Vilim Galjer — Šišo (Prugovac, kod Bjelovara, 11. januar 1911Šturlić, kod Slunja, 4. mart 1942), učesnik Narodnooslobodilačke borbe i narodni heroj Jugoslavije.

vilim galjer
Vilim Galjer Šišo
Lični podaci
Datum rođenja(1911-01-11)11. januar 1911.
Mesto rođenjaPrugovac, kod Bjelovara, Austrougarska
Datum smrti4. mart 1942.(1942-03-04) (31 god.)
Mesto smrtiŠturlić, kod Slunja, ND Hrvatska
Profesijapoštanski činovnik
Delovanje
Član KPJ od1940.
Učešće u ratovimaNarodnooslobodilačka borba
SlužbaNOV i PO Jugoslavije
Heroj
Narodni heroj od27. novembra 1953.

Biografija uredi

Rođen je 11. januara 1911. godine u Prugovcu kod Bjelovara. Po zanimanju je bio poštanski činovnik.

Opredelio se za revolucionarni radnički pokret još za vreme pohađanja gimnazije u Bjelovaru kada je postao član Saveza komunističke omladine Jugoslavije. Posle završenog školovanja, radio je u PTT struci u Slavonskom Brodu, Osijeku i Zagrebu. Njegov revolucionarni rad zapažen je u krugovima poštanskih radnika u Zagrebu i u Udruženju PTT radnika Hrvatske. Komunističke partije Jugoslavije je preko Galjera organizovala ilegalne grupe u svim važnijim PTT jedinicama u Zagrebu.

Godine 1940. Vilim Galjer je postao član Komunističke partije Jugoslavije, te je uz učestvovanje Voje Kovačevića, člana Mesnog komiteta Komunističke partije Hrvatske za Zagreb, formirao u Pošti Zagreb partijsku organizaciju i postao njen sekretar. Pod njegovim rukovodstvom, ova partijska organizacija izvršavala je zadatke poput raspačavanja partijske štampe i materijala, skrivanja povratnika iz Španskog građanskog rata, prebacivanja mnogih drugova po zadatku Partije iz Zagreba u razna mesta na pruzi Zagreb-Beograd, Zagreb-Split, Zagreb-Rijeka i ostalo. Posebno važan zadatak Vilim Galjer je vršio u leto 1941. godine, kada je bio posrednik u održavanju veze između Centralnog komiteta Komunističke partije Hrvatske i Centralnog komiteta Komunističke partije Jugoslavije u Beogradu.

Diverzija na Glavnoj pošti uredi

 
Bista Vilima Galjera u Đurđevcu

Kada je, u avgustu 1941. godine, partijska organizacija dobila zadatak od sekretara Centralnog komiteta KPH Rada Končara da izvedu diverziju na telefonske uređaje u Glavnoj pošti u Zagrebu,[1] Vilim Galjer i Vojo Kovačević organizovali su tu veliku diverziju. Galjer je izabrao tri osobe koje će neposredno izvršiti postavljeni zadatak, a i sam je učestvovao u organizovanju prebacivanja eksploziva u zgradu Glavne pošte u Jurišićevoj ulici. Posle jednomesečnog rada, 14. septembra 1941. godine, izazvana je serija eksplozija od pet paklenih mašina koje su bile ugrađene u telefonske uređaje u tri odvojene sale. To su bile vojne i PTT međugradske telefonske veze i automatska telefonska centrala za grad Zagreb, izuzetno čuvane od nemačkih i ustaških vlasti. Ovom diverzijom prekinute su, žičanim putem organizovane, telefonske veze nemačke Vrhovne komande sa sopstvenim vojnim štabovima u SSSR-u, Rumuniji, Bugarskoj, Grčkoj i u Beogradu.[1] Kompletno je uništen sistem međugradskih telefonskih veza i ozbiljno oštećena gradska automatska centrala. Nemačke vlasti i PTT uprava morali su da ugrađuju nove uređaje za međugradske veze, a gradska telefonska centrala popravljana je sedam meseci.

Posebno je bio značajan moralno-politički efekat ove diverzije, zato što je ona izvršena u Zagrebu, centru Pavelićeve Nezavisne Države Hrvatske i što su je izveli komunisti Hrvati, a ustanicima u započetom ustanku na Kordunu, Baniji, Lici i u drugim regionima Hrvatske ta je akcija dala još snažniji podstrek i pokazala primer solidarizovanja u zajedničkoj borbi Srba i Hrvata.

Odlazak u partizane uredi

Neposredno posle diverzije, Vilim Galjer je s ostalim učesnicima, Josipom Ćuljatom, Slavkom Markonom i Nadom Galjer, otišao u partizane na Kordun, gde je odmah postavljen za komandira Druge čete Trećeg bataljona Drugog kordunaškog partizanskog odreda, koji je dejstvovao na sektoru Slunja. Na čelu svoje čete u borbi s ustašama, u Šturliću kod Slunja, Vilim Galjer je poginuo 4. marta 1942. godine.

Ukazom predsednika Federativne Narodne Republike Jugoslavije Josipa Broza Tita, 27. novembra 1953. godine, proglašen je za narodnog heroja.

Reference uredi

Literatura uredi