Janez Bizjak
Janez Bizjak (Otlica, 31. decembar 1911 — Šujica, 29. oktobar 1941), učesnik Narodnooslobodilačke borbe i narodni heroj Jugoslavije.
janez bizjak | |
---|---|
![]() Janez Bizjak | |
Lični podaci | |
Datum rođenja | 31. decembar 1911. |
Mesto rođenja | Otlica, kod Ajdovščine, Austrougarska |
Datum smrti | 29. oktobar 1941.29 god.) ( |
Mesto smrti | Šujica, Kraljevina Italija |
Profesija | radnik |
Delovanje | |
Član KPJ od | 1936. |
Učešće u ratovima | Narodnooslobodilačka borba |
Služba | NOV i PO Jugoslavije |
Heroj | |
Narodni heroj od | 27. novembra 1953. |
Biografija
urediRođen je 1911. godine u Otlici kod Ajdovščine. Otac mu je bio putar. Prvobitno je živeo u Goričkom srezu, ali se njegova porodica kasnije, zbog italijanskog terora kome je bila izložena, preselila u Črnuče kraj Ljubljane. Tamo je Janez izučio bravarski zanat i po prvi put se upoznao s idejama socijalizma.[1]
Aktivan učesnik radničkog pokreta postao je od 1934. godine. Stvorio je sindikalne organizacije u kulturnim društvima „Svoboda“ i „Vzajemnost“. Član Komunističke partije Jugoslavije postao je 1936. u „Automontaži“ koja je u to vreme bila centar komunističkog pokreta u Gorenjskoj i vršila veliki uticaj na razvoj radničkog pokreta u tom kraju. Ivanovom zaslugom u „Automontaži“ su našli posao mnogi komunisti koje je gonila policija i koji nisu mogli da se zaposle u drugim preduzećima. Godine 1938, zbog svoje zapažene političke delatnosti Ivan je bio uhapšen i internisan u Ivanjicu.[1]
Posle okupacije Jugoslavije 1941. prešao je u ilegalnost, jer ga je kao poznatog komunistu gonio Gestapo. Učestvovao je u organizovanju ustanka (skupljao je oružje i drugi ratni materijal). Jula 1941. godine, kada je formirana Prva rašička partizanska četa, postao je njen borac. Posle dva meseca žestokih borbi s nemačkim snagama, postao je komandir Moravske čete. Svoje borbeno krštenje ova četa je doživela u sukobu sa Nemcima u Savinjskom Hridu iznad Moravišča. Sa četom od dvadeset ljudi učestvovao je u borbi protiv 700 nemačkih vojnika. Posle duge borbe, pošto je Bizjak pogodio nemačkog komandanta, neprijatelj se povukao pretrpevši znatne gubitke. Posle toga Bizjak je sa četom vršio sabotaže, organizovao zasede i slične specijalne akcije po čemu se njegova četa pročula.[1]
Početkom oktobra 1941. godine, Bizjak je sa četom prešao na desnu obalu Save i nastavio napade. Idući po dubokom snegu četa se zaustavila 29. oktobra 1941. godine na jednom mestu kod Šujice, kod Dobrave, blizu Ljubljane. Italijani su saznali za boravište čete i iznenada je napali. Bizjak se borio sve dok nije bio pogođen u čelo. Kada su borci videli da je pao njihov komandir, jurnuli su i naterali italijanske snage u bekstvo.[1]
U Narodnooslobnodilačkoj borbi je učestvovala čitava njegova porodica, a tri brata su mu nosioci Partizanske spomenice 1941.
Ukazom predsednika Federativne Narodne Republike Jugoslavije Josipa Broza Tita, 27. novembra 1953. godine, proglašen je za narodnog heroja.[1]
Reference
urediLiteratura
uredi- Narodni heroji Jugoslavije tom I. Beograd: Narodna knjiga. 1982.