Belo Polje (Gornji Milanovac)

Belo Polje je naselje u Srbiji u opštini Gornji Milanovac u Moravičkom okrugu. Prema popisu iz 2011. bilo je 223 stanovnika.

Belo Polje
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Upravni okrugMoravički
OpštinaGornji Milanovac
Stanovništvo
 — 2011.Pad 223
Geografske karakteristike
Koordinate44° 01′ 00″ S; 20° 36′ 00″ I / 44.016666° S; 20.6° I / 44.016666; 20.6
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina437 m
Belo Polje na karti Srbije
Belo Polje
Belo Polje
Belo Polje na karti Srbije
Ostali podaci
Pozivni broj032
Registarska oznakaGM

Ovde se nalaze Stari nadgrobni spomenici u Belom Polju (opština Gornji Milanovac).

Istorija uredi

Belo Polje je poznato po tome što su se u njemu nalazili letnji dvori despota Stefana Lazarevića. On je tamo primio poslanike Dubrovnika juna 1427. godine. Nakon njegove smrti, u njima je boravio i despot Đurđe Branković, a dvore spaljuje turski sultan Murat II 1438.[1]

Ovde je rođen Radisav Janićijević (19171943), učesnik NOB-a i narodni heroj Jugoslavije.

Ovde je 21. oktobra 1938. godine rođen dr Živadin Stefanović, rektor Univerziteta u Kragujevcu od 1988. do 1990[2] i potpredsednik u Vladi republike Srbije (5. decembar 198915. januar 1991).

Selo Belo Polje udaljeno je 13 km od Gornjeg Milanovca. Nalazi se na putu za Kragujevac, na padinama Ješevca, na nadmorskoj visini 390-600 m i na površini 1.066 ha.[3]

Pred najezdom Turaka stanovnici sela su se iselili, a novi stanovnici su se naselili u 18. veku. Oni su došli iz Starog Vlaha i Crne Gore. U popisima selo je 1910. godine imalo 511 stanovnika, 1921. godine 467, a 2002. godine taj broj je spao na 251.[3]

Selo je imalo opštinu, a od 1908. godine i osnovnu školu. Selo pripada crkvenoj parohiji manastira Vraćevšnica. Seoska slava je Beli Četvrtak.[3]

U ratovima u periodu od 1912. do 1918. godine selo je dalo 68 ratnika. Poginulo ih je 45 a 23 je preživelo.[3]

Galerija uredi

Demografija uredi

U naselju Belo Polje živi 217 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 46,7 godina (47,6 kod muškaraca i 45,9 kod žena). U naselju ima 76 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,37.

Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[4]
Godina Stanovnika
1948. 484
1953. 449
1961. 415
1971. 368
1981. 351
1991. 314 314
2002. 256 256
2011. 223
Etnički sastav prema popisu iz 2002.‍[5]
Srbi
  
254 99,21%
nepoznato
  
2 0,78%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Reference uredi

  1. ^ Živadin M. Stevanović: Postanak i razvitak Gornjeg Milanovca, 1968; izdanje pisca.
  2. ^ „Dosadašnji rektori Univerziteta u Kragujevcu”. Univerzitet u Kragujevcu. Pristupljeno 12. 5. 2019. 
  3. ^ a b v g Đuković, Isidor (2005). Rudničani i Takovci u oslobodilačkim ratovima Srbije 1912-1918. godine. Gornji Milanovac: Muzej Rudničko-takovskog kraja. str. 73. 
  4. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  5. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  6. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Spoljašnje veze uredi