Janez Bizjak (Otlica, 31. decembar 1911Šujica, 29. oktobar 1941), učesnik Narodnooslobodilačke borbe i narodni heroj Jugoslavije.

janez bizjak
Janez Bizjak
Lični podaci
Datum rođenja(1911-12-31)31. decembar 1911.
Mesto rođenjaOtlica, kod Ajdovščine, Austrougarska
Datum smrti29. oktobar 1941.(1941-10-29) (29 god.)
Mesto smrtiŠujica, Kraljevina Italija
Profesijaradnik
Delovanje
Član KPJ od1936.
Učešće u ratovimaNarodnooslobodilačka borba
SlužbaNOV i PO Jugoslavije
Heroj
Narodni heroj od27. novembra 1953.

Biografija

uredi

Rođen je 1911. godine u Otlici kod Ajdovščine. Otac mu je bio putar. Prvobitno je živeo u Goričkom srezu, ali se njegova porodica kasnije, zbog italijanskog terora kome je bila izložena, preselila u Črnuče kraj Ljubljane. Tamo je Janez izučio bravarski zanat i po prvi put se upoznao s idejama socijalizma.[1]

Aktivan učesnik radničkog pokreta postao je od 1934. godine. Stvorio je sindikalne organizacije u kulturnim društvima „Svoboda“ i „Vzajemnost“. Član Komunističke partije Jugoslavije postao je 1936. u „Automontaži“ koja je u to vreme bila centar komunističkog pokreta u Gorenjskoj i vršila veliki uticaj na razvoj radničkog pokreta u tom kraju. Ivanovom zaslugom u „Automontaži“ su našli posao mnogi komunisti koje je gonila policija i koji nisu mogli da se zaposle u drugim preduzećima. Godine 1938, zbog svoje zapažene političke delatnosti Ivan je bio uhapšen i internisan u Ivanjicu.[1]

Posle okupacije Jugoslavije 1941. prešao je u ilegalnost, jer ga je kao poznatog komunistu gonio Gestapo. Učestvovao je u organizovanju ustanka (skupljao je oružje i drugi ratni materijal). Jula 1941. godine, kada je formirana Prva rašička partizanska četa, postao je njen borac. Posle dva meseca žestokih borbi s nemačkim snagama, postao je komandir Moravske čete. Svoje borbeno krštenje ova četa je doživela u sukobu sa Nemcima u Savinjskom Hridu iznad Moravišča. Sa četom od dvadeset ljudi učestvovao je u borbi protiv 700 nemačkih vojnika. Posle duge borbe, pošto je Bizjak pogodio nemačkog komandanta, neprijatelj se povukao pretrpevši znatne gubitke. Posle toga Bizjak je sa četom vršio sabotaže, organizovao zasede i slične specijalne akcije po čemu se njegova četa pročula.[1]

Početkom oktobra 1941. godine, Bizjak je sa četom prešao na desnu obalu Save i nastavio napade. Idući po dubokom snegu četa se zaustavila 29. oktobra 1941. godine na jednom mestu kod Šujice, kod Dobrave, blizu Ljubljane. Italijani su saznali za boravište čete i iznenada je napali. Bizjak se borio sve dok nije bio pogođen u čelo. Kada su borci videli da je pao njihov komandir, jurnuli su i naterali italijanske snage u bekstvo.[1]

U Narodnooslobnodilačkoj borbi je učestvovala čitava njegova porodica, a tri brata su mu nosioci Partizanske spomenice 1941.

Ukazom predsednika Federativne Narodne Republike Jugoslavije Josipa Broza Tita, 27. novembra 1953. godine, proglašen je za narodnog heroja.[1]

Reference

uredi
  1. ^ a b v g d Narodni heroji 1982, str. 79.

Literatura

uredi