Aleksandar Popović Zub
Aleksandar (Aca) Popović Zub (Ruma, 13. mart 1828 / 1829[a] — Budimpešta, 29. jun 1894) srpski je književnik, prevodilac i novinar.
Aleksandar Popović Zub | |
---|---|
Datum rođenja | 13. mart 1828. / 1829. |
Mesto rođenja | Ruma, Austrijsko carstvo |
Datum smrti | 29. jun 1894.66 god.) ( |
Mesto smrti | Budimpešta, Austrougarska |
Zanimanje |
|
Biografija uredi
Aleksandar je rođen u Rumi, 13. marta 1828 / 1829. godine[a] u svešteničkoj porodici. Školovao se u Karlovcima, Pečuju i Segedinu gde je završio Licej. Kao đak u Segedinu bio je plahoviti vođa svojih zemljaka. Izučavao je pravo u Pešti, Beču i Pragu.[6] U detinjstvu je igrao u dečjim amaterskim pozorišnim predstavama. Kao oduševljeni rodoljub učestvovao je ratnim sukobima u Srpskom pokretu 1848—1849. godine. Zbog nekih ekscesa morao je kao vojnik prinudno služiti nekoliko godina u Galiciji.
Javlja se kao saradnik zabavnika Fruškogorci, u kojem 1854. objavljuje više kraćih prevoda. Prevodio je Bajrona i Šekspira. Veličao je Bajrona 1852. godine u svom delu Dobar domaćin, Zemun. Objavio je svoj prevod spev Dženet (Raj) 1867. godine u Novom Sadu. Živeo je 1868. godine u Ledincima; tada ga svojom odlukom Matica srpska ne prima za svog člana.[7]
Preuzeo je od Zmaja i uređivao (nekadašnji Rajkovićev) humoristički list Komarac (1863—1864).[8] U njemu je uz uvredljive karikature, od strane urednika Zuba forsiran jetki i pakosni humor.[9] Sarađivao je bez ikakvog potpisa u Zmajevom književnom časopisu Javoru.
Poznat je po agresivnim pamfletima „klerikalnog i carsko-slavjanofilskog karaktera”. Bio je zato jedan od svedoka na suđenju „raskneza” Aleksandra Karađorđevića održanom u Pešti 1869. godine. Popović je po narudžbini svog prijatelja Stevana Andrejevića iz Zemuna napisao 1865. godine jednu proklamaciju. Istu je štampao u Novom Sadu kod Ignjata Fuksa, a bila je namenjena srpskom narodu koji poziva na svrgavanje sa vlasti tadašnjeg srpskog kneza Mihaila Obrenovića.[10]
Polemisao je kao urednik Srbobrana sa Avgustom Šenoom[11] i krugom oko hrvatskog lista Pozor. Napadao je Poljake, sa rusofilskih pozicija. Kada se razišao sa srpskim narodnjacima, pisao je o bivšim saborcima nepovoljno.[12] Podržavao ga je Zmaj, a on je branio od napada Jakova Ignjatovića. Šezdesetih godina 19. veka postaje aktivni saradnik klerikalnih listova i član Konzervativne stranke. Prvi deo autobigrafskih zapisa objavio je u novinama 1890. godine. U svojoj autobiografskoj knjizi Uspomene II (Budimpešta, 1893) napadao je Svetozara Miletića[13] i list Srbski dnevnik. Kritikovao je sveslovenstvo Miletića kao štetni po Srbe idealizam. Podsmevao se savremenicima Lazi Kostiću, Đuri Daničiću i Jovanu Đorđeviću.[14] Uživao je podršku austrijskog carskog režima. Novosadski radikali napisali su povodom njegove smrti: „Iako je imao dosta dara od tog njegovog dara narod nije imao nikakve koristi”.
Posle boravka u Lavovu, postao je zvanični prevodilac za slovenske jezike u mađarskoj vladi. Živeo je u Budimpešti gde je radio kao državni činovnik u Odeljenju za štampu. Govorio je navodno sve slovenske jezike.
Umro je u 66. godini, 18/29. juna 1894. godine u Budimpešti. Sahranjen je na groblju u Budimu. Bio je oženjen sa Nanom, sa kojom nije imao dece.[15]
Napomene uredi
Reference uredi
- ^ „Popović (Zub), Aca (1828—1894), Journalist, Schriftsteller und Übersetzer”. Biographien. Pristupljeno 4. 10. 2019.
- ^ „Popović, Aca Zub, 1828—1894”. Pristupljeno 4. 10. 2019.
- ^ „Aca Zub Popović”. Knjižara. Pristupljeno 4. 10. 2019.
- ^ „Sveska 10. Slovo: P/2”. Narodna biblioteka Srbije. Pristupljeno 4. 10. 2019.
- ^ „Danica 2019.last=” (PDF). Vukova zadužbina. Pristupljeno 4. 10. 2019.
- ^ „Život i rad”, Beograd 1930.
- ^ „Srpski letopis”, Novi Sad 1867—1869.
- ^ „Danica”, Novi Sad 1864.
- ^ „Glasnik Istorijskog društva u Novom Sadu”, Novi Sad 1936.
- ^ „Zemunski glasnik”, Zemun 2. februar 1869.
- ^ „Prilozi za književnost, jezik, istoriju i folkor”, Beograd 1934.
- ^ „Zbornik Istorije književnosti”, Beograd 1964.
- ^ „Zastava”, Novi Sad 24. jun 1894.
- ^ Sava Damjanov: „Apokrifna istorija srpske (post)moderne”, Beograd 2008.
- ^ "Branik", Novi Sad 1894.