10): 1411—6. PMID 16167946. S2CID 13193685. doi:10.1111/j.1471-0528.2005.00667.x. .
  77. ^ Luo ZC, Wilkins R, Kramer MS (јун 2004). „Disparities in pregnancy outcomes according to marital and cohabitation status”. Obstetrics and Gynecology. 103 (6): 1300—7. PMID 15172868. S2CID 43892340. doi:10.1097/01.AOG.0000128070.44805.1f. 
  78. ^ News, U. H. (14. 1. 2014). „Preterm birth by Filipino women linked to genetic mutational change | University of Hawaiʻi System News” (на језику: енглески). Приступљено 2021-03-25. 
  79. ^ Bhattacharya, Sohinee; Amalraj Raja, Edwin; Ruiz Mirazo, Eider; Campbell, Doris M.; Lee, Amanda J.; Norman, Jane E.; Bhattacharya, Siladitya (2010). „Inherited Predisposition to Spontaneous Preterm Delivery”. Obstetrics & Gynecology. 115 (6): 1125—33. PMID 20502281. S2CID 10113798. doi:10.1097/AOG.0b013e3181dffcdb. hdl:2164/2233. 
  80. ^ а б Pinborg, A.; Wennerholm, U. B.; Romundstad, L. B.; Loft, A.; Aittomaki, K.; Soderstrom-Anttila, V.; Nygren, K. G.; Hazekamp, J.; Bergh, C. (2013). „Why do singletons conceived after assisted reproduction technology have adverse perinatal outcome? Systematic review and meta-analysis”. Human Reproduction Update. 19 (2): 87—104. PMID 23154145. doi:10.1093/humupd/dms044. .
  81. ^ Barreca, Alan; Schaller, Jessamyn (2020). „The impact of high ambient temperatures on delivery timing and gestational lengths”. Nature Climate Change. 10: 77—82. ISSN 1758-6798. S2CID 208538820. doi:10.1038/s41558-019-0632-4. .
  82. ^ Korten, Insa; Ramsey, Kathryn; Latzin, Philipp (2017). „Air pollution during pregnancy and lung development in the child”. Paediatric Respiratory Reviews. 21: 38—46. PMID 27665510. doi:10.1016/j.prrv.2016.08.008. .
  83. ^ „Millions of premature births could be linked to air pollution, study finds”. the Guardian (на језику: енглески). 2017-02-16. Приступљено 2021-03-23. 
  84. ^ Currie, Janet (October 2009). "Traffic Congestion and Infant Health: Evidence from E-ZPass" (PDF). National Bureau of Economic Research.
  85. ^ „Harmful air pollution 'definitely too high for the public' near city roads, study suggests | CBC News”. CBC (на језику: енглески). Приступљено 2021-03-23. 
  86. ^ Underwood, M. A.; Gilbert, W. M.; Sherman, M. P. (2000). „Amniotic fluid: Not just fetal urine anymore”. Journal of Perinatology. 25 (5): 341—348. PMID 15861199. S2CID 1302607. doi:10.1038/sj.jp.7211290. .
  87. ^ Larsen, William J. Human embryology (3. ed.). Philadelphia, Pa.: Churchill Livingstone. 2001 str. 490.
  88. ^ Hofmeyr, G. J.; Gülmezoglu, A. M.; Novikova, Natalia (2000). „Maternal hydration for increasing amniotic fluid volume in oligohydramnios and normal amniotic fluid volume”. The Cochrane Database of Systematic Reviews (2): CD000134. PMID 10796151. doi:10.1002/14651858.CD000134. 
  89. ^ а б Goldenberg, R. L.; Iams, J. D.; Mercer, B. M.; Meis, P. J.; Moawad, A. H.; Copper, R. L.; Das, A.; Thom, E.; Johnson, F.; McNellis, D.; Miodovnik, M.; Van Dorsten, J. P.; Caritis, S. N.; Thurnau, G. R.; Bottoms, S. F. (1998). „The preterm prediction study: The value of new vs standard risk factors in predicting early and all spontaneous preterm births. NICHD MFMU Network”. American Journal of Public Health. 88 (2): 233—8. PMC 1508185 . PMID 9491013. doi:10.2105/AJPH.88.2.233. .
  90. ^ Bánhidy, Ferenc; Ács, Nándor; Puhó, Erzsébet H.; Czeizel, Andrew E. (2007). „Pregnancy complications and birth outcomes of pregnant women with urinary tract infections and related drug treatments”. Scandinavian Journal of Infectious Diseases. 39 (5): 390—7. PMID 17464860. S2CID 5159387. doi:10.1080/00365540601087566. .
  91. ^ Rosenberg, Terry J.; Garbers, Samantha; Lipkind, Heather; Chiasson, Mary Ann (2005). „Maternal Obesity and Diabetes as Risk Factors for Adverse Pregnancy Outcomes: Differences Among 4 Racial/Ethnic Groups”. American Journal of Public Health. 95 (9): 1545—51. PMC 1449396 . PMID 16118366. doi:10.2105/AJPH.2005.065680. .
  92. ^ To, M. S.; Skentou, C. A.; Royston, P.; Yu, C. K. H.; Nicolaides, K. H. (2006). „Prediction of patient-specific risk of early preterm delivery using maternal history and sonographic measurement of cervical length: A population-based prospective study”. Ultrasound in Obstetrics and Gynecology. 27 (4): 362—7. PMID 16565989. S2CID 24970386. doi:10.1002/uog.2773. .
  93. ^ Fonseca, Eduardo B.; Celik, Ebru; Parra, Mauro; Singh, Mandeep; Nicolaides, Kypros H.; Fetal Medicine Foundation Second Trimester Screening Group (2007). „Progesterone and the Risk of Preterm Birth among Women with a Short Cervix”. New England Journal of Medicine. 357 (5): 462—9. PMID 17671254. S2CID 14884358. doi:10.1056/NEJMoa067815. .
  94. ^ Romero, Roberto (2007). „Prevention of spontaneous preterm birth: The role of sonographic cervical length in identifying patients who may benefit from progesterone treatment”. Ultrasound in Obstetrics and Gynecology. 30 (5): 675—86. PMID 17899585. S2CID 46366053. doi:10.1002/uog.5174. .
  95. ^ Krupa, F.G.; Faltin, D.; Cecatti, J.G.; Surita, F.G.C.; Souza, J.P. (2006). „Predictors of preterm birth”. International Journal of Gynecology & Obstetrics. 94 (1): 5—11. PMID 16730012. S2CID 41368575. doi:10.1016/j.ijgo.2006.03.022. .
  96. ^ Dole, N.; Savitz, D. A.; Hertz-Picciotto, I.; Siega-Riz, A. M.; McMahon, M. J.; Buekens, P. (2003). „Maternal Stress and Preterm Birth”. American Journal of Epidemiology. 157 (1): 14—24. PMID 12505886. S2CID 44325654. doi:10.1093/aje/kwf176. 
  97. ^ Dolan, Siobhan M.; Gross, Susan J.; Merkatz, Irwin R.; Faber, Vincent; Sullivan, Lisa M.; Malone, Fergal D.; Porter, T Flint; Nyberg, David A.; Comstock, Christine H.; Hankins, Gary D. V.; Eddleman, Keith; Dugoff, Lorraine; Craigo, Sabrina D.; Timor-Tritsch, Ilan; Carr, Stephen R.; Wolfe, Honor M.; Bianchi, Diana W.; d'Alton, Mary E. (2007). „The Contribution of Birth Defects to Preterm Birth and Low Birth Weight”. Obstetrics & Gynecology. 110 (2): 318—324. PMID 17666606. S2CID 32544532. doi:10.1097/01.AOG.0000275264.78506.63. .
  98. ^ Parazzini, F.; Chatenoud, L.; Surace, M.; Tozzi, L.; Salerio, B.; Bettoni, G.; Benzi, G. (2003). „Moderate alcohol drinking and risk of preterm birth”. European Journal of Clinical Nutrition. 57 (10): 1345—9. PMID 14506499. S2CID 27688375. doi:10.1038/sj.ejcn.1601690. .
  99. ^ The Lancet 28. März 2014: Effect of smoke-free legislation on perinatal and child health: a systematic review and meta-analysis. This study is registered with PROSPERO, number CRD42013003522
  100. ^ Van Den Boogaard, Emmy; Vissenberg, Rosa; Land, Jolande A.; Van Wely, Madelon; Van Der Post, Joris A.M.; Goddijn, Mariette; Bisschop, Peter H. (2011). „Significance of (Sub)clinical thyroid dysfunction and thyroid autoimmunity before conception and in early pregnancy: A systematic review”. Human Reproduction Update. 17 (5): 605—19. PMID 21622978. doi:10.1093/humupd/dmr024. .
  101. ^ Boy, A.; Salihu, H. M. (2004). „Intimate partner violence and birth outcomes: A systematic review”. International Journal of Fertility and Women's Medicine. 49 (4): 159—64. PMID 15481481. 
  102. ^ Ugboma, H. A.; Akani, C. I. (2004). „Abdominal massage: Another cause of maternal mortality”. Nigerian Journal of Medicine: Journal of the National Association of Resident Doctors of Nigeria. 13 (3): 259—62. PMID 15532228. 
  103. ^ Field, Tiffany; Deeds, Osvelia; Diego, Miguel; Hernandez-Reif, Maria; Gauler, Andy; Sullivan, Susan; Wilson, Donna; Nearing, Graciela (2009). „Benefits of combining massage therapy with group interpersonal psychotherapy in prenatally depressed women”. Journal of Bodywork and Movement Therapies. 13 (4): 297—303. PMC 2785018 . PMID 19761951. doi:10.1016/j.jbmt.2008.10.002. .
  104. ^ Lis, Rebecca; Rowhani-Rahbar, Ali; Manhart, Lisa E. (2015). „Mycoplasma genitalium Infection and Female Reproductive Tract Disease: A Meta-analysis”. Clinical Infectious Diseases. 61 (3): 418—26. PMID 25900174. doi:10.1093/cid/civ312. .
  105. ^ Schendel, D. E. (2001). „Infection in pregnancy and cerebral palsy”. Journal of the American Medical Women's Association (1972). 56 (3): 105—8. PMID 11506145. 
  106. ^ Donders, GGG; Bellen, G.; Rezeberga, D. (2011). „Aerobic vaginitis in pregnancy”. BJOG: An International Journal of Obstetrics & Gynaecology. 118 (10): 1163—70. PMID 21668769. S2CID 7789770. doi:10.1111/j.1471-0528.2011.03020.x. .
  107. ^ Thinkhamrop, Jadsada; Hofmeyr, G Justus; Adetoro, Olalekan; Lumbiganon, Pisake; Ota, Erika (2015). „Antibiotic prophylaxis during the second and third trimester to reduce adverse pregnancy outcomes and morbidity”. Ур.: Thinkhamrop, Jadsada. Cochrane Database of Systematic Reviews. 2015. стр. CD002250. PMC 7154219 . PMID 26092137. doi:10.1002/14651858.CD002250.pub3. .
  108. ^ а б Smaill, F. M.; Vazquez, J. C. (2019). „Antibiotics for asymptomatic bacteriuria in pregnancy”. The Cochrane Database of Systematic Reviews. 2019 (11). PMC 6953361 . PMID 31765489. doi:10.1002/14651858.CD000490.pub4. 
  109. ^ Widmer, Mariana; Lopez, Ivana; Gülmezoglu, A Metin; Mignini, Luciano; Roganti, Ariel (2015). „Duration of treatment for asymptomatic bacteriuria during pregnancy”. Cochrane Database of Systematic Reviews. 2015 (11): CD000491. PMC 7043273 . PMID 26560337. doi:10.1002/14651858.CD000491.pub3. .
  110. ^ а б Sangkomkamhang, Ussanee S.; Lumbiganon, Pisake; Prasertcharoensuk, Witoon; Laopaiboon, Malinee (2015). „Antenatal lower genital tract infection screening and treatment programs for preventing preterm delivery”. Cochrane Database of Systematic Reviews. 2015 (2): CD006178. PMC 8498019 . PMID 25922860. doi:10.1002/14651858.CD006178.pub3. 
  111. ^ Jeffcoat, Marjorie K.; Geurs, Nico C.; Reddy, Michael S.; Cliver, Suzanne P.; Goldenberg, Robert L.; Hauth, John C. (2001). „Periodontal infection and preterm birth”. The Journal of the American Dental Association. 132 (7): 875—80. PMID 11480640. doi:10.14219/jada.archive.2001.0299. .
  112. ^ „Pregnancy and Oral Health | United Concordia”. www.unitedconcordia.com (на језику: енглески). Приступљено 2021-03-23. 
  113. ^ Kistka, Zachary A.-F.; Defranco, Emily A.; Ligthart, Lannie; Willemsen, Gonneke; Plunkett, Jevon; Muglia, Louis J.; Boomsma, Dorret I. (2008). „Heritability of parturition timing: An extended twin design analysis”. American Journal of Obstetrics and Gynecology. 199 (1): 43.e1—43.e5. PMID 18295169. doi:10.1016/j.ajog.2007.12.014. .
  114. ^ Zhang, Ge; et al. (2017). „Genetic Associations with Gestational Duration and Spontaneous Preterm Birth”. New England Journal of Medicine. 377 (12): 1156—1167. PMC 5561422 . PMID 28877031. doi:10.1056/NEJMoa1612665. .
  115. ^ а б в г д „Nedonošče - Neopediatrica ordinacija - Pedijatar Beograd”. Neopediatrica (на језику: српски). 2017-04-25. Приступљено 2021-03-22. 
  116. ^ Swamy, Geeta K.; Heine, R. Phillips (2015). „Vaccinations for pregnant women”. Obstet Gynecol. 125 (1): 212—226. PMC 4286306 . PMID 25560127. doi:10.1097/AOG.0000000000000581. 
  117. ^ Glezen, W. P.; Alpers, M. (1999). „Maternal immunization”. Clin Infect Dis. 28 (2): 219—224. PMID 10064230. doi:10.1086/515122. 
  118. ^ Munoz, F. M. (2013). „Maternal immunization: an update for pediatricians”. Pediatr Ann. 42 (8): 153—158. PMID 23910028. doi:10.3928/00904481-20130723-09. 
  119. ^ Fischer, G. W.; Ottolini, M. G.; Mond, J. J. (1997). „Prospects for vaccines during pregnancy and in the newborn period”. Clin Perinatol. 24 (1): 231—249. PMID 9099512. doi:10.1016/S0095-5108(18)30194-5. 
  120. ^ Heinonen, O. P.; Shapiro, S.; Monson, R. R.; Hartz, S. C.; Rosenberg, L.; Slone, D. (1973). „Immunization during pregnancy against poliomyelitis and influenza in relation to childhood malignancy”. Int J Epidemiol. 2 (3): 229—235. PMID 4359832. doi:10.1093/ije/2.3.229. 
  121. ^ FREDA VJ (1956). „A preliminary report on typhoid, typhus, tetanus, and cholera immunizations during pregnancy”. Am J Obstet Gynecol. 71 (5): 1134—1136. PMID 13313620. doi:10.1016/0002-9378(56)90743-8. 
  122. ^ Brent, R. L. (2006). „Risks and benefits of immunizing pregnant women: the risk of doing nothing”. Reprod Toxicol. 21 (4): 383—389. PMID 16290279. doi:10.1016/j.reprotox.2005.09.009. 
  123. ^ Munoz, Flor M.; Englund, Janet A. (2000). „A Step Ahead”. Pediatr Clin N Am. 47 (2): 449—463. PMID 10761514. doi:10.1016/S0031-3955(05)70217-0. 
  124. ^ Bricks, L. F. (2003). „Vaccines in pregnancy: a review of their importance in Brazil”. Rev Hosp Clin Fac Med Sao Paulo. 58 (5): 263—274. PMID 14666324. doi:10.1590/S0041-87812003000500006. 
  125. ^ Kharbanda, E. O.; Vazquez-Benitez, G.; Lipkind, H. S.; Klein, N. P.; Cheetham, T. C.; Naleway, A.; Omer, S. B.; Hambidge, S. J.; Lee, G. M.; Jackson, M. L.; McCarthy, N. L.; Destefano, F.; Nordin, J. D. (2014). „Evaluation of the association of maternal pertussis vaccination with obstetric events and birth outcomes”. JAMA. 312 (18): 1897—1904. PMC 6599584 . PMID 25387187. doi:10.1001/jama.2014.14825. 
  126. ^ Sukumaran, L.; McCarthy, N. L.; Kharbanda, E. O.; McNeil, M. M.; Naleway, A. L.; Klein, N. P.; Jackson, M. L.; Hambidge, S. J.; Lugg, M. M.; Li, R.; Weintraub, E. S.; Bednarczyk, R. A.; King, J. P.; Destefano, F.; Orenstein, W. A.; Omer, S. B. (2015). „Association of Tdap vaccination with acute events and adverse birth outcomes among pregnant women with prior tetanus-containing immunizations”. JAMA. 314 (15): 1581—1587. PMC 6586223 . PMID 26501534. doi:10.1001/jama.2015.12790. 
  127. ^ Lindsey, B.; Kampmann, B.; Jones, C. (2013). „Maternal immunization as a strategy to decrease susceptibility to infection in newborn infants”. Curr Opin Infect Dis. 26 (3): 248—253. PMID 23507974. S2CID 20419341. doi:10.1097/QCO.0b013e3283607a58. 
  128. ^ Zheteyeva Y.A., Moro P.L., Tepper N.K., Rasmussen S.A., Barash F.E., Revzina N.V. Adverse event reports after tetanus toxoid, reduced diphtheria toxoid, and acellular pertussis vaccines in pregnant women. Am J Obstet Gynecol. 2012;207:591e–597e. [PubMed] [Google Scholar]
  129. ^ Healy, C. M. (2012). „Vaccines in pregnant women and research initiatives”. Clin Obstet Gynecol. 55 (2): 474—486. PMID 22510631. doi:10.1097/GRF.0b013e31824f3acb. 
  130. ^ Castillo-Solorzano C., Reef S.E., Morice A., Vascones N., Chevez A.E., Castalia-Soares R. Rubella vaccination of unknowingly pregnant women during mass campaigns for rubella and congenital rubella syndrome elimination, the Americas 2001–2008. J Infect Dis. 2011;204(Suppl. 2):S713–S717. [PubMed] [Google Scholar]
  131. ^ Amirthalingam, Gayatri; Andrews, Nick; Campbell, Helen; Ribeiro, Sonia; Kara, Edna; Donegan, Katherine; Fry, Norman K.; Miller, Elizabeth; Ramsay, Mary (2014). „Effectiveness of maternal pertussis vaccination in England: an observational study”. Lancet. 384 (9953): 1521—1528. PMID 25037990. S2CID 40066733. doi:10.1016/S0140-6736(14)60686-3. 
  132. ^ Donegan K., King B., Bryan P. Safety of pertussis vaccination in pregnant women in UK: observational study. BMJ. 2014;349:g4219. [PMC free article] [PubMed] [Google Scholar]
  133. ^ Fell, D. B.; Platt, R. W.; Lanes, A.; Wilson, K.; Kaufman, J. S.; Basso, O.; Buckeridge, D. (2015). „Fetal death and preterm birth associated with maternal influenza vaccination: systematic review”. BJOG. 122 (1): 17—26. PMID 25040307. S2CID 6511159. doi:10.1111/1471-0528.12977. 
  134. ^ Richards, J. L.; Hansen, C.; Bredfeldt, C.; Bednarczyk, R. A.; Steinhoff, M. C.; Adjaye-Gbewonyo, D.; Ault, K.; Gallagher, M.; Orenstein, W.; Davis, R. L.; Omer, S. B. (2013). „Neonatal outcomes after antenatal influenza immunization during the 2009 H1N1 influenza pandemic: impact on preterm birth, birth weight, and small for gestational age birth”. Clin Infect Dis. 56 (9): 1216—1222. PMC 4357807 . PMID 23378281. doi:10.1093/cid/cit045. 
  135. ^ Zaman, K.; Roy, E.; Arifeen, S. E.; Rahman, M.; Raqib, R.; Wilson, E.; Omer, S. B.; Shahid, N. S.; Breiman, R. F.; Steinhoff, M. C. (2008). „Effectiveness of maternal influenza immunization in mothers and infants”. New England Journal of Medicine. 359 (15): 1555—1564. PMID 18799552. doi:10.1056/NEJMoa0708630. 
  136. ^ Moro P.L., Broder K., Zheteyeva Y., Walton K., Rohan P., Sutherland A. Adverse events in pregnant women following administration of trivalent inactivated influenza vaccine and live attenuated influenza vaccine in the Vaccine Adverse Event Reporting System, 1990–2009. Am J Obstet Gynecol. 2011;204:146 e1–e1467. [PubMed] [Google Scholar]
  137. ^ Brydak, L. B.; Nitsch-Osuch, A. (2014). „Vaccination against influenza in pregnant women”. Acta Biochim Pol. 61 (3): 589—591. PMID 25195141. doi:10.18388/abp.2014_1880. 
  138. ^ Steinhoff, M. C.; MacDonald, N.; Pfeifer, D.; Muglia, L. J. (2014). „Influenza vaccine in pregnancy: policy and research strategies”. Lancet. 383 (9929): 1611—1613. PMID 24814446. S2CID 33931856. doi:10.1016/S0140-6736(14)60583-3. 
  139. ^ Munoz, F. M.; Greisinger, A. J.; Wehmanen, O. A.; Mouzoon, M. E.; Hoyle, J. C.; Smith, F. A.; Glezen, W. P. (2005). „Safety of influenza vaccination during pregnancy”. Am J Obstet Gynecol. 192 (4): 1098—1106. PMID 15846187. doi:10.1016/j.ajog.2004.12.019. 
  140. ^ Guidelines for Vaccinating Pregnant Women . 2014. Centers for Disease Control and Prevention (CDC): Guidelines for vaccinating pregnant women from the Advisory Committee for Immunization Practices (ACIP) [Google Scholar]
  141. ^ Lee, Seung Mi; Lee, Joonho; Seong, Hyo Suk; Lee, Si Eun; Park, Joong Shin; Romero, Roberto; Yoon, Bo Hyun (2009). „The clinical significance of a positive Amnisure test™ in women with term labor with intact membranes”. The Journal of Maternal-Fetal & Neonatal Medicine. 22 (4): 305—10. PMC 2744034 . PMID 19350444. doi:10.1080/14767050902801694. .
  142. ^ Lee, Si Eun; Park, Joong Shin; Norwitz, Errol R.; Kim, Kun Woo; Park, Hyun Soo; Jun, Jong Kwan (2007). „Measurement of Placental Alpha-Microglobulin-1 in Cervicovaginal Discharge to Diagnose Rupture of Membranes”. Obstetrics & Gynecology. 109 (3): 634—40. PMID 17329514. S2CID 20732037. doi:10.1097/01.AOG.0000252706.46734.0a. .
  143. ^ Lee, Seung Mi; Yoon, Bo Hyun; Park, Chan-Wook; Kim, Sun Min; Park, Jeong Woo (2011). „524: Intra-amniotic inflammation in patients with a positive Amnisure test in preterm labor and intact membranes”. American Journal of Obstetrics and Gynecology. 204: S209. doi:10.1016/j.ajog.2010.10.543. .
  144. ^ Mi Lee, Seung; Romero, Roberto; Park, Jeong Woo; Kim, Sun Min; Park, Chan-Wook; Korzeniewski, Steven J.; Chaiworapongsa, Tinnakorn; Yoon, Bo Hyun (2012). „The clinical significance of a positive Amnisure test in women with preterm labor and intact membranes”. The Journal of Maternal-Fetal & Neonatal Medicine. 25 (9): 1690—8. PMC 3422421 . PMID 22280400. doi:10.3109/14767058.2012.657279. .
  145. ^ Nikolova, Tanja; Bayev, Oleg; Nikolova, Natasha; Di Renzo, Gian Carlo (2014). „Evaluation of a novel placental alpha microglobulin-1 (PAMG-1) test to predict spontaneous preterm delivery”. Journal of Perinatal Medicine. 42 (4): 473—7. PMID 24334429. S2CID 6547430. doi:10.1515/jpm-2013-0234. .
  146. ^ Sukchaya, K.; Phupong, V. (2013). „A comparative study of positive rate of placental alpha-microglobulin-1 test in pre-term pregnant women with and without uterine contraction”. Journal of Obstetrics and Gynaecology. 33 (6): 566—8. PMID 23919851. S2CID 20265539. doi:10.3109/01443615.2013.807786. .
  147. ^ Nikolova T, Bayev O, Nikolova N, Di Renzo GC. Comparison of a novel test for placental alpha microglobulin-1 with fetal fibronectin and cervical length measurement for the prediction of imminent spontaneous preterm delivery in patients with threatened preterm labor. J Perinat Med. 2015 Jan 6.
  148. ^ Lu, G.; Goldenberg, R. L.; Cliver, S. P.; Kreaden, U. S.; Andrews, W. W. (2001). „Vaginal fetal fibronectin levels and spontaneous preterm birth in symptomatic women”. Obstetrics & Gynecology. 97 (2): 225—8. PMID 11165586. S2CID 34818112. doi:10.1016/S0029-7844(00)01130-3. .
  149. ^ Cervical incompetence Archived 7 March 2014 at the Wayback Machine from Radiopaedia. Authors: Dr Praveen Jha and Dr Laughlin Dawes et al. Retrieved Feb 2014
  150. ^ Steer P (март 2005). „The epidemiology of preterm labour”. BJOG. 112 (Suppl 1): 1—3. PMID 15715585. S2CID 33738952. doi:10.1111/j.1471-0528.2005.00575.x . 
  151. ^ Phillips, Courtney; Velji, Zain; Hanly, Ciara; Metcalfe, Amy (2017). „Risk of recurrent spontaneous preterm birth: A systematic review and meta-analysis”. BMJ Open. 7 (6): e015402. PMC 5734267 . PMID 28679674. doi:10.1136/bmjopen-2016-015402. .
  152. ^ а б Urquhart, Christine; Currell, Rosemary; Harlow, Francoise; Callow, Liz (2017). „Home uterine monitoring for detecting preterm labour”. Cochrane Database of Systematic Reviews. 2017 (2): CD006172. PMC 6464057 . PMID 28205207. doi:10.1002/14651858.CD006172.pub4. .
  153. ^ Franck, Linda S.; Oulton, Kate; Bruce, Elizabeth (2012). „Parental Involvement in Neonatal Pain Management: An Empirical and Conceptual Update”. Journal of Nursing Scholarship. 44 (1): 45—54. PMID 22339845. doi:10.1111/j.1547-5069.2011.01434.x. 
  154. ^ Kilpatrick, Sarah Jestin (2017). Guidelines for perinatal care (8th изд.). Elk Grove Village, IL: American Academy of Pediatrics, American College of Obstetricians and Gynecologists. ISBN 9781610020886. OCLC 1003865165. 
  155. ^ „Newborn health: Preterm babies”. www.who.int (на језику: енглески). Приступљено 2021-03-25. 
  156. ^ Mancini, Mary E.; Diekema, Douglas S.; Hoadley, Theresa A.; Kadlec, Kelly D.; Leveille, Marygrace H.; McGowan, Jane E.; Munkwitz, Michele M.; Panchal, Ashish R.; Sayre, Michael R.; Sinz, Elizabeth H. (2015). „Part 3: Ethical Issues”. Circulation. 132 (18_suppl_2): S383—96. PMID 26472991. S2CID 207599496. doi:10.1161/cir.0000000000000254. .
  157. ^ а б Phibbs, Ciaran S.; Baker, Laurence C.; Caughey, Aaron B.; Danielsen, Beate; Schmitt, Susan K.; Phibbs, Roderic H. (2007). „Level and Volume of Neonatal Intensive Care and Mortality in Very-Low-Birth-Weight Infants”. New England Journal of Medicine. 356 (21): 2165—75. PMID 17522400. S2CID 8083107. doi:10.1056/NEJMsa065029. .
  158. ^ Crowther, Caroline A.; McKinlay, Christopher JD; Middleton, Philippa; Harding, Jane E. (2015). „Repeat doses of prenatal corticosteroids for women at risk of preterm birth for improving neonatal health outcomes”. Cochrane Database of Systematic Reviews. 2015 (7): CD003935. PMC 7104525 . PMID 26142898. doi:10.1002/14651858.CD003935.pub4. .
  159. ^ McGoldrick, Emma; Stewart, Fiona; Parker, Roses; Dalziel, Stuart R. (2020). „Antenatal corticosteroids for accelerating fetal lung maturation for women at risk of preterm birth”. Cochrane Database of Systematic Reviews. 2021 (2): CD004454. PMC 8094626 . PMID 33368142. doi:10.1002/14651858.CD004454.pub4. .
  160. ^ The National Institutes of Health (NIH) Consensus Development Program: The Effect of Corticosteroids for Fetal Maturation on Perinatal Outcomes". Archived from the original on 9 July 2017. Retrieved 18 July 2017.
  161. ^ „The National Institutes of Health (NIH) Consensus Development Program: Antenatal Corticosteroids Revisited: Repeat Courses”. consensus.nih.gov. Приступљено 2021-03-25. 
  162. ^ Shepherd, Emily; Salam, Rehana A.; Middleton, Philippa; Makrides, Maria; McIntyre, Sarah; Badawi, Nadia; Crowther, Caroline A. (2017). „Antenatal and intrapartum interventions for preventing cerebral palsy: An overview of Cochrane systematic reviews”. Cochrane Database of Systematic Reviews. 2017 (8): CD012077. PMC 6483544 . PMID 28786098. doi:10.1002/14651858.CD012077.pub2. .
  163. ^ Schrag, S.; Gorwitz, R.; Fultz-Butts, K.; Schuchat, A. (2002). „Prevention of perinatal group B streptococcal disease. Revised guidelines from CDC”. MMWR. Recommendations and Reports: Morbidity and Mortality Weekly Report. Recommendations and Reports. 51 (RR-11): 1—22. PMID 12211284. 
  164. ^ а б Kenyon SL, Taylor DJ, Tarnow-Mordi W (March 2001). "Broad-spectrum antibiotics for spontaneous preterm labour: the ORACLE II randomised trial. ORACLE Collaborative Group". Lancet. Kenyon, SL; Taylor, DJ; Tarnow-Mordi, W.; ORACLE Collaborative Group (2001). „Broad-spectrum antibiotics for preterm, prelabour rupture of fetal membranes: The ORACLE I randomised trial”. The Lancet. 357 (9261): 989—94. PMID 11293641. S2CID 205936902. doi:10.1016/S0140-6736(00)04233-1. .
  165. ^ Haas, D. M.; Caldwell, D. M.; Kirkpatrick, P.; McIntosh, J. J.; Welton, N. J. (2012). „Tocolytic therapy for preterm delivery: Systematic review and network meta-analysis”. BMJ. 345: e6226. PMC 4688428 . PMID 23048010. doi:10.1136/bmj.e6226. .
  166. ^ Simhan, Hyagriv N.; Caritis, Steve N. (2007). „Prevention of Preterm Delivery”. New England Journal of Medicine. 357 (5): 477—87. PMID 17671256. doi:10.1056/NEJMra050435. .
  167. ^ Li, X.; Zhang, Y.; Shi, Z. (2005). „Ritodrine in the treatment of preterm labour: A meta-analysis”. The Indian Journal of Medical Research. 121 (2): 120—7. PMID 15756046. 
  168. ^ Iams, Jay D.; Romero, Roberto; Culhane, Jennifer F.; Goldenberg, Robert L. (2008). „Primary, secondary, and tertiary interventions to reduce the morbidity and mortality of preterm birth”. The Lancet. 371 (9607): 164—75. PMID 18191687. S2CID 8204299. doi:10.1016/S0140-6736(08)60108-7. .
  169. ^ Crowther, Caroline A.; Brown, Julie; McKinlay, Christopher JD; Middleton, Philippa (2014). „Magnesium sulphate for preventing preterm birth in threatened preterm labour”. Cochrane Database of Systematic Reviews (8): CD001060. PMID 25126773. doi:10.1002/14651858.CD001060.pub2. .
  170. ^ Crowther, Caroline A.; Middleton, Philippa F.; Voysey, Merryn; Askie, Lisa; Duley, Lelia; Pryde, Peter G.; Marret, Stéphane; Doyle, Lex W.; Group, AMICABLE (2017). „Assessing the neuroprotective benefits for babies of antenatal magnesium sulphate: An individual participant data meta-analysis”. PLOS Medicine. 14 (10): e1002398. PMC 5627896 . PMID 28976987. doi:10.1371/journal.pmed.1002398 . .
  171. ^ Alfirevic, Z.; Milan, S. J.; Livio, S. (2013). „Caesarean section versus vaginal delivery for preterm birth in singletons”. The Cochrane Database of Systematic Reviews. 2013 (9): CD000078. PMC 7052739 . PMID 24030708. doi:10.1002/14651858.CD000078.pub3. 
  172. ^ Patel RM, Rysavy MA, Bell EF, Tyson JE (јун 2017). „Survival of Infants Born at Periviable Gestational Ages”. Clinics in Perinatology. 44 (2): 287—303. PMC 5424630 . PMID 28477661. doi:10.1016/j.clp.2017.01.009. 
  173. ^ Costeloe KL, Hennessy EM, Haider S, Stacey F, Marlow N, Draper ES (децембар 2012). „Short term outcomes after extreme preterm birth in England: comparison of two birth cohorts in 1995 and 2006 (the EPICure studies)”. BMJ 2009. 345: e7976. PMC 3514472 . PMID 23212881. doi:10.1136/bmj.e7976. 
  174. ^ Fellman V, Hellström-Westas L, Norman M, Westgren M, Källén K, Lagercrantz H, Marsál K, Serenius F, Wennergren M (June). „One-year survival of extremely preterm infants after active perinatal care in Sweden”. JAMA. 301 (21): 2225—33. PMID 19491184. doi:10.1001/jama.2009.771 .  Проверите вредност парамет(а)ра за датум: |date= (помоћ)
  175. ^ Ancel PY, Goffinet F, Kuhn P, Langer B, Matis J, Hernandorena X, et al. (EPIPAGE-2 Writing Group) (март 2015). „Survival and morbidity of preterm children born at 22 through 34 weeks' gestation in France in 2011: results of the EPIPAGE-2 cohort study”. JAMA Pediatrics. 169 (3): 230—8. PMID 25621457. doi:10.1001/jamapediatrics.2014.3351 . 
  176. ^ Boland RA, Davis PG, Dawson JA, Doyle LW (март 2017). „Outcomes of infants born at 22-27 weeks' gestation in Victoria according to outborn/inborn birth status”. Archives of Disease in Childhood: Fetal and Neonatal Edition. 102 (2): F153—F161. PMID 27531224. S2CID 7958596. doi:10.1136/archdischild-2015-310313. 
  177. ^ Chen F, Bajwa NM, Rimensberger PC, Posfay-Barbe KM, Pfister RE (септембар 2016). „Thirteen-year mortality and morbidity in preterm infants in Switzerland”. Archives of Disease in Childhood: Fetal and Neonatal Edition. 101 (5): F377—83. PMID 27059074. S2CID 20567764. doi:10.1136/archdischild-2015-308579. 
  178. ^ Hansen, Anne R.; Eichenwald, Eric C.; Stark, Ann R.; Martin, Camilia R. (2016). Cloherty and Stark's Manual of Neonatal Care. Lippincott Williams & Wilkins. стр. 161. ISBN 9781496367495. 
  179. ^ „Newborn health: Preterm babies”. www.who.int (на језику: енглески). Приступљено 2021-03-23. 
  180. ^ а б Saigal, Saroj; Doyle, Lex W. (2008). „An overview of mortality and sequelae of preterm birth from infancy to adulthood”. The Lancet. 371 (9608): 261—9. PMID 18207020. S2CID 17256481. doi:10.1016/S0140-6736(08)60136-1. .
  181. ^ а б Moster, Dag; Lie, Rolv Terje; Markestad, Trond (2008). „Long-Term Medical and Social Consequences of Preterm Birth”. New England Journal of Medicine. 359 (3): 262—73. PMID 18635431. S2CID 25921193. doi:10.1056/NEJMoa0706475. .
  182. ^ Böhm, Birgitta; Katz-Salamon, Miriam; Smedler, Ann-Charlotte; Lagercrantz, Hugo; Forssberg, Hans (2002). „Developmental risks and protective factors for influencing cognitive outcome at 5?? Years of age in very-low-birthweight children”. Developmental Medicine & Child Neurology. 44 (8): 508—16. PMID 12206615. doi:10.1017/S001216220100247X. .
  183. ^ Spencer, Michael D.; Moorhead, T William J.; Gibson, Rod J.; McIntosh, Andrew M.; Sussmann, Jessika ED; Owens, David GC; Lawrie, Stephen M.; Johnstone, Eve C. (2008). „Low birthweight and preterm birth in young people with special educational needs: A magnetic resonance imaging analysis”. BMC Medicine. 6: 1. PMC 2241838 . PMID 18234075. doi:10.1186/1741-7015-6-1 . .
  184. ^ Hack, Maureen (2009). „Adult Outcomes of Preterm Children”. Journal of Developmental & Behavioral Pediatrics. 30 (5): 460—70. PMID 19823140. S2CID 205574669. doi:10.1097/dbp.0b013e3181ba0fba. .
  185. ^ Saigal, Saroj (2013). „Quality of life of former premature infants during adolescence and beyond”. Early Human Development. 89 (4): 209—13. PMID 23462550. doi:10.1016/j.earlhumdev.2013.01.012. .
  186. ^ Carmody, J. Bryan; Charlton, Jennifer R. (2013). „Short-Term Gestation, Long-Term Risk: Prematurity and Chronic Kidney Disease”. Pediatrics. 131 (6): 1168—79. PMID 23669525. S2CID 8389988. doi:10.1542/peds.2013-0009. .
  187. ^ Benders, Manon J.N.L.; Kersbergen, Karina J.; De Vries, Linda S. (2014). „Neuroimaging of White Matter Injury, Intraventricular and Cerebellar Hemorrhage”. Clinics in Perinatology. 41 (1): 69—82. PMID 24524447. doi:10.1016/j.clp.2013.09.005. 
  188. ^ Volpe, Joseph J. (2009). „The Encephalopathy of Prematurity—Brain Injury and Impaired Brain Development Inextricably Intertwined”. Seminars in Pediatric Neurology. 16 (4): 167—178. PMC 2799246 . PMID 19945651. doi:10.1016/j.spen.2009.09.005. 
  189. ^ а б в Orchinik, Leah J.; Taylor, H. Gerry; Espy, Kimberly Andrews; Minich, Nori; Klein, Nancy; Sheffield, Tiffany; Hack, Maureen (2011). „Cognitive Outcomes for Extremely Preterm/Extremely Low Birth Weight Children in Kindergarten”. Journal of the International Neuropsychological Society. 17 (6): 1067—1079. PMC 3282051 . PMID 21923973. doi:10.1017/S135561771100107X. 
  190. ^ а б в Nosarti, Chiara; Giouroukou, Elena; Healy, Elaine; Rifkin, Larry; Walshe, Muriel; Reichenberg, Abraham; Chitnis, Xavier; Williams, Steven C. R.; Murray, Robin M. (2008). „Grey and white matter distribution in very preterm adolescents mediates neurodevelopmental outcome”. Brain. 131 (1): 205—217. PMID 18056158. doi:10.1093/brain/awm282. .
  191. ^ а б в Nosarti, Chiara; Nam, Kie Woo; Walshe, Muriel; Murray, Robin M.; Cuddy, Marion; Rifkin, Larry; Allin, Matthew P.G. (2014). „Preterm birth and structural brain alterations in early adulthood”. Neuroimage: Clinical. 6: 180—191. PMC 4215396 . PMID 25379430. doi:10.1016/j.nicl.2014.08.005. .
  192. ^ Tanskanen, Päivikki; Valkama, Marita; Haapea, Marianne; Barnes, Anna; Ridler, Khanum; Miettunen, Jouko; Murray, Graham K.; Veijola, Juha M.; Jones, Peter B.; Taanila, Anja M.; Isohanni, Matti K. (2011). „Is Prematurity Associated with Adult Cognitive Outcome and Brain Structure?”. Pediatric Neurology. 44 (1): 12—20. PMID 21147382. doi:10.1016/j.pediatrneurol.2010.07.002. .
  193. ^ а б Allin, Matthew P. G.; Kontis, Dimitris; Walshe, Muriel; Wyatt, John; Barker, Gareth J.; Kanaan, Richard A. A.; McGuire, Philip; Rifkin, Larry; Murray, Robin M.; Nosarti, Chiara (2011). „White Matter and Cognition in Adults Who Were Born Preterm”. PLOS ONE. 6 (10): e24525. Bibcode:2011PLoSO...624525A. Проверите вредност параметра |bibcode= length (помоћ). PMC 3192037 . PMID 22022357. S2CID 3884637. doi:10.1371/journal.pone.0024525 . 
  194. ^ а б Bjuland, Knut Jørgen; Løhaugen, Gro Christine Christensen; Martinussen, Marit; Skranes, Jon (2013). „Cortical thickness and cognition in very-low-birth-weight late teenagers”. Early Human Development. 89 (6): 371—380. PMID 23273486. doi:10.1016/j.earlhumdev.2012.12.003. .
  195. ^ а б Cheong, Jeanie L. Y.; Anderson, Peter J.; Roberts, Gehan; Burnett, Alice C.; Lee, Katherine J.; Thompson, Deanne K.; Molloy, Carly; Wilson-Ching, Michelle; Connelly, Alan; Seal, Marc L.; Wood, Stephen J.; Doyle, Lex W. (2013). „Contribution of Brain Size to IQ and Educational Underperformance in Extremely Preterm Adolescents”. PLOS ONE. 8 (10): e77475. Bibcode:2013PLoSO...877475C. Проверите вредност параметра |bibcode= length (помоћ). PMC 3793949 . PMID 24130887. doi:10.1371/journal.pone.0077475 . .
  196. ^ Hack, Maureen; Flannery, Daniel J.; Schluchter, Mark; Cartar, Lydia; Borawski, Elaine; Klein, Nancy (2002). „Outcomes in Young Adulthood for Very-Low-Birth-Weight Infants”. New England Journal of Medicine. 346 (3): 149—57. PMID 11796848. doi:10.1056/NEJMoa010856. .
  197. ^ Weisglas-Kuperus, N.; Hille, E T M.; Duivenvoorden, H. J.; Finken, M J J.; Wit, J. M.; Van Buuren, S.; Van Goudoever, J. B.; Verloove-Vanhorick, S. P.; Dutch POPS-19 Collaborative Study Group (2008). „Intelligence of very preterm or very low birthweight infants in young adulthood”. Archives of Disease in Childhood - Fetal and Neonatal Edition. 94 (3): F196—F200. PMID 18805824. S2CID 16930851. doi:10.1136/adc.2007.135095. .
  198. ^ Doyle, Lex W.; Cheong, Jeanie L.Y.; Burnett, Alice; Roberts, Gehan; Lee, Katherine J.; Anderson, Peter J.; Victorian Infant Collaborative Study Group (2015). „Biological and Social Influences on Outcomes of Extreme-Preterm/Low-Birth Weight Adolescents”. Pediatrics. 136 (6): e1513—e1520. PMID 26553187. S2CID 30594886. doi:10.1542/peds.2015-2006. 
  199. ^ van Lunenburg, Afra; van der Pal, Sylvia M; van Dommelen, Paula; van der Pal – de Bruin, Karin M; Bennebroek Gravenhorst, Jack; Verrips, Gijsbert HW (2013). „Changes in quality of life into adulthood after very preterm birth and/or very low birth weight in the Netherlands”. Health and Quality of Life Outcomes. 11 (1): 51. PMC 3618000 . PMID 23531081. doi:10.1186/1477-7525-11-51 . 
  200. ^ Walther, Frans J.; Den Ouden, A.Lya; Verloove-Vanhorick, S.Pauline (2000). „Looking back in time: Outcome of a national cohort of very preterm infants born in the Netherlands in 1983”. Early Human Development. 59 (3): 175—191. PMID 10996273. doi:10.1016/S0378-3782(00)00094-3. 
  201. ^ Zwicker, Jill Glennis; Harris, Susan Richardson (2008). „Quality of Life of Formerly Preterm and Very Low Birth Weight Infants from Preschool Age to Adulthood: A Systematic Review”. Pediatrics. 121 (2): e366—e376. PMID 18245409. S2CID 11674158. doi:10.1542/peds.2007-0169. 
  202. ^ а б Hack, M.; Flannery, D. J.; Schluchter, M.; Cartar, L.; Borawski, E.; Klein, N. (2002). „Outcomes in young adulthood for very-low-birth-weight infants”. The New England Journal of Medicine. 346 (3): 149—57. PMID 11796848. doi:10.1056/NEJMoa010856. 
  203. ^ Martinussen, M; Flanders, DW; Fischl, B; Busa, E; Løhaugen, GC; Skranes, J; Vangberg, TR; Brubakk, AM; Haraldseth, O; Dale, AM (децембар 2009). „Segmental brain volumes and cognitive and perceptual correlates in 15-year-old adolescents with low birth weight”. The Journal of Pediatrics. 155 (6): 848—853. PMC 5875423 . PMID 19683725. doi:10.1016/j.jpeds.2009.06.015. .
  204. ^ Martinussen, Marit; Flanders, Dana W.; Fischl, Bruce; Busa, Evelina; Løhaugen, Gro C.; Skranes, Jon; Vangberg, Torgil R.; Brubakk, Ann-Mari; Haraldseth, Olav; Dale, Anders M. (2009). „Segmental Brain Volumes and Cognitive and Perceptual Correlates in 15-Year-Old Adolescents with Low Birth Weight”. The Journal of Pediatrics. 155 (6): 848—853.e1. PMC 5875423 . PMID 19683725. doi:10.1016/j.jpeds.2009.06.015. .
  205. ^ Skranes, Jon; Løhaugen, Gro C.C.; Martinussen, Marit; Håberg, Asta; Brubakk, Ann-Mari; Dale, Anders M. (2013). „Cortical surface area and IQ in very-low-birth-weight (VLBW) young adults”. Cortex. 49 (8): 2264—71. PMID 23845237. S2CID 32770053. doi:10.1016/j.cortex.2013.06.001. .

Literatura уреди

Spoljašnje veze уреди

Klasifikacija
Spoljašnji resursi


 Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).