Generalštab Vojske Republike Srpske

Generalštab Vojske Republike Srpske je bio najviši stručni i štabni organ za pripremu i upotrebu Vojske Republike Srpske u miru i ratu.

Glavni štab Vojske Republike Srpske

Glavni štab (1992—1995) uredi

Nakon izbijanja rata u Bosni i Hercegovini, 12. maja 1992. formira se Vojska Republike Srpske na čelu sa Ratkom Mladićem. Budući da su se komanda i jedinice JNA povukle iz BiH 20. maja; da su tek bile formirane brigade Teritorijalne odbrane Republike Srpske sa malo ili nimalo profesionalnog vojnog kadra; da je rat u Bosni već uveliko bio u toku; i da su po ratnoj zoni vršljale dobrovoljačke jedinice otrgnute kontroli, stvaranje jedinstvene vojne komande odvijalo se u posebno teškim okolnostima.[1] Okosnicu novog Glavnog štaba činili su oficiri 9. kninskog korpusa JNA i 2. vojne oblasti JNA poreklom iz Bosne i Hercegovine. Glavni štab su činile komanda Glavnog štaba i prištapske jedinice.

Komanda Glavnog štaba uredi

Na čelu Glavnog štaba i komande Glavnog štaba nalazio se general Ratko Mladić. Komanda Glavnog štaba je bila podeljena na pet nezavisnih sektora, štab i jednu uprava[2]:

  • Štab za operativno-nastavne poslove - general-major Manojlo Milovanović (ujedno i zamenik komandanta Glavnog štaba)
  • Sektor za mobilizaciju i administrativno-personalna pitanja - pukovnik Mićo Grubor
  • Sektor za moral, religijska i pravna pitanja - general-major Milan Gvero
  • Sektor za obaveštajna i bezbednosna pitanja - pukovnik Zdravko Tolimir
  • Sektor za vazduhoplovstvo i PVO - pukovnik Jovo Marić
  • Uprava za razvoj i finansije - pukovnik Stevan Tomić
  • Sektor za pozadinske službe - general-major Đorđe Đukić

Najbliži savetnici komandanta Glavnog štaba i ljudi zaduženi za najodgovornije zadatke bili su: Đorđe Đukić (logistika, rezervni delovi itd.), Manojlo Milovanović (planiranje, izrada operativnih planova, vođenje operacija na terenu itd.), Zdravko Tolimir (obaveštajni poslovi) i Milan Gvero (politički poslovi Glavnog štaba, naročito odnos sa civilnim vlastima Republike Srpske i međunarodnim posmatračima).[2]

Prištapske jedinice uredi

Glavni štab u ratu uredi

Osnovni zadatak Glavnog štaba bio je planiranje strategije za vođenje rata, te saradnja sa civilnim vlastima kako bi se obezbedila neophodna sredstva. Vrlo često, Glavni štab bi vodio vojne operacije preko isturenih komandnih mesta. Prve godine rata gotovo celokupna pažnja Glavnog štaba bila je usmerena na formiranje vojnih brigada od jednica Teritorijalne odbrane i dobrovoljaca. Komanda Glavnog štaba je često dolazila u sukob sa civilnim vlastima, delom zbog različitog viđenja političkog odjeka vojnih operacija na svetsko javno mnjenje (političko rukovodstvo Republike Srpske je, prirodno, bilo osetljivije na međunarodne pritiske), a delom zbog prepletanja odgovornosti, naročito oko materijalnog i finasijskog snabdevanja vojske.[3] Po mišljenju nekih stručnjaka koji su proučavali tok rata u Bosni, komanda Glavnog štaba VRS se pokazala kao najsposobnije vojno rukovodstvo od svih zaraćenih strana:

Glavni štab, mada skrpljen od različitih oficira pridošlih iz različith komandi, razvio se tokom rata u najprofesionalniji štab i telo za planiranje od svih zaraćenih strana u bosanskom konfliktu[2]

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ Balkan Battlegrounds Vol.2, pp. 267
  2. ^ a b v Balkan Battlegrounds Vol.2, pp. 269
  3. ^ Balkan Battlegrounds Vol.2, pp. 268

Dodatna literatura uredi

  • Balkan Battlegrounds: A Military History of the Yugoslav Conflict, 1990-1995 Volume I and II. Central Intelligence Agency, Office of Russian and European Analysis.
  • Bulatović, Ljiljana: Raport Komandantu. Beograd : Udruženje pisaca Poeta : Lj. Bulatović, 2010

Spoljašnje veze uredi