General armije je najviši generalski čin u armijama mnogih zemalja, poput Francuske, Sjedinjenih Američkih Država, u većini istočnoevropskih zemalja, zemalja NATO pakta i dr. Predstavlja čin ranga generala sa četiri zvezdice u JNA i sa pet zvezdica u armijama poput Sjedinjenih Američkih Država.

Oznaka za revere (kragne) na uniformi sa zlatnim hrastovim listovima za sve generalske činove KoV i RViPVO od JNA (1951) do sadašnje Vojske Srbije

Čin generala armije ustanovljen je prvi put u Francuskoj tokom Prvog svetskog rata. U Srpskoj vojsci i Vojsci Kraljevine Jugoslavije u upotrebi je bio odgovarajući čin armijskog generala. Nakon završetka Drugog svetskog rata u Jugoslovenskoj armiji uveden je 1952. godine i kao takav je bio u upotrebi sve do prestanka njenog postojanja 1992. U istoriji JNA trojica generala Ivan Gošnjak, Nikola Ljubičić i Veljko Kadijević su kao Savezni sekretari za narodnu odbranu SFRJ unapređeni u ovaj čin. Jedino su Kosta Nađ i Ivan Rukavina unapređeni a da nisu bili na toj funkciji. Pošto je Savezna Republika Jugoslavija preko svoje vojske nastavila tradiciju vojnih rangova a ujedno i činova iz JNA, još dvojca generala su unapređeni u ovaj čin. Dragoljub Ojdanić kao savezni ministar odbrane je unapređen redovnim putem, dok je Petar Gračanin unapređen u ovaj čin u rezervi.

U ratnoj mornarici čin generala armije odgovara činu admirala flote.[1]

Izgled epolete u JNA, VJ i VSCG

uredi

Izgled epolete generala armije JNA nastao je 1952. godine kada Jugoslovenska armija menja ime u Jugoslovenska narodna armija i kada traje proces destaljinizacije armije. Epoleta je bila oivičena ukrasnom isprepletanom zlatnom hrastovom opšivkom, dok se u epoleti nalaze dva zlatna svežnja pšeničnog klasja na kojima se nalaze ukršteni vojni mač i žezlo a iznad njih su bile četiri zlatne petokrake zvezde koje su simbolizovale socijalizam kao i u većini armija socijalističkih država. U kopnenoj vojsci boja epolete bila je sivo-maslinasto-braon dok je u RViPVO bila olovno-plava.

Galerija

uredi

Vidi još

uredi

Reference

uredi
  1. ^ Vojni Leksikon 1981, str. 144.

Literatura

uredi