Belica je naseljeno mesto grada Jagodine u Pomoravskom okrugu. Prema popisu iz 2011. bilo je 342 stanovnika.

Belica
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Upravni okrugPomoravski
GradJagodina
Stanovništvo
 — 2011.Pad 342
Geografske karakteristike
Koordinate43° 56′ 24″ S; 21° 07′ 20″ I / 43.94° S; 21.122166° I / 43.94; 21.122166
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina195 m
Belica na karti Srbije
Belica
Belica
Belica na karti Srbije
Ostali podaci
Pozivni broj035
Registarska oznakaJA

Ovde se nalaze Zapis Racića hrast (Belica), Zapis Žoletova lipa (Belica), Zapis kruška u porti (Belica) i Zapis Životina lipa (Belica).

Geografski položaj uredi

Nalazi se na 15 km od Jagodine na starom putu za Kragujevac preko Dragocveta i Sabante. Reka Belica nastaje spajanjem Bešnjaje i Voljavice koje izviru u brdima Crnog Vrha. Protiče kroz Belicu pa jedna od legendi kaže da je selo dobilo ime po reci. Korito reke u delu koji protiče kroz Belicu popločano je kamenom „belutkom“ preko koga teče biserno čista voda pa to može biti objašnjenje porekla imena reke i sela.

Reka Belica je sada u svom gornjem toku još uvek puna života. Ima potočne mrene, klena i krkuša kao i rakova.

Okolna manja sela su Vrba, Slatina, Mišević, Donji Mišević, Lozovik i Staro selo.

Arheologija uredi

U blizini sela nalaze se ostaci srednjovekovnog grada koji se u narodu zovu „Jerinin grad“ ili samo „grad“ a pored njega i temelji neke crkve. Veruje se da ovaj grad datira iz najranijeg perioda dolaska Slovena na Balkan i njihove hristijanizacije.

Toponimi u okolini su „Crkvina“, „Logor“ i „Jevrejsko groblje“. Seljani su ranije pri obradi zemlje pronalazili razne vredne predmete. Sada je ta zemlja zapuštena, a sâm „grad“ ostavljen raznim „istraživačima“ koji se bave pljačkom starina.

U dolini reke Belice 2012. godine pronađeni su ostaci neolitskog naselja starog skoro 8000 godina, kao i figura Venere,[1] Nemački stručnjaci sa Univerziteta u Tibingenu i Geološkog instituta u Hajdelbergu su potvrdili da se radi o najstarijem svetilištu u Evropi.[2][3]

Istorija uredi

Do Drugog srpskog ustanka Belica se nalazila u sastavu Osmanskog carstva. Nakon Drugog srpskog ustanka Belica ulazi u sastav Kneževine Srbije i administrativno je pripadala Jagodinskoj nahiji i Levačkoj knežini[4] sve do 1834. godine kada je Srbija podeljena na serdarstva.

Josif Pančić uredi

Dolazak Josifa Pančića u Srbiju vezan je za selo Belicu.

Četrdesetih godina 19. veka, Avram Petronijević, tadašnji ministar inostranih dela Srbije, u selu Belici je osnovao fabriku za proizvodnju stakla. Bila je to prva staklara na Balkanu ako ne i prvo industrijsko postrojenje. U Srbiji naravno nije bilo majstora koji znaju ovaj zanat te je on doveo majstore staklare iz Češke. Došli su sa svojim porodicama i naselili se oko fabrike. Na mestu gde je bila staklara sada je njiva ali zemlja svetluca od ostataka stakla a u starim domaćinstvima je moguće naći očuvane predmete proizvedene u toj staklari. Ima ih i u Zavičajnom muzeju u Jagodini.

Neko vreme po dolasku Čeha počeli su da obolevaju od neke bolesti pa i da im deca umiru. Uplašen da ga ne napuste majstori, Avram Petronijević je pisao Vuku Karadžiću u Beč i molio ga da mu nađe nekog lekara koji bi došao u Belicu kako bi lečio njegove radnike.

Vuk je poznavao Josipa Pančića koji je u to vreme završio medicinu. Pristao je da dođe u Srbiju jer je bio bez posla. Zgrada u centru Belice koju meštani zovu „Stara škola“ i u kojoj je bila njegova ordinacija kad je stigao u Srbiju postoji i danas.

Demografija uredi

Danas selo ima stotinak uglavnom staračkih domaćinstava koja žive od zemljoradnje.

U naselju Belica živi 339 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 50,2 godina (47,1 kod muškaraca i 53,5 kod žena). U naselju ima 131 domaćinstvo, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,00.

Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[5]
Godina Stanovnika
1948. 767
1953. 796
1961. 769
1971. 662
1981. 591
1991. 453 445
2002. 393 399
Etnički sastav prema popisu iz 2002.‍[6]
Srbi
  
388 98,72%
Romi
  
2 0,50%
Hrvati
  
1 0,25%
nepoznato
  
2 0,50%
Belica u popisima Jagodinske nahije — od 1818. do 1829.[4]
Godina popisa 1818. 1819. 1820. 1821. 1822. 1823. 1824/25. 1825. 1826. 1827. 1828. 1829.
Kuće 23 25 25 26 26 26 25 26 27 26 28 29
Poreske glave* - 30 33 32 32 31 33 33 32 30 31 32
Aračke glave** 59 66 66 68 69 70 72 73 81 80 76 78
*Poreske glave = Oženjeni muškarci | ** Aračke glave = Muškarci od 7 do 70 godina


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Reference uredi

  1. ^ Pronađena Jagodinska Venera („Alo“, 6. novembar 2012)[mrtva veza]
  2. ^ Jagodina: Figure stare 8000 godina („Večernje novosti“, 25. februar 2013)
  3. ^ Na figurinama iz Belice pronađen kod iz kamenog doba (B92, 10. mart 2019)
  4. ^ a b Popović, Ljubodrag. Zoran Marković, ur. Jagodinska nahija, knjiga prva 1815 —1823 (PDF). Jagodina: Istorijski arhiv Jagodina. ISBN 86-902609-5-1. Pristupljeno 12. 7. 2012. 
  5. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  6. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  7. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Spoljašnje veze uredi