Jaši

Град у Румунији

Jaši ili Jaš (rum. Iaşi) je jedan od najznačajnjiih gradova u Rumuniji. Grad se nalazi u severoistočnom delu zemlje, u istorijskoj pokrajini Moldavija. Jaši je upravno središte istoimenog okruga Jaši i kulturno i privredno središte rumunske Moldavije. To je i najveći ekonomski i kulturni centar oblasti severoistočno od Bukurešta.

Jaši
rum. Iaşi
Palata kulture u Jašiju
Grb
Grb
Administrativni podaci
Država Rumunija
OkrugJaši
Stanovništvo
Stanovništvo
 — 2011.290.422 [1][2]
 — gustina2.002,91 st./km2
Geografske karakteristike
Koordinate47° 09′ 25″ S; 27° 35′ 25″ I / 47.156944° S; 27.590278° I / 47.156944; 27.590278
Aps. visina200 m
Površina145 km2
Jaši na karti Rumunije
Jaši
Jaši
Jaši na karti Rumunije

Jaši se prostire se na 93,9 km² i prema procenama iz 2007. godine u gradu je živelo 315.214 stanovnika.

Grad Jaši je bio prestonica Moldavije od 16. veka do 1861. kao i Rumunije između 1916-1918. za vreme Prvog svetskog rata.

Geografija uredi

Jaši se nalazi u središnjem delu pokrajine Moldavije, a blizu današnje granice rumunske Moldavije i države Moldavije. Grad se nalazi u oblasti moldavskog pobrđa, tipičnog za ovu istorijsku pokrajinu. Oko grada teren je nešto niži i ravniji, što je bio razlog obrazovanja grada na ovom mestu. Važna reka Prut, pogranična ka državi Moldaviji, nalazi se oko 10 km istočno od grada.

Istorija uredi

Značaj grada počinje da raste posle premeštanja sedišta Kneževine Moldavije iz Sučave. Tokom sledećeg razdoblja grad je bio sedište knezova zavisnih od osmanskih vlasti u Carigradu. U sledećim vekovima grad je preživeo više ratnih razaranja i požara, ali se brzo obnavljao zahvaljujući važnim funkcijama upravnog, kulturnog i obrazovnog centra.

Godine 1792, grad i Kneževina Moldavija se oslobađaju vazalstva prema Osmanlijama u korist Rusije. Godine 1861. Jaši gubi položaj središta nezavisne kneževine i postaje drugi po važnosti grad u novoobrazovanoj državi Rumuniji. I pored toga razvoj grada se nastavio. Grad je dobio mnogo velelepnih zdanja i značajnih ustanova.

Grad Jaši je bio prestonica Rumunije u periodu od 1916. do 1918. za vreme Prvog svetskog rata. Tokom Drugog svetskog rata grad je teško stradao. Posle rata Jaši je doživeo brz i nagli privredni razvoj i demografski rast.

Srbi u Jašiju uredi

Jaši je stari kneževski - glavni grad Moldavije, ili kako naše epske pesme pevaju - "Karabogdanske". U Jašiju se sada nalaze mošti Sv. Petke, ranohrišćanske svetiteljke koja se jedno vreme nalazila u Beogradu crkvi, pa je 1521. godine odneta od strane proteranih Srba u Carigrad. U 17. veku je prodata u Carigradu - moldavskom knezu koji ju je odneo u Jaši. Simeon Piščević memoarist srpski, bavio se u Jašiju oko 1790. godine.

Tu se dvaput za kratko vreme rešavala sudbina Srba; sklapani su mirovni sporazumi između Rusije i Turske, nakon ratova - 1792. i 1809. godine.

U gradu su bili smešteni mnogi Srbi izbegli iz ustaničke Srbije, nakon propasti Prvog srpskog ustanka. Srpski vojvoda Petar Dobrnjac je umro u Jašiju 1828. godine. Nekoliko garnitura srpskih deputata je pohodilo Jaši, tražeći rešenje za nacionalne interese. Zna se da je tamo duže boravio kao srpski deputat Čardaklija. Karađorđe je ostavio Jugovića u Jašiju, da bi mu slao informacije o događajima i prilikama. Tu se inače nalazio ruski konzul Ipolit Balkunov, od kojeg se očekivala pomoć i posredovanje kod Turaka. Srbin, pukovnik Stevan Živković je bio 1818. godine umešan u ustanak u Jašiju. To se desilo 8-9. juna kada je stigao tamo Živković. U toj buni učestvovali su neki Srbi, njegovi poznanici, a on je bio tesno povezan sa Emanuilom Ksantosom jednim od organizatora "Heterije".[3]

Kada je 1839. godine slavni srpski putopisac Joakim Vujić, putujući za Rusiju svratio u grad, odseo je kod jedinog Srbina tada u mestu. Bio je to trgovac sa dućanom Mihail Stanić rodom iz sela Rac Kozara u Baranji.[4]

Stanovništvo uredi

Demografija
1966.1977.1992.2002.2011.
161.023265.002344.425320.888290.422

Matični Rumuni čine većinu gradskog stanovništva Jašija, a od manjina prisutni su Romi. Nekada su u gradu živele i zajednice Jevreja i Jermena.

Zanimljivosti uredi

 
Jaši - detalj iz gradskog središta

Jaši je najviše poznat kao versko središte i najznačajnije mesto hodočašća na tlu Rumunije. Ima i veliki broj crkava, preko 50, od kojih su neke važne i van granica Rumunije.

  • Najznačajnije gradske crkve su:
    • Najvažnija crkva je Saborni hram Mitropolije Moldavske, u koju su u 18. veku iz Carigrada prenete mošti svete Petke.
    • Crkva sveta Tri Jerarha iz 18. veka, koju je podigao knez Vasile Lupu i u koju su prvobitno bile položene mošti svete Petke.
    • Crkva sv. Nikole iz 15. veka je najstarija crkva u gradu, čiji je ktitor moldavski knez Stefan ćel Mare

U Jašiju se nalazi i najstariji univerzitet u zemlji na kojem studira preko 60.000 studenata na pet državnih i 3 privatna fakulteta.

Grad ima i Narodno pozorište (najstarije u Rumuniji), operu, državnu filharmoniju, centralnu univerzitetsku biblioteku (najstariju u zemlji) i botaničku baštu (najstariju i najveću u Rumuniji). Aleksandar Piščević je u svojim memoarima opisao jedan novogodišnji običaj 1790.-1791. g. u Jašiju. Grupe ljudi bičevima udaraju ispred kuća, tako teraju staru godinu i čestitaju novu. Taj "obred" se naplaćivao ali Aleksandar nije hteo da ga plati i da učestvuje u tom "čudnom običaju".[5]

Partnerski gradovi uredi

Galerija uredi

Reference uredi

  1. ^ „Recensământul Populației și al Locuințelor 2002 - populația unităților administrative pe etnii”. Kulturális Innovációs Alapítvány (KIA.hu - Fundația Culturală pentru Inovație). Arhivirano iz originala 14. 10. 2013. g. Pristupljeno 6. 8. 2013. 
  2. ^ „Tab8. Populația stabilă după etnie — județe, municipii, orașe, comune”. Institutul Național de Statistică din România. jul 2013. Arhivirano iz originala 18. 01. 2016. g. Pristupljeno 5. 8. 2013. 
  3. ^ "Istorijski časopis", Beograd 14-15/1963-1965. godine
  4. ^ Joakim Vujić: "Putešestvije po Ungariji, Valahiji, Moldaviji, Besarabiji, Hersonu i Krimu", Beograd 1845.
  5. ^ Piščević, Aleksandar (2003). Moj život (1746—1805), str. 171. Novi Sad: Matica srpska i Srpsko-ukrajinsko društvo. 

Literatura uredi

  • Piščević, Aleksandar (2003). Moj život (1746—1805), str. 171. Novi Sad: Matica srpska i Srpsko-ukrajinsko društvo. 

Spoljašnje veze uredi