Brus Bojtler
Brus Alan Bojtler[1][2] (IPA: /ˈbɔɪtlɚ/; 29. decembar 1957) američki je imunolog i genetičar. Zajedno sa Žilom A. Ofmanom, biologom iz Luksemburga, dobio je polovinu novčanog iznosa Nobelove nagrade za fiziologiju ili medicinu za 2011. za "otkrića u oblasti aktiviranja urođenog imuniteta". Druga polovina nagrade pripala je Ralfu M. Stajnmanu, kanadskom imunologu i ćelijskom biologu za "otkriće dendritskih ćelija i njihove uloga u adaptivnom imunitetu").[3]
Brus Bojtler | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 29. decembar 1957. |
Mesto rođenja | Čikago, SAD |
Obrazovanje | Jugozapadni medicinski centar Univerziteta u Teksasu, Dalas |
Naučni rad | |
Polje | Genetika, Imunologija |
Institucija | Centra za genetiku |
Poznat po | Istraživanjima aktivacije urođenog imuniteta |
Nagrade | Nobelova nagrada za fiziologiju ili medicinu |
Zvanični veb-sajt | |
www | |
Nobelovu nagradu je dobio zajedno sa Žilom Ofmanom i Ralfom Stajnmanom za istraživanja u oblasti imunskog sistema |
Bojtler je direktor Centra za genetiku i odbranu domaćina (engl. Center for the Genetics of Host Defense) na Jugozapadnom medicinskom centru Univerziteta u Teksasu (engl. University of Texas Southwestern Medical Center) u Dalasu, Teksas. Bio je profesor i šef katedre za genetiku na Istraživačkom institutu Skrips (engl. The Scripps Research Institute) u La Hoji (engl. La Jolla), u Kaliforniji, SAD.
Život i karijera
urediBrus Bojtler rođen je 29. decembra 1957, u Čikagu, Ilinois, u porodici jevrejskog porekla, od oca, univerzitetskog profesora Ernesta Bojtlera, hematologa i medicinskog genetičara i majke engl. Brondelle May Fleisher novinara. Između 1959. i 1977, Bojtler je živeo u Južnoj Kaliforniji gde je u Politehničkoj školi u Pasadeni stekao osnovno obrazovanje. Na Koledžu Univerziteta Kalifornija u San Dijegu, diplomirao je 1976. u 18 godini života.
Brus je u ranom detinjstva stekao sklonost ka naučnim istraživanjima u genetici boraveći često, kao dete, u očevoj laboratoriji. Njegov otac Ernest Bojtler, hematolog i medicinske genetičar, takođe je bio profesor i predsednik Odeljenja u istom onom istraživačkom institutu u kome će kasnije raditi i Brus.[4] Dani provedeni u očevoj laboratoriji, prema Brusovom kazivanju opredelili su ga na studije genetike i biohemije,
„ | Od 7 godina ili tako nekako, želeo sam da budem biolog, i ništa drugo. Čak i sada, teško je da zamislim sebe u ostvarivanju drugojačije karijere... Moje interesovanje za biologiju je toliko naraslo da sam bio fasciniran prirodom, životinjama posebno. Sposobnost atoma i molekula da se okupe u živa bića, obdarena svešću, voljom, pokretljivošću, za mene je izgledalo mnogo više od zbira sastavnih delova, i inspirisalo me je do strahopoštovanje. „Molekularna biologija“ bila je prva oblast koju sam želeo da razumem, a Vatsonova „molekularna biologija gena“, koju sam pročitao još kao srednjoškolac, podstakla me je na studije genetike i biohemije.“[5] | ” |
Svoja prva istraživanja iz biologije, kao četrnaestogodišnjak, Bojtler je započeo prvo u laboratoriji svog oca, u kojoj je naučio da „očisti proteine“, kao i da otkrije karakteristike eritrocitnih enzima. Dalja istraživanja, do 18 godine i odlaska na studije medicine, Bojtler je nastavio u laboratoriji Susumi Ohno, genetičara sisara, poznatog po radovima o evoluciji, strukturi genoma, i seksualnoj diferencijaciji. Potom u laboratorijama Avrama Brajde, stručnjaka za biologiju lipopolisaharida i Patricije Spar, autoriteta u oblasti istraživanja herpes simpleks virusa. Rad u ovim ustanovama omogućio je Bojtleru da izvrši opsežna istraživanje lipopolisaharida i herpesvirusa, prvenstveno s ciljem boljeg razumevanje urođene otpornosti domaćina na infektivne bolesti, često nazivane urođeni imunitet.
Na predlog oca, Bojtler je na Medicinski fakultet Univerziteta u Čikagu, sa posebnim interesovanjem, izučavao fiziologiju, patologiju, farmakologiju, od 1977. do 1981. i u 23 godini stekao diplomu doktora medicine. Po diplomiranju Bojtler je završio obavezni lekarski staž i godinu dana proveo na neurologiji u Jugozapadnom Medicinskom centru Univerziteta u Teksasu, Dalas.
Nošen željom da se posveti naučnom radu, početkom 1983, Bojtler prisustvuje poslediplomskoj nastavi na fakultetima Rokfelerovog Univerziteta i u laboratoriji engl. Anthony Cerami. Tokom 1985. postao je docent na Rokfelerovom Univerzitetu i lekar saradnik u Rokfelerovoj Univerzitetskoj bolnici, između 1984. i 1986.
Ponovo se 1986. vratio u Jugozapadni Medicinski centar Univerziteta u Teksasu, kao docent na Katedri za internu medicinu i asistent istraživač u HHMI-u (engl. Howard Hughes Medical Institute), gde se zadržao na radu 14 godina. U tom periodu imenovan je za vanrednog profesora i saradnika istraživača HHMI-a 1990. i redovnog profesora 1996.
Godine 2000. preselio se u Istraživački institut Skrips u La Hoji, Kalifornija, na mesto profesor na Odeljenju za imunologiju. Godine 2007, postao je predsednik novoformiranog Odeljenje za genetiku na Skripsu, da bi se 2011. ponovo vratio u Jugozapadni Medicinski centar Univerziteta u Teksasu, ovoga puta na mesto direktora Centra za genetiku i odbranu domaćina.
Bojtler je bio oženjen Barbarom Bojtler (rođenom Lanzl) sa kojom je osam godina živeo u braku do razvoda 1988. Bojtler ima tri sina: Danijela (rođ. 1983), Eliota (rođ. 1984), i Džonatana (rođ. 1987), koji nisu pošli očevim stopama - naučnika. Bojtler i dva njegova sina su veliki ljubitelji muzike Johana S Baha i barokne muzike.
Doprinos nauci
urediNaučnici su već dugi niz godina u potrazi za čuvarima imunog odgovora kojim se čovek i druge životinje brane od napada bakterija i drugih mikroorganizama. Zahvaljujući istraživanjima Brusa Bojtler i Žilu Ofmanu otkriveni su proteinski receptora koji mogu da prepoznaju takve mikroorganizme i aktiviraju urođeni imunitet, kao prvi korak u imunom odgovoru organizma. Njihov rad je otvorio nove puteve razvoja prevencije i terapije infekcija, raka i inflamatornih oboljenja.
Najvažniji naučnih dostignuća Brusa Bojtlera [a] koja su ostvarena sekvencijalno između 1984. i 1998, i bila tesno povezana jedno sa drugima bila su:
- izolacija mišjeg faktora nekroze tumora (TNF), i otkriće njegovih inflamatornih svojstva,
- otkriće rekombinantnih inhibitora za (TNF), koji se sada široko koriste za lečenje zapaljenskih bolesti,
- otkriće receptora za lipopolisadharide (LPS), koji je pokazao kako se sisari suprotstavljaju infekciji, i kako počinju neke zapaljenske bolesti.
Svako od ovih otkrića bilo je utemeljeno na istraživanju urođenog imuniteta: sposobnosti višećelijskih organizama da se suprotstavi infekciji.
U narednoj fazi istraživanja Bojtler se više oslanjao na genetiku i o ovim i daljim istraživanjima ovako piše u jednoj od autobiografija;
„ | U ranim 1990-ih, prvo sam prihvatio klasični genetički pristup proučavanju urođenog imunskog odgovora. Filozofija genetike je ona u kojoj je hipoteza u istraživanju otkrivanje odstupanja izazvanih mutacijom. Koristeći genetiku želeo sam da dam odgovore na pitanja o imunitetu sisara, što je bilo otkrovenje za mene, i genetika će verovatno biti u osnovi mog rada do kraja mog života. | ” |
Najnovija istraživanja Brusa Bojtlera prvenstveno su bila usmerena na istraživanju receptora na koje se vezuju bakterijski proizvodi, lipopolisaharidi (LPS), što može izazvati septički šok i ugroziti život u uslovima preterane stimulacije imunskog sistema.[6]
Godine 1998, Bojtler i njegove kolege su otkrili da su miševi otpornim na (LPS) imali mutacije gena koja su bile veoma slične Toll- genu voćne mušici. Ovaj gen, kao i Toll-receptori (TLR) ispostavilo se da su prijemčivi receptori za lipopolisaharide (LPS). Kada se vezuje (LPS), aktiviraju se signali koji izazivajući zapaljenje, a kada je pojava (LPS) prevelika, septički šok.[7] Ova otkrića su pokazala da sisari i mušice koriste slične molekule da aktiviraju urođeni imunitet u prisustvu patogenih mikroorganizama. Ovim istraživanjima Bojtler i saradnika konačno su otkriveni senzori urođenog imuniteta.
Otkriće Bojtlera i Ofmana izazvalo je „eksploziju“ istraživanja urođenog imunitet. Oko desetak različitih Toll-lipopopolisaharidnih receptora (TLRs) je do sada identifikovano kod ljudi i miševa. Svaki od njih prepoznaje određene vrste molekula uobičajen za određeni mikroorganizam. Pojedinci sa određenim mutacijama u ovim receptorima nose povećan rizik od infekcija, dok su kod drugi genetičke varijante (TLRs) povezane sa povećanim rizikom za hronične zapaljenske bolesti.
Ova otkrića Bojtlera i saradnika sa kojima je on podelio Nobelovu nagradu na ravne časti, stvorila su mogućnost za dalji razvoj novih metoda za sprečavanje i lečenje bolesti, npr. poboljšane vakcine protiv infekcija i pokušaj stimulacije imunskog sistema da napadne tumor. Ova otkrića, takođe će nam pomoći da shvatimo zašto imunski sistem može da napadne naša tkiva, čime se obezbeđuju i nove metode u lečenju inflamatornih (autoimunih) bolesti.
U toku svog rada, Bojtler i njegove kolege identifikovale su i gene važne u drugim biološkim procesima, uključujući i regulaciju apsorpcije gvožđa,[8] sluha,[9] i embrionalnog razvoja,[10] jer njihovi poremećaji kod visoko potentnih mutagena (ENU) mogu izazvati upadljivo nenormalne forme vidljivih fenotipova.
Nagrade i priznanja
uredi- 1994: Nagrada američke federacije za klinička istraživanja[11]
- 2004: Nagrada „Robert Koh“[12] zajedno sa Žilom A. Ofmanom i Akirom Šizuom.
- 2006: Nagrada „Vilijam B. Koli“[13] sa Akirom Šizuom.
- 2007: Nagrada „Balcan“[traži se izvor] sa Žilom Ofmanom.
- 2007: Počasni doktor Tehničkog univerziteta u Minhenu[14]
- 2007: Nagrada „Frederik B. Bang“[15]
- 2008: Član Nacionalne akademije nauka[14]
- 2009: Nagrada Medicinskog centra Olbani[16]
- 2011: Šoova nagrada, zajedno sa Žilom Ofmanom i Ruslanom, M. Medhitovim[17]
- 2011: Nobelova nagrada za fiziologiju ili medicinu zajedno sa Žilom Ofmanom i Ralfom Stajnmanom[3]
Napomene
uredi- ^ Najveći deo podataka preuzet je iz Autobiography of Bruce A Beutler koju je on objavio u povodu prijema Šoove nagrade 2011.
Reference
uredi- ^ (jezik: engleski) Om een reactie te plaatsen!. „2011 Nobel Prize in Medicine”. YouTube. Pristupljeno 05. 10. 2011.
- ^ (jezik: engleski) „– Three Share Nobel Prize in Medicine”. Tampabay.com. Arhivirano iz originala 04. 03. 2016. g. Pristupljeno 05. 10. 2011.
- ^ a b (jezik: engleski) „Nobel Prize in Physiology or Medicine 2011” (Saopštenje). Nobel Foundation. 03. 10. 2011.
- ^ (jezik: engleski)„Genealogy of the Beutler family”. Familytreemaker.genealogy.com. 15. 08. 1996. Pristupljeno 05. 10. 2011.
- ^ (jezik: engleski) Autobiography of Bruce A Beutler Shawprize.org Arhivirano na sajtu Wayback Machine (7. avgust 2011)
- ^ (jezik: engleski) Beutler,B. & Rietschel,E.T. Timeline: Innate immune sensing and its roots: the story of endotoxin. Nat. Rev. Immunol 3, 169-176 (2003)PubMed.
- ^ (jezik: engleski)Aderem A. Role of Toll-like receptors in inflammatory response in macrophages. Crit Care Med. 2001 Jul;29(7 Suppl):S16-8. Abstract-PubMed 8.10.2011
- ^ Du, Xin; She, Ellen; Gelbart, Terri; Truksa, Jaroslav; Lee, Pauline; Xia, Yu; Khovananth, Kevin; Mudd, Suzanne; Mann, Navjiwan; Moresco, Eva Marie Y.; Beutler, Ernest; Beutler, Bruce (2008). „The Serine Protease TMPRSS6 is Required to Sense Iron Deficiency”. Science. 320 (5879): 1088—1092. Bibcode:2008Sci...320.1088D. PMC 2430097 . PMID 18451267. doi:10.1126/science.1157121.
- ^ Du, Xin; Schwander, Martin; Moresco, Eva Marie Y.; Viviani, Pia; Haller, Claudia; Hildebrand, Michael S.; Pak, Kwang; Tarantino, Lisa; Roberts, Amanda; Richardson, Heather; Koob, George; Najmabadi, Hossein; Ryan, Allen F.; Smith, Richard J. H.; Müller, Ulrich; Beutler, Bruce (2008). „A catechol- O -methyltransferase that is essential for auditory function in mice and humans”. Proceedings of the National Academy of Sciences. 105 (38): 14609—14614. Bibcode:2008PNAS..10514609D. PMC 2567147 . PMID 18794526. doi:10.1073/pnas.0807219105 .
- ^ Smyth, Ian; Du, Xin; Taylor, Martin S.; Justice, Monica J.; Beutler, Bruce; Jackson, Ian J. (2004). „The extracellular matrix gene Frem1 is essential for the normal adhesion of the embryonic epidermis”. Proceedings of the National Academy of Sciences. 101 (37): 13560—13565. Bibcode:2004PNAS..10113560S. PMC 518794 . PMID 15345741. doi:10.1073/pnas.0402760101 .
- ^ American Federation for Clinical Research: Outstanding Investigator Award Recipients Arhivirano na sajtu Wayback Machine (31. januar 2012)
- ^ (jezik: nemački) „Wie Säugetiere Infektionen spüren: die zukunftsweisende genetische Analyse der angeborenen Immunität – Robert-Koch-Vorlesung von Prof. Dr. Bruce Alan Beutler anlässlich der Verleihung des Robert-Koch-Preises 2004 in Berlin”. Robert-koch-stiftung.de. Arhivirano iz originala 04. 11. 2005. g. Pristupljeno 05. 10. 2011.
- ^ (jezik: engleski) Cancer Research Institute: William B. Coley Award Recipients Arhivirano na sajtu Wayback Machine (21. novembar 2010)
- ^ a b (jezik: engleski)Homepage Bruce Beutler, MD Arhivirano na sajtu Wayback Machine (5. oktobar 2011), Scripps Research Institute
- ^ (jezik: engleski)The F.B. Bang Award Arhivirano na sajtu Wayback Machine (7. februar 2012), Endotoxin Newsletter, Endotoxin Newsletter. 17 (3). 2008. Nedostaje ili je prazan parametar
|title=
(pomoć) - ^ (jezik: engleski) American Society of Hematology:Albany Medical Center Prize Awarded to Bruce Beutler and Ralph Steinman, 1. Juli 2009.
- ^ (jezik: engleski)The Shaw Prize in Life Science and Medicine 2011 Arhivirano na sajtu Wayback Machine (6. oktobar 2011) bei shawprize.org; abgerufen am 8. Juni 2011
Bibliografija
uredi- Du, X., Schwander, M., Moresco, E. M. Y., Viviani, P., Haller, C., Hildebrand, M. S., Pak, K., Tarantino, L., Roberts, A., Richardson, H., Koob, G., Najmabadi, H., Ryan, A. F., Smith, R. J. H., Muller, U., and Beutler, B. (2008) A catechol-O-methyltransferase that is essential for auditory function in mice and humans, Proc. Natl. Acad. Sci., USA 105, 14609-14614.
- Du, X., She, E., Gelbart, T., Truksa, J., Lee, P., Xia, Y., Khovananth, K., Mudd, S., Mann, N., Moresco, E. M., Beutler, E., and Beutler, B. (2008) The serine protease TMPRSS6 is required to sense iron deficiency, Science 320, 1088-1092.
- Tabeta, K., Hoebe, K., Janssen, E. M., Du, X., Georgel, P., Crozat, K., Mudd, S., Mann, N., Sovath, S., Goode, J., Shamel, L., Herskovits, A. A., Portnoy, D. A., Cooke, M., Tarantino, L. M., Wiltshire, T., Steinberg, B. E., Grinstein, S., and Beutler, B. (2006) The Unc93b1 mutation 3d disrupts exogenous antigen presentation and signaling via Toll-like receptors 3, 7 and 9, Nat. Immunol. 7, 156-164.
- Beutler, B., Jiang, Z., Georgel, P., Crozat, K., Croker, B., Rutschmann, S., Du, X., and Hoebe, K. (2006) Genetic analysis of host resistance: Toll-Like receptor signaling and immunity at large, Annu. Rev. Immunol. 24, 353-389.
Spoljašnje veze
uredi- Zvanični veb-sajt
- Scientific Publications – All publications of articles by Bruce A. Beutler listed in PubMed.
- How we sense microbes: Genetic dissection of innate immunity in insects and mammals – Brief review of recent work, written with Jules A. Hoffmann.