Anto Staničić (Tivat, 18. decembar 19091991) bio je crnogorski dečiji pisac, najpoznatiji po romanu Mali pirat koji je decenijama bio deo lektire u osnovnim školama širom bivše SFRJ.[1] Bio je delimično hrvatske nacionalnosti, ali je živeo u Beogradu i stvarao na srpskom jeziku.

Anto Staničić
Lični podaci
Datum rođenja(1909{{month}}{{{day}}})1909.
Mesto rođenjaTivat, Austrougarska
Datum smrti1991.(1991-Nedostaje neophodni parametar 1, mesec!-00) (81/82 god.)
Zanimanjeknjiževnik
Književni rad
Jezik stvaranjasrpski jezik
Žanrdečija književnost
Najvažnija delaMali pirat

Biografija uredi

Školovao se u Dubrovniku i Zagrebu, a u Beogradu je radio kao novinar dečijih emisija na Radio Beogradu. Njegov deda Pero bio je mornar, pa je more čest motiv u njegov knjigama, kao i istorija Boke kotorske. Prevođen je na makedonski, slovenački, mađarski i češki jezik. Dobitnik je nagrade Politikinog Zabavnika za roman Galebovo gnezdo i Povelje Zmajevih dečjih igara 1991.

Dela uredi

  • Priče na granici istine (1951, Mladost Zagreb)
  • Mali pirat (1956, Mladost, Zagreb)
  • Bambusov štap (1959, Mladost, Zagreb)
  • Ratni brod Velika Sultanija (1964, Mladost, Zagreb)
  • Tamo gde se talasi razbijaju (1964, Mladost, Zagreb)
  • Afrikanac i druge priče (1971, Mladost, Zagreb)
  • Nojeva barka (1974, Dečije novine, Gornji Milanovac)
  • Binga (1974)
  • Minuš (1977)
  • Đerdan priča za decu (1979)
  • Galebovo gnezdo (1980, Nolit, Beograd)
  • Kojim putem Afrikanče (1984, Nolit, Beograd)
  • Priča o Sunici (1985, Nolit, Beograd)
  • Beskućne kuće (1987, Nolit, Beograd)
  • Tajne veriga (1988, Nolit, Beograd)
  • Nemirna (1991)[2]

Izvori uredi

  1. ^ „Anto Staničić | Lektire.rs”. www.lektire.rs. Pristupljeno 2023-10-06. 
  2. ^ Maribor, IZUM-Institut informacijskih znanosti. „Rezultati pretraživanja anto staničić NBS :: COBISS+”. plus.cobiss.net (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2023-10-06.