Đorđe Simeonović

Đorđe Simeonović (Podgorac, kod Boljevca, 6. oktobar 1915Kraljevica, kod Zaječara, 27. septembar 1941), učesnik Narodnooslobodilačke borbe i narodni heroj Jugoslavije.

đorđe simeonović
Đorđe Simeonović
Lični podaci
Datum rođenja(1915-10-06)6. oktobar 1915.
Mesto rođenjaPodgorac, kod Boljevca, Kraljevina Srbija
Datum smrti27. septembar 1941.(1941-09-27) (25 god.)
Mesto smrtiKraljevica, kod Zaječara, Srbija
Delovanje
Član KPJ od1940.
Učešće u ratovimaNarodnooslobodilačka borba
SlužbaNOV i PO Jugoslavije
Heroj
Narodni heroj od27. novembra 1953.

Biografija

uredi

Rodio se u selu Podgorac, kod Boljevca, 6. oktobar 1915. godine od oca Simeona i majke Kaline. Otac mu je bio rudar u obližnjem rudniku Bogovina. Zbog hromosti desne noge, nije mogao da obavlja seoske poslove, zato su roditelji odlučili da ga školuju. Osnovnu školu završio je u rodnom mestu, a nižu gimnaziju 1930. godine u Boljevcu. Želeo je da nastavi školovanje, pa ga je otac upisao u peti razred gimnazije u Zaječaru. Tokom školovanja sam se izdržavao, davajući časove deci zaječarskih trgovaca i činovnika, a maturirao je 1934. godine sa odličnim uspehom. [1]

Iste godine upisao je Pravni fakultet u Beogradu koji je završio 1938. godine. Zaposlio se u biblioteci fakulteta i upisao se na doktorske studije. Teza na doktorskim studijama mu je bila „Položaj i osiromašenje seljaka u Jugoslaviji”.[2]

Politički rad

uredi
 
Spomen bista u Boljevcu

Tokom studiranja prišao je komunističkom pokretu. Zajedno sa Ljubomirom Nešićem 1938. je formirao zadružnu omladinsku organizaciju u Podgorcu. Godine 1939. povereno mu je rukovodstvo omladinskim sekcijama Udruženja Timočana i Krajinaca. Đorđe je na terenu Timočke krajine aktivno radio na osnivanju ovih sekcija u gradovima i selima.[3] Ove sekcije su, prema zamisli Dobrivoja Radosavljevića, služile kao legalan kanal partije u okupljanju rodoljuba sa područja Timočke i Negotinske krajine i njihovo pripremanje za odbranu zemlje od fašizma. [4]

Član partije je postao početkom 1940. godine. Kada je primljen u KPJ, po direktivi OK KPJ za Zaječar, formirao je partijsku ćeliju od pet članova. Učestvovao je u pripremama štrajka rudara u rudniku Bogovina, ali štrajk nije uspeo.[5] Početkom Drugog svetskog rata, učestvovao je u formiranju Boljevačkog NOP odreda 28. jula 1941. godine. Odred je formiran u mestu Balc u podnožju planine Malinik. Zbog hromosti ostavljen je za rad u pozadini i zahvaljujući njegovom radu odredu je prišlo oko 180 ljudi. U drugoj polovini avgusta brojao je oko 450 boraca. Nemci su zbog postojanja partizanskih odreda vršili odmazdu, palili ustanička sela i vešali stanovnike. Podgorac i Zlot su bombardovani 6. septembra 1941. a potom su ova sela 9. i 10. septembra opljačkana i spaljena. Na pijaci u Boljevcu 11. septembra streljano je po 11 ljudi iz oba sela. [6] To je imalo uticaja i mnogi su napustili odred.

Pogibija

uredi

Sa predsednikom opštine u Podgorcu, Aleksom Barbulovićem i četovođom organizacije Koste Pećanca, Nemci su 21. septembra 1941. godine organizovali poteru u kojoj je učestvovalo i nekoliko stotina seljaka. U toj poteri je uhvaćen Đorđe i predat Nemcima. Sproveden je u Zlot, gde je podvrgnut mučenju, a zatim u Zaječar gde je takođe bio mučen, ali ništa nije odao. [7] Obešen je 27. septembra 1941. godine na brdu Kraljevica, kod Zaječara.[8]

Ukazom predsednika FNR Jugoslavije Josipa Broza Tita, 27. novembra 1953. godine, proglašen je za narodnog heroja.[8]

Reference

uredi
  1. ^ Grupa autora (1967). Među prvima, knjiga 2; Miodrag Marković "Đorđe Simeonović". Zaječar: Novinska ustanova "Timok". str. 186. 
  2. ^ Narodni heroji Jugoslavije 1982, str. 195.
  3. ^ Grupa autora (1967). Među prvima, knjiga 2; Miodrag Marković "Đorđe Simeonović". Zaječar: Novinska ustanova "Timok". str. 187. 
  4. ^ Marković, Miodrag (2014). Zaječar i okolina - Narodnooslobodilačka borba 1941-1945. Zaječar: Savez udruženja boraca Narodnooslobodilačkih ratova Zaječar. str. 31. ISBN 978-86-911781-2-3. 
  5. ^ Narodni heroji Jugoslavije 1982, str. 195-196.
  6. ^ Grupa autora (1967). Među prvima, knjiga 2; Miodrag Marković "Đorđe Simeonović". Zaječar: Novinska ustanova "Timok". str. 192. 
  7. ^ Grupa autora (1967). Među prvima, knjiga 2; Miodrag Marković "Đorđe Simeonović". Zaječar: Novinska ustanova "Timok". str. 195. 
  8. ^ a b Narodni heroji Jugoslavije 1982, str. 196.

Literatura

uredi