Alternativna medicina

Alternativna medicina (akronim AM engl. alternative medicine) naziv je koji se odnosi na veliki broj u praksi primenjenih oblika zdravstvene zaštite, koji nisu deo sopstvene tradicije neke zemlje i nisu integrisani u dominantni sistem zdravstvene zaštite.

Alternativna medicina
Klasifikacija i spoljašnji resursi
MKB-9-CM99.9
Patient UK[https://patient.info/doctor/complementary-and-alternative-medicine complementary-and-alternative-medicine Alternativna medicina]
MeSHD000529
Homeopatske supstance u alternativnoj medicini
Biološki baziranje alternative
i komplementarna terapija
- edit
NCCAM klasifikacije
  1. Alternativni medicinski sistemi
  2. Intervencije uma i tela
  3. Biološki bazirana terapija
  4. Manipulativne metode
  5. Energetska terapija
Vidi još

Alternativna medicina je praksa zdravstvene brige, filozofija lečenja i terapija koja se ne koristi u naučno prihvaćenoj medicini. Tradicionalisti smatraju da ove metode nisu naučno evaluirane zbog svoje bezbednosti i efektivnosti, ali se uprkos tome u mnogim zemljama koriste[1]. Primeri alternativne medicine su akupunktura, travarstvo, meditacija, joga, urinoterapija, lekovito gladovanje, razni verski obredi, operacije golim rukama itd.

Današnja AM unutar prirodne (naučne) medicine ima svoju istoriju i svoj razvoj i određena dostignuća, koja često baziraju na psudonauci i sasvim drugačijem principu delovanja od sistema klasične (naučne) medicine,[2] koja je upravo u okviru sopstvenih principa delovanja dostigla vrhunac.

Prema |SZO, klasična (naučna) medicina je tek na 4. mestu po proširenosti u svetu, a na prva tri mesta su drugi paralelni medicinski sistemi. Na ovo utiču brojni činioci ali i stav pojedinih lekara koji u svoju praksu uključuju neke od podvrsta KAM-a, kao što je akupunktura, homeopatija itd, i stav nekih lekarskih komora u svetu koje zahtevaju da njihovi članovi budu i praktičari akupunkture, homeopatije i drugih oblasti KAM.[3]

Vrste i nazivi medicinskih metoda van klasične biomedicine uredi

Za sve preventivne, terapeutske i dijagnostičke metode van klasične biomedicine koriste se različiti, često neadekvatni sistemi podela te isto takva terminologija. Među njima su najzastupljeniji: alternativna medicina, komplementarna medicina, tradicionalna medicina, narodna medicina i brojni drugi. U novije vreme koristi se i termin integrativna medicina. Kao najuopšteniji naziv za sve nezvanične metode neadekvatno se koristi i naziv nekonvencionalna medicina (za razliku od konvencionalne).

Svetska zdravstvena organizacija, za integrativnu medicinu koristi nazive i podelu na, tradicionalnu, komplementarnu i alternativnu medicinu (KAM).

Komplementarna medicina

Komplementarna medicina podrazumeva nešto što dopunjuje i time poboljšava nešto drugo u terapiji. Ove vrsta terapije ne mora da nuditi sve - od preventive do kurative, već u nekim svojim oblicima može pružiti više i bolje nego što to nudi ili uopšte može dati službena medicina. Na taj način ona dopunjuje, druge oblike lečenja (npr travarstvo, hiropraktika, osteopatija). Ona se oslanja i na druge metode, koje se primarno zasnivaju na dijagnostičkim metodama klasične medicine, i svojim postupcima i terapijama uspešno nastavljatamo gde naučna medicina „zastane”.

Alternativna medicina

Alternativna medicina, kao jedan od najširenijih oblika KAM koristi se u svim paralelnim medicinskim sistemima. Međutim ako bi pojam „alternativna medicina” prihvatili kao opšti koji bi trebalo da obuhvati sve nezvanične medicinske sisteme, tada bi sve njene metode trebalo da budu adekvatna zamena, „alternativa” za naučnu medicinu, a utvrđeno je istraživanjima da nisu, i da su mnoge od njih samo dopuna biomedicini.

Alternativa odnosno zamena koju bi pružila ova oblast KAM mora biti nešto što nudi i biomedicina samo na drugačiji način. A ta zamena treba imati razrađenu preventivu, dijagnostiku i kurativu. Ali u praksi to nije tako jer ova oblasti nudi samo neke nekonvencionalne metode koje imaju - npr. različiti tradicionalni sistemi kao sto su ajurveda, tuina, tradicionalna kineska medicina, zatim neke prirodne (homeopatija) i energetske isceljivačke metode (primarno bioenergoterapija gde se deluje preventivno, analizira i isceljuje energetsko polje čoveka, a ne direktno fizičko telo itd.)

U duhovnoj medicini kao jednom od oblika altnarvne medicine dijagnostika (odnosno analiza stanja) čak nije ni potrebna, što se kosi sa naučnom medicnom.

Tradicionalna medicina

Tradicionalna medicina podrazumeva nešto što ima svoju istoriju i tradiciju (npr; tradicionalna kineska medicina, indijska medicina ajurveda, tibetanska medicina, arapska medicina ...). Ona je uopšten naziv za oblast lečenja koji je vezan za specifičnu kulturu nekog naroda.

Međutim, ne može se sve što nije klasična medicina svrstati pod ovaj pojam jer ima prilično mnogo tehnika koje nemaju neku tradiciju vezanu uz određeno područje i narod.

Tradicionalni medicinski sistemi često u sebi objedinjuju i metode prirodne i energetske medicine kao što je npr. deo kineske tradicionalne medicine-akupunktura (kao vrsta energetske medicine) i travarstvo koje spada u prirodnu medicinu. Takođe tradicionalni medicinski sistemi su deo integrativne medicine.

Integrativna medicina

Integrativna medicina je oblast KAM koji se zasniva na udruženoj primeni metoda koje kombinuju i/ili objedinjuju različite terapijske pristupe i usmerenja. U integralnu medicinu spadaju i sve metode, koje istovremeno tretirajuć telo i duh, u sebi sadrže sva fundamentalna znanja potrebna za tako nešto (npr jogu istovremeno sa energetskom medicinom) čime se postižu određeni zdravstveni efekti, ali i životna filozofija).

Tradicionalni medicinski sistemi takođe su vrlo dobar primer integrativne medicine.

Nekonvencionalna medicina

Nekonvencionalna medicina ne može uključiti u sebi sve metode van naučne medicine tako da je svrstavanje svih terapeutsko-isceliteljskih metoda i terapijske sisteme, pod gorenavedenim pojmovima, neadekvatna.

Jedan od problema je i da se pojedine metode KAM po svojim karakteristikama istovremeno mogu svrstati pod više navedenih naziva ili pak promenom nekih formalnih uslova (sastav ljudi koji je koriste, zakonski status metode u pojedinim državama, način i trajanje, te status obrazovanja ...) mogu promeniti kategoriju te se svrstati pod neki drugi pojam. Samim time ovi pojmovi postaju nedovoljni za adekvatnu podelu različitih metoda na određene grupe ili pak za svrstavanje svega što nije zvanično svrstano pod jedan od ovih pojmova.

Neki autoriteti (npr u Srbiji) pojam nekonvencionalna medicina koristite kao generalni naziv za sve ono što nije službena, klasična medicina, iako taj pojam označava samo trenutni status tih metoda.

Narodna medicina

Nekonvencionalna medicina se zbog nedovoljne informisanosti vrlo često upoređuje sa danas zaostalom narodnom medicinom od pre nekoliko vekova i više godina kada su se u lečenju upotrebljavale pijavice, urin, izmet ... kada su vračevi i veštice spravljali čudotvorne napitke, kada su se zubi vadili stolarskim kleštima, a pobačaj obavljale stare babe na selu ..., zatim sa različitim verskim grupama i sektama sa astrologijom, tarotom te drugim srodnim delatnostima koje se primenjuju na raznim sajmovima ezoterije.

Današnja KAM i biomedicina više nema nikakve (izuzev istorijske) veze sa nekadašnjom, sada zaostalom narodnom medicinom u razvijenim zemljama sveta, iako još ponegde, većinom u ruralnim sredinama, zaista i egzistira.

Svi napred navedeni medicinski sistemi pa i oni paralelni prošli su od tada svoj sopstveni razvojni put i danas se nadopunjuju.

Epidemiološka istraživanja uredi

Ako nas istorija medicine može nečemu naučiti onda je to permenentna potreba čoveka da prouči, shvati, imitira, primeni ili menja svoja saznanja o tradicionalnim metodama lečenja.

Prema istraživanjima, sprovedenim 2007. godine u Severnoj Americi, o upotrebi komplementarne medicine od strane Amerikanaca, 65% ispitanika, kod kojih je bilo kada u životu dijagnostikovan rak, koristiolo je u lečenju komplementarnu terapiju.[4]

Takođe primena komplementarne i alternativne medicine u Sjedinjenim Američkim Državama, kao skupa različitih medicinskih i zdravstvenih sistema, prakse i proizvoda koji nisu deo sopstvene tradicije neke zemlje i nisu integrisani u dominantni sistem zdravstvene zaštite i trenutno se ne smatraju ili nisu deo konvencionalne (naučne) medicine,[5] među odraslim američkim građanima, samo u prvoj deceniji 21. veka porasla je na neverovatnih 62%.[6]

Ovi podaci ukazuju na to da se zbog brojnih razloga, stanovnici SAD sve više uključuju u primene metoda komplementarne i alternativne medicine (KAM), u nadi da će im oni pomoći u lečenje i sprečavanju bolesti i poboljša kvalitet života. Zato se sprovode brojna istraživanja širom SAD kako bi se utvrdilo za što je to tako i da li opada poverenje u klasičnu (naučnu) medicinu?[6]

U 21. veku nastavljen je „dramatični talas“ popularnosti različitih disciplina komplementarne i alternativne medicine (KAM) započet u poslednjih trideset godina u SAD. I do 60% stanovništva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti koristi usluge tradicionalne medicine i zavisi od KAM i njenih praktičara u primarnoj zdravstvenoj zaštiti.[7].

Takođe značajno je povećano interesovanje za tradicionalnu medicinu i u mnogim razvijenim zemljama. Na primer, 70% stanovništva u Kanadi [8] i 80% u Nemačkoj [9] koristi neki od oblik alternativne ili komplementarne medicine (npr. akupunkturu, masažu itd). Prevalenca poseta praktičarima KAM porastao je u Irskoj sa 20% u 1998. na 27% u 2002. Slični podaci dobijeni su i na međunarodnom nivou. Najveći broj Iraca tražilo je usluge KAM zbog jakog bola, anksioznosti ili depresije [10].

Muško ženski odnos

Prevalencija komplementarnog korišćenja terapije je veći kod žena, sa visokom stručnom spremom, dok su se one manje obrazovane više obraćale zdravstvenoj službi.[11][12]

Razlozi korišćenja KAM umesto naučne medicine uredi

Od samih početaka narodna a potom tradicionalne medicine, kada je ona prvo bila prepuna magijskih a potom egzotičnih metoda, pristiglih sa dalekog istoka, ona je kroz istoriju imala uspone i padove sve do njenog ponovnog uspostavlja kao disciplina koja okreće svoje istraživačko lice prema vlastitoj i masovne primene nakon 2000. godine, videvši u medicinskoj stvarnosti i brojnim problemima okupiranog savremenog čoveka 21. veka, temu koja je postala deo kulturne stvarnosti svakog pojedinca, institucionalno postavljenog u stroge okvire dominantnog medicinskog sistema zapadnih društava, biomedicine, koja ima moć progovarati i pregovarati i koja je osnovni kulturni menadžer naših misli, želja, strahova, verovanja, stavova o sopstvenom zdravlju, bolesti, boli, patnji, sreći...[13]

Motivi uredi

Objašnjenje razloga i motiva zbog kojih sve više ljudi traži pomoć KAM-a i njegove sve veće popularnosti, su brojni, a navodeni su u podeli koju je Ernst,[a] objavio u svom članku iz 2004. godine. Ernst razloge za traženje pomoći od u KAM deli na pozitivne i negativne.

Pozitivni

Pozitivni motivi su oni koji su zasnovani na holizmu, duhovnoj dimenziji, aktivnoj ulozi pacijenta, dobrom odnosu sa terapeutom, saosećanje i prijatno terapijsko iskustvo.

Negativni

Negativni motivi zasnovani su na lošem dosadašnjem iskustvu o; neefikasnom lečenju, lošim odnosima sa lekarom, listom čekanja.[14]

Nažalost ova Ernstova podela, pomalo je jednostavna i jednostrana jer je kod mnogih pacijenata uočena kombinaciji nekoliko faktora, a često se neke od Ernstovih faktore pojedinci uopšte ne doživljavaju kao pozitivne ili negativne, jer se sa nekim seansama KAM-a upoznaju tek nakon susreta s njima (holizam, duhovna dimenzija) pa, prema tome, ne mogu biti unapred naklonjeni prema pojedinim metodama KAM.

Razlozi uredi

Razvoj potrošačkog društva

Veliki uspehu KAM-a u zadnjim decenijama 20. veka i prvim 21. veka pripisuje se i razvoju potrošačkog društva i alternativnih stilova života, u kojima pomoć KAM-a često traže osobe s hroničnim bolestima (u manjem broju slučajeva) i psihosomatskim smetnjama (u najvećem broju slučajeva).[15]

Odnos zvanične mediicine i lekara prema KAM i obrnuto

Još jedna tema vezana uz KAM jeste odnos službene medicine i lekara prema KAM-u i obrnuto, koji se ogleda u činjenici da, iako mnogi lekari službene medicine osuđuju KAM, u toj osudi nisu jedinstveni, već, naprotiv, u poslednje vreme i lekari biomedicine u svoju praksu uključuju neke od podvrsta KAM-a kao što je akupunktura, homeopatija itd.

Direktni i indirektni rizici KAM-a uredi

Bogatstvo kvalitetnog dokaza navedenih u literaturi, u dve trećine studija pruža validne činjenice, dok je jedna trećina sa uslovno određenim rezultatima, prema kontrolnoj listi CASP-a. Kao takve, ove studije se mogu smatrati najsveobuhvatnijim skupom podataka za percepciju rizika i ostvarenih komunikacije između više medicinskih oblasti koja je do sada sprovedana u oblasti različitih zdravstvenih usluga (konvencionalnih, komplementarnih i ostalih) uključujučujući primenu komplementarnih terapija i prevenciju i zaštitu od raka, koji će biti navedeni u nastavku stranice jer se mogu smatrati validnim.

Direktne rizične situacije uredi

Neki komplementarni proizvodi mogu biti kontaminirani (zagađeni) ili sadrže visoke nivoe toksina. Ovo je važan rizik jer konzumiranje bilja ili preparata sa, na primer, visokom dozom žive ili olova, može biti rizično za pacijente.[16][17][18]

Ajurvedski lekovi, na primer, podeljeni su u dve glavne grupe: samo biljni i rasa shastra.[16] Rasa shastra je drevna praksa koja namerno kombinuje bilje sa metalima, kao što su živa, olovo, gvožđe i cink, ili mineralima, kao što su liskun i dragulji (npr, biser). Rasa shastra lekari tvrde da su ovi lekovi terapijski bezbedni, ako se pravilno pripremenjuju i administriraju (uključujući procese čišćenja, za uklanjanje neželjenih supstanci i unapređenje terapijskih moći).

Međutim, u slučajnom uzorku, komercijalno pripremljenih ajurvedskih lekova kupljenih preko interneta, skoro 21% preparata sadrži merljive nivoe olova, žive ili arsena.[16] Tako, da dnevne doza toksičnih metala i nesprovedeni testovi kvaliteta tih proizvoda, ne daju garanciju i mogu da ugroze bezbednost pacijenata.

Indirektne rizične situacije uredi

Rizik povezan sa kliničkom praksom (indirektni rizik) je još jedna pretnja za bezbednost pacijenata. To je, pre svega, razlik između kauzalnosti bolesti i filozofije lečenja koje ometaju efikasnu komunikaciju između konvencionalnih i komplementarnih usluga.

Ove razlike u epistemologija i filozofskim vrednostima mogu da utiču negativno na izvodljivu saradnju između profesija.

Komunikacijski rizik uredi

Nepostojanje validnih komunikacija između konvencionalnih i komplementarnih zdravstvenih radnika je rizično za pacijente, koji moraju sami da procenjuju i odlučuju šta je najbolje u konvencionalnom a šta u komplementarnom obliku lečenja.

Negativna iskustva nastala u odnosu lekar-pacijent, interakcije i ishod konvencionalnih tretmana može uticati i na odluku da npr. oboleli od raka koriste komplementarne terapije, i potencijalno smanjuje ili odlože konvencionalni način lečenje.[19]

Takođe negativni stavovi pacijenata prema konvencionalnom lečenju mogu biti povezani sa mogućim neželjenim efektima tretmana.[20][21]

Percepcija rizika uredi

Konvencionalne usluge u zdravstvenoj zaštite retko preporučuju komplementarni modalitet lečenja jer je sa niskim ili nikakvim naučnim dokazima o uspešnosti lečenja.

Komplementarne usluga, sa druge strane, tvrde da metode koje se koriste u ispitivanju efekata KAM-a (Randomizirane kontrolne studije (RKS)) nisu pogodne za komplementarnu terapije, jer komplementarna terapije tretira „celo telo”, a ne bolest.[22] Međutim, kako istraživači mogu istraživati samo jednu bolest, a pojedinačne agense AKM retko primenjuje u lečenju, to otežava da se primeni RKS dizajn.

Međutim u sprovedenim studijama utvrđeno je da pacijenati ne procenjuju korist i rizika u vezi sa upotrebom komplementarnih terapija, već otkrivaju i doživljavaju druge koristi od komplementarnih modaliteta, koji su možda bili propušteni u nekom od ishoda u RKS istraživanjima.[23][24]

Osim toga, bolesnici od raka koji žele da kombinuju komplementarno i konvencionalno lečenje, za razliku od onkoloških stručnjaka, nisu u stanju da percipiraju rizike povezane sa upotrebom kako komplementarnih tako i konvencionalnih tretmana raka.[25]

Problemi praktične implikacije KAM uredi

 
Flajera koji ukazuje na potencijalne rizike primene Ajuverde prozvoda

Da bi se bolesnicima obezbedila sigurna i kooperativna briga, potrebno je da postoji saradnja u pružanju zdravstvenih usluga između konvencionalne medicine i KAM. A da bi se to postiglo pružaoci komplementarnih usluga treba da imaju dobro i stalno obrazovanje iz konvencionalne medicine. Takođe njihove komplementarno-specifične modalitete treba dobro da poznaje i konvencionalna zdravstvena zaštita, kako bi bila spremna da zatraži pomoć od komplementarne terapije. Samo ovakav način može poboljšati trenutnu komunikacionu barijere između različitih zdravstvenih radnika i pacijenata.

Posebno treba istaći probleme koji mogu biti ključni pokretači u komunikacijskim izazovima između različitih zdravstvenih usluga, u koje spadaju:

  • Brojni oblici komplementarnih terapija generalno nisu licencirani ili nisu podjednako regulisani.
  • Mnogi komplementarni modaliteti izvedeni su od tradicionalnih sistema medicine,[26] sa ograničenim ili bez sprovedenih istraživanja validnosti tradicije.
  • Minimalna znanja o efikasnosti, efektivnosti i biološkim mehanizmima KAM.
  • Mnogi proizvodi KAM-a nisu u skladu sa propisima, a neki od njih mogu biti toksični.

Vidi još uredi

Napomene uredi

  1. ^ Ernst je lekar biomedicine i nije medicinski antropolog.

Reference uredi

  1. ^ Delovi članka su preuzeti iz knjige Ivana Vidanovića „Rečnik socijalnog rada“, uz odobrenje autora.
  2. ^ Stub, Trine; Quandt, Sara A.; Arcury, Thomas A.; Sandberg, Joanne C.; Kristoffersen, Agnete E.; Musial, Frauke; Salamonsen, Anita (2016). „Perception of risk and communication among conventional and complementary health care providers involving cancer patients' use of complementary therapies: A literature review”. BMC Complementary and Alternative Medicine. 16 (1): 353. PMC 5016861 . PMID 27609097. doi:10.1186/s12906-016-1326-3. 
  3. ^ Wiesener S, Falkenberg T, Hegyi G, Hök J, Fønnebø V. Legal status and regulation of CAM in Europe. Forsch Komplementmed. 2012;19 suppl 2:29–36.
  4. ^ National Center for Health Statistics. National Health Interview Survey (NHIS):2007 data release [online] 2007. 07.10. cited 2015. Available from: [1]. Pristupljeno: 07.10.2015.
  5. ^ National Center for Complementary and Integrative Health. What Is Complementary, Alternative or Integrative Health? NCCIH Pub No.: D347. March 2015.
  6. ^ a b Barnes P, Powell-Griner E, McFann K, Nahin R. CDC Advance Data Report #343. Complementary and Alternative Medicine Use Among Adults: United States, 2002. May 27, 2004.
  7. ^ Presentation by the Governments of Mali and Myanmar at the Congress on Traditional Medicine, Beijing, People’s Republic of China, 7-9 November 2008.
  8. ^ Perspectives on Complementary and Alternative Health Care, a collection of papers prepared for Health Canada, Ottawa, Health Canada, 2001
  9. ^ Annette Tuffs Heidelberg. Three out of four Germans have used complementary or natural remedies, British Medical Journal 2002, 325:990.
  10. ^ Fox P, Coughlan B, Butler M, Kelleher C., Complementary alternative medicine (CAM) use in Ireland: a secondary analysis of SLAN data. Complement Ther Med. 18 (2): 95—103. april 2010.  Nedostaje ili je prazan parametar |title= (pomoć). Epub 2010 Mar 1.
  11. ^ Barabas, G.; Mölstad, S. (2005). „No association between elevated post-void residual volume and bacteriuria in residents of nursing homes”. Scand J Prim Health Care. 23 (1): 52—62. PMID 16025875. S2CID 26958585. doi:10.1080/02813430510015278. .
  12. ^ Molassiotis, A.; Fernández-Ortega, P.; Pud, D.; Ozden, G.; Scott, J. A.; Panteli, V.; Margulies, A.; Browall, M.; Magri, M.; Selvekerova, S.; Madsen, E.; Milovics, L.; Bruyns, I.; Gudmundsdottir, G.; Hummerston, S.; Ahmad, A. M.; Platin, N.; Kearney, N.; Patiraki, E. (2005). „Use of complementary and alternative medicine in cancer patients: A European survey”. Ann Oncol. 16 (4): 655—63. PMID 15699021. doi:10.1093/annonc/mdi110. .
  13. ^ Tanja Bukovčan Medicina u kandžama etnologije: mala regionalna povijest transformacije tradicijske medicine u medicinsku antropologiju, Studia ethnologica Croatica, Vol.22 No.1 Prosinac 2010.
  14. ^ Brenko, Aida, Željko Dugac i Mirjana Randić. Narodna medicina, k. i. Etnografski muzej Zagreb. (2001). str. 30.
  15. ^ Brenko, Aida, Željko Dugac i Mirjana Randić. Narodna medicina, k. i. Etnografski muzej Zagreb. (2001). str. 31.
  16. ^ a b v Saper, R. B.; Phillips, R. S.; Sehgal, A.; Khouri, N.; Davis, R. B.; Paquin, J.; Thuppil, V.; Kales, S. N. (2008). „Lead, Mercury, and Arsenic in US- and Indian-Manufactured Ayurvedic Medicines Sold via the Internet”. Am Med Assoc. 300 (8): 915—23. PMC 2755247 . PMID 18728265. doi:10.1001/jama.300.8.915. .
  17. ^ Ben-Arye E, Schiff E, Zollman C, Heusser P, Mountford P, Frenkel M, et al. Integrating complementary medicine in supportive cancer care models across four continents.. Med Oncol. 30 (2): 1—7. 2013.  Nedostaje ili je prazan parametar |title= (pomoć).
  18. ^ Markman M. Safety issues in using complementary and alternative medicine. J Clin Oncol. 2002;20(18s):39s–41.
  19. ^ Salamonsen, A. (2013). „Doctor-patient communication and cancer patients' choice of alternative therapies as supplement or alternative to conventional care”. Scand J Caring Sci. 27 (1): 70—6. PMID 22583118. doi:10.1111/j.1471-6712.2012.01002.x. .
  20. ^ Broom A, Adams J. Oncology clinician’s accounts of discussing complementary and alternative medicine with their patients. Health: An interdisciplinary Journal for the Study of Health, Illness and Medicine. . 13. 2009: 317—36.  Nedostaje ili je prazan parametar |title= (pomoć).
  21. ^ Brown, P. R.; Alaszewski, A.; Swift, T.; Nordin, A. (2011). „Actions speak louder than words: The embodiment of trust by healthcare professionals in gynae-oncology”. Sociol Health Illn. 33 (2): 280—95. PMID 21299570. doi:10.1111/j.1467-9566.2010.01284.x. .
  22. ^ Lüdke R, Musial F. Wie kann man komplementärmedizinische Verfahren in ihrer Wirksamkeit erforschen?. Komplementärmedizinische Methoden. 2: 76—81. 2008.  Nedostaje ili je prazan parametar |title= (pomoć).
  23. ^ Paterson C, Baarts C, Launsø L, Verhoef MJ. Evaluating complex health interventions: a critical analysis of the ‘outcomes’ concept. BMC Complement Altern Med. 2009;9:18.
  24. ^ Fønnebø, V.; Verhoef, M.; Paterson, C. (2007). „Cancer and complementary medicine: An international perspective”. Support Care Cancer. 15 (8): 999—1002. PMID 17609995. S2CID 25376274. doi:10.1007/s00520-007-0287-y. .
  25. ^ Salamonsen, A. (2015). „Mind the gap! Lay and medical perceptions of risks associated with the use of alternative treatment and conventional medicine”. Forsch Komplementmed. 22 (1): 24—9. PMID 25824401. S2CID 25034611. doi:10.1159/000376555. hdl:10037/10084. .
  26. ^ Christie VM. Den andre medisinen. Oslo: Universitetsforlaget; 1991.

Spoljašnje veze uredi


Tradicionalna komplementrana i alternativna medicina
Popularna medicina SamolečenjeLečenje domaćim lekovimaNarodna medicina
Tradicionalna medicina AjurvedaAkupunkturaAkupresuraDuhovna energetska medicinaJogaTradicionalna kineska medicinaOrijentalna medicinaKvantna medicinaMakrobiotikaMoksibustijaPrimenjena kineziologijaRefleksologijaSegmentna terapijaSuđokTradicionalna domaća medicinaTuinaŠiacu
Metode tradicionalne, komplementarne i alternativne medicine ApiterapijaAromaterapijaBioenergoterapijaDetekcija štetnih zračenjaEnergetska terapijaOsteopatijaHiropraktikaHomeopatijaHaloterapijaHerbalistikaLečenje zvukom Lečenje veromMagnetoterapija NaturopatijaKvantna medicinaKristaloterapijaLečenje svetlomFitoterapijaPorodični rasporedReikiRolfingTai či čuanĆi gongSu ĐokSpeleoterapijaUrinoterapijaKiselo-alkalna dijetaHidroterapija debelog creva
 Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).