Vuk kao heraldički motiv bio je široko korišćen u mnogim oblicima tokom srednjeg vijeka. Iako se vuk obično kritički posmatra kao lovac na stoku, te ljudožder, on se takođe smatra plemenitom i hrabrom životinjom koja se često pojavljuje na grbovima i amblemima brojnih plemićkih porodica. Obično simbolizuje nagradu za upornost u dugim opsadama ili hajdučkoj tradiciji.

Grb mjesta Pasaua u Njemačkoj
Uobičajan prikaz vuka u heraldici

Istorija uredi

Srpska heraldika uredi

Sivi vuk uveliko je povezan sa balkanskim i srpskom mitologijom i kultovima. Tako da vuk uopšte, ima veoma važan dio u srpskoj mitologiji. U slovenskoj, kao i staroj srpskoj religiji i mitologiji, vuk je korišten kao totem. U srpskoj epskoj poeziji vuk je simbol neustrašivosti. Vuk Karadžić, srpski filolog i etnograf objasnio je tradicionalno, apotropejsku upotrebu imena Vuk: žena koja je uzastopno izgubila nekoliko beba, svog novorođenog sina nazvala bi Vuk, jer se vjerovalo da se vještice, koje su „jele” bebe, boje napasti vukova.

Vuk se takođe javlja i kod nekih plemićkih porodica, od kojih je najpoznatiji primjer porodice Balšići, koju su upravljali Zetom. Zatim motiv vuka je prisutan i kao motiv nekih hajdučkih harambaša, serdara i vojvoda. Te se kasnije javljaju i na municioijalnoj heraldici, primjer grb grada Štrpce na Kosmetu, te kao držači grba u više primjeralj srpske heraldike.

Sličnu mitologiju, a samim tim i heraldiku imaju i drugi slovenski narodi.

Britanska heraldika uredi

Vukovi su se često pojavljivali u engleskoj heraldici, a to nalazi i na optužbu i na pristalice. Vukova glave, bez prikaza ostatka tijela, posebno su česte u škotskoj heraldici.[1]

Rani prikazi vukova u heraldici imaju tendenciju da budu donekle dvosmisleni po izgledu i mogu se zbuniti sa drugim heraldičkim stvorenjima kao što su risovi i lisice.[1]

Grbovi sa ovim motivima mogu se i danas naći kod porodica: Videlou, de Lou, Lupus, Volferston, Volselei, Lovett, Lov, Lovel, Lupton i naravno Volve (doslovno: Vuk).

Njemačka heraldika uredi

Vukovi su takođe česti i u njemačkoj heraldici. Grad Pasau u Bavarskoj za grb ima motiv crvenog vuka koji (bijesni) stoji u raskoraku na bijelom štitu. U Saksoniji, crni vuk koji bijesni na žutom štitu nalazi se na grbu porodice von Volfersdorf. Zeleni vuk koji hvata mrtvog labuda u čeljustima na žutom štitu prikazan je na grbu i amblemu grofova von Brandenštejn-Cepelin.

Španska heraldika uredi

Vukovi se vrlo često pojavljuju u španskoj heraldici, gdje su često predstavljeni vukovi koji nose tijela jagnjadi u ustima ili preko leđa. Kada su u takvoj pozi, vukovi se nazivaju razbojnicima.[1]

Italijanska heraldika uredi

U italijanskoj heraldici, vuk se nedvosmisleno pripisaje priči o Romulu i Remu i prikazuju Kapitolsku vučicu. Milanska značka bez datuma koja se navodno nalazi u Biblioteci Trivulzijana u Milanu prikazuje jagnje koje leži na leđima, a nad njim stoji vuk.

Francuska heraldika uredi

U francuskoj heraldici, kraljevski lovac na vukove imao je za službenu oznaku dvije vučje glave okrenute frontalno.

Turkijska heraldika uredi

Mnogi turkijski narodi imaju mitologiju koja kaže da njihov narod potiče od vuka. Čak i neki narodi bliski Turkijcima imaju slična predanja ili mitologiju. Separatistički pokreti u Čečeniji nosio je simbole vuka. Islamisti su ga kasnije uklonili, a vladajući režim pod pokroviteljstvom Rusije ga je potpuno zabranio.

Galerija uredi

Reference uredi

  1. ^ a b v Arthur Fox-Davies, A Complete Guide to Heraldry, T.C. and E.C. Jack, London, 1909, 196-197, https://archive.org/details/completeguidetoh00foxduoft.

Literatura uredi