Aforizam (od grčkog αφοριζειν - aforismos - definisati, odrediti), doslovno, određenje ili definicija, je termin koji se koristi za opisivanje principa iskazanih sažeto u par reči ili opšte istine iskazane kratkom rečenicom,[1] na takav način da jednom kada se čuje teško iščili iz sećanja.[2][3]

Bitne karakteristike aforizama su: jezgrovitost, misaonost, duhovitost i aktuelnost. Predstavlja jedan od najkraćih umetničkih žanrova. Najčešće se vezuje za teme kao što su politika, društvo, etika i filozofija, ali i za druge oblasti čovekovog stvaranja. Uspeli aforizam je onaj koji sadrži umetničku originalnost. Aforizam čitaoce nikada ne ostavlja ravnodušnim i uvek podstiče na razmišljanje o autorovoj poruci, koja se obično nalazi u završnici iskaza, nekad čak i u samo jednoj reči.[4]

Iskazujući se kroz aforizam, aforističar svaki put stvara minijaturno, ali originalno književno delo, sažeto na malom prostoru, često na neočekivan i pomalo paradoksalan način. Njegova „jednostavnost“ je samo dobro osmišljena maska iza koje se kriju brojne asocijacije.[5]

Istorija uredi

Termin je postao poznat po zbirci kratkih medicinskih saveta pod nazivom „Aforizmi“ grčkog lekara Hipokrata[1] („Hipokratovi aforizmi“), sačuvani zahvaljujući Aleksandrijskoj biblioteci,[6], koje se može smatrati pravim književnim umećem.[5] Mada je bio poznat još u antičko doba, antički aforizam je bio usredsređen na pragmatičnu stranu života, a kao žanr je predstavljao je pravu retkost.[4] i odlikovao se kratkoćom forme.

Medicinsko značenje aforizam je zadržao sve do kraja 16. veka, kada su ga španski pravnik i političar Baltazar Alamos de Barientes i italijanski istoričar Filipo Kavriano upotrebili u značenju sažetog uputstva (kao savet ili lek) za društvene bolesti, poremećaje i protivrečnost, koji se pominju u Tacitovim delima.[6]

Neobičnost termina i njegova prvobitna upotreba verovatno su uticali na to da aforizam ne bude prihvaćen istom brzinom i na isti način u prosvećenim evropskim krugovima.[5] Današnji aforizam se odlikuju književno-filozofskim vrednostima.[6] Smatra se da je savremena kolevka aforizma u Nemačkoj (16. vek) i u Francuskoj (17. i 18. vek).[4]

Aforizam u srpskom jeziku uredi

U srpskom jeziku aforizam je imao drugačije načine ispoljavanja. Poistovećivao se sa epigramima, sentencama i poslovicama, odnosno, sa mudrim izrekama,[5] dubokim mislima o moralu, u bajkama i basnama. Aforizam se pojavljuje tek šezdesetih godina 20. veka, najpre kao novinarski žanr. Najznačajniji uticaj na razvitak aforizma kao pisanog i govornog žanra svakako je imao Vlada Bulatović Vib, a njegovu praktičnu afirmaciju potpomogli su Dušan Radović i Milovan Vitezović. Aforizme su objavljivali: „Ošišani jež“, „Politika ekspres“, „Ilustrovana politika“, mnogi lokalni listovi, Radio Beograd, pa čak i list „Narodna armija“.[4]

Kasnije se pojavio niz mlađih stvaralaca: Zoran Rankić, Aleksandar Čotrić, Aleksandar Baljak, Ilija Marković, Radivoje Bojičić, Milovan Vržina, Radomir Racković, Miodrag Pavlović, Zoran Bogdanović, Gorna Dokna, Dragutin Minić Karlo, Ninus Nestorović, Mitar Mitrović, Milovan Ilić Minimaks, Miljenko Žuborski, Vladimir Jovićević Jov, Vesna Denčić, Vita Teofilović, Perica Jokić, Mihajlo Ćirković i drugi.[4]

U poslednjih nekoliko decenija se značajno uvećao broj autora koji se bave pisanjem aforizama. Aforističari koji su svoju stvaralačku zrelost iskazali tokom poslednje decenije 20. veka imali su „obilje materijala“ , svuda oko sebe. Raspad države i ekonomska kriza, iz čega su proizašle i sve druge krize, a pre svega kriza morala. podstakli su značajnu produkciju aforizama.[5]

Reference uredi

  1. ^ a b Mišić, Milan, ur. (2005). Enciklopedija Britanika. A-B. Beograd: Narodna knjiga : Politika. str. 86. ISBN 86-331-2075-5. 
  2. ^ Online etymology dictionary (jezik: engleski)
  3. ^ Stambolić, Miloš, ur. (1986). Rečnik književnih termina. Beograd: Nolit. str. 4. ISBN 86-19-00635-5. 
  4. ^ a b v g d Etna - časopis za satiru, br. 42, godina IV: Njegovo veličanstvo aforizam, Radomir Životić, 1. 12. 2004., Pristupljeno 7. 10. 2012.
  5. ^ a b v g d Svedočanstvo vremena – aforizam, Milina Ivanović-Barišić, UDK: 821.163.41.09-84"19/20", 16. 9. 2011., Pristupljeno 7. 10. 2012.
  6. ^ a b v Aforizmi i sve o aforzmu: Aforizam kao književna vrsta I, II i III, Vitomir Teofilović, Pristupljeno 7. 10. 2012.

Spoljašnje veze uredi