Golubovi
Golubovi (Columbidae) porodica su ptica koja obuhvata obične golubove, grlice, gugutke i dodovke. Centri nastanka, diverziteta i rasprostiranja familije bile su oblasti jugoistočne Azije (Indomalajsko zoogeografsko carstvo) i Australije (Notogejsko zoogeografsko carstvo). Porodica Columbidae obuhvata oko 42 roda i 310 savremenih vrsta sa svih kontinenata izuzev Antarktika. Najveća raznovrsnost je prisutna u indomalajskoj i australazijskoj ekozoni (zoogeografskoj oblasti). Golubi su verovatno najzastupljenije ptice na svetu. Golubovi su jake ptice s kratkim vratovima, i kratkim vitkim kljunovima koji kod nekih vrsta imaju mesnate cere. Oni se prvenstveno hrane semenom, voćem i biljnom masom.
Golubovi Vremenski raspon:
| |
---|---|
Devičanski golub na strujnom kablu | |
Domaći golub (Columba livia domestica) | |
Naučna klasifikacija | |
Domen: | Eukaryota |
Carstvo: | Animalia |
Tip: | Chordata |
Klasa: | Aves |
Red: | Columbiformes |
Porodica: | Columbidae Leach, 1820 |
Potporodice | |
Geografski opseg porodice Columbidae |
Golubovi grade relativno slaba gnezda, često koristeći pruće i druge materijale, koji se mogu položiti na drveću, ispod streha, ili na zemlji, u zavisnosti od vrste. Oni legu jedno ili dva jajeta istovremeno, a oba roditelja brinu o mladima, koji napuštaju gnezdo nakon 7-28 dana.[2] Za razliku od većine ptica, oba pola proizvode „zobno mleko” kojim hrane mladunce. Ono se izlučuje iz ćelija u oblozi voljke koje su ispunjene tečnostima. Mladunac golubova se naziva „golupče”.
Taksonomija i sistematika uredi
Porodicu Columbidae je uveo engleski zoolog Vilijam Elford Lič u vodiču za sadržaj Britanskog muzeja objavljenog 1820.[3][4] Columbidae je jedina živuća porodica u redu Columbiformes. Sadže (Pteroclididae) su ranije svrstavane ovde, ali su pomerene u zasebni red Pteroclidiformes na bazi anatomskih razlika (npr., one ne mogu da piju „sisanjem” ili „pumpanjem”);[5] sada se smatraju blisko srodnim sa obalskim pticama.[6] Nedavne filogenomske studije podržavaju grupisanje golubova i sadža zajedno, zajedno sa madagaskarskim pastuškama, formiraju sestrinski takson sa Mirandornithes.[7][8][9][10][9][11]
Columbidae se obično dele u pet potporodica, verovatno netačno.[12][13] Na primer, američki terenski i prepeličasti golubovi (Geotrygon), koji se obično uvrštavaju u Columbinae, čini se da su dve različite potporodice.[14] Redovi navedeni ovde slede rad Baptista et al. (1997),[15] uz manje izmene[16][17][18]
Raspored rodova i imenovanje potfamilija u nekim slučajevima su privremeni, jer analize različitih DNK sekvenci proizvode rezultate koji se razlikuju, često drastično, u postavljanju određenih (uglavnom indo-australijskih) rodova.[13] Ova dvosmislenost, verovatno prouzrokovana privlačenjem dugih grana, izgleda da potvrđuje da su golubovi prvo evoluirali u australazijskom regionu, i da Treronidae i srodne forme (krunski i fazanski golubi, na primer) predstavljaju raniju radijaciju grupe.[13]
Porodica Columbidae sadrži potporodicu Raphinae (negde predstavljena kao posebna porodica Raphidae), koja se sastojala od izumrlih vrsta usamljenika sa Rodrigeza i dodoa.[18][19][20] Ove vrste su po svoj prilici deo indo-australijske radijacije koja je proizvela tri male potporodice navedene gore,[21] sa voćnim golubovima i golubovima (uključujući nikobarskog goluba). Stoga su oni ovde uključeni kao potporodica Raphinae, čekajući na bolje materijalne dokaze o njihovim tačnim odnosima.[22]
Pogoršavajući ove probleme, kolumbidi nisu dobro zastupljeni u fosilnim zapisima.[23] Za sada nisu pronađeni istinski primitivni oblici.[13] Rod Gerandia je bio opisan iz ranih miocenskih depozita u Francuskoj, ali mada se dugo verovalo da je golub,[24] Fragmentarni ostaci od verovatno ptilinopinskog goluba iz ranog miocena su nađeni u Banokbernskog formaciji na Novom Zelandu i opisani su kao Rupephaps;[25] Arenicolumba (Columbina prattae) iz približno istovremenih naslaga u Floridi se u današnje vreme uslovno izdvaja u Arenicolumba, ali njeno razlikovanje od Columbina/Scardafella i srodni rodovi treba da budu čvršće ustanovljeni (npr. putem kladističke analize).[26] Osim toga, svi ostali fosili pripadaju postojećim rodovima.[27]
Filogenija uredi
Filogenija bazirana na radu Džona H. Bojda, III,[28] profesora ekonomike.[29]
| |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Istorija uredi
Smatra se da su golubovi pripitomljeni pre više od 3000 godina pre nove ere. Najvjerojatnije su ih pripitomili Egipćani i Sumeri. Ovi narodi su poštovali golubove kao svetu pticu i glasnike bogova. Prilikom iskopavanja faraonskih grobnica pronađeni su mumifikovani golubovi koji je trebalo da faraonu posluže kao glasnici prilikom putovanja u nebo. Iz starog Egipta uzgoj domaćih goluba se širio na ostale civilizacije. Poznato je da su se stari Grci i Rimljani počeli rano baviti uzgojem goluba. U to vreme su se polako počele formirati različite rase golubova. U srednjem veku samo su plemići smeli uzgajati rasne, dok su seljaci smeli da drže samo obične poludivlje golube. Raspadom feudalnog sistema i stvaranjem demokratija rasni golubi postaju dostupni svim ljudima pa otada počinje stvaranje mnogih novih pasmina.
Domaći golubovi se mogu podeliti na dve osnovne grupe - na ukrasne golubove koji se uzgajaju zbog svoje izuzetne lepote, i sportske golubove koji se uzgajaju zbog svojih letačkih osobina. Golubovi letači dele se na letače, visokoletače, Engleski tipler, pismonoše i prevrtače. Ukrasni golubovi se dele na njivske golubove i golubove u boji, golubove bubnjare, golubove gušane, strukturne golubove, golubove galebiće, bradavičaste golubove i kratkokljune ukrasne golubove.
Izgled i osobine uredi
Perje ovog reda ptica je od jednostavno obojenog pa do tropsko šarenog. Mnoge vrste imaju upadljive šare ili naročito na glavi, vratu i krilima perje s metalnim odsjajem. Razlikovanje polova na temelju boje perja kod ovih ptica nije moguće.
Sve vrste imaju snažno razvijenu voljku koja im služi za pohranu hrane, za neke delove procesa varenja i za pripremu voljkinog mleka. Neke vrste još imaju zakržljali ostatak slepog creva, dok je kod većine vrsta potpuno nestalo.
Među vrstama postoje izraženi specijalisti, ali i svežderi. Većina vrsta ima veliku potrebu za vodom za piće, ali i za kupanje. Ove ptice žive monogamno.
Gnezde se pretežno na drveću i u grmlju. Postoje i vrste koje se gnijezde na tlu ili u dupljama. Većina vrsta može imati nekoliko legala u jednoj godini. Na ležanju na jajima učestvuju oba roditelja. Gnezda golubovi najčešće izrađuju od štapića pronađenih u prirodi. Na golubljim jajima za vreme inkubacije sede i mužjak i ženka.
Ishrana uredi
Golubovi se hrane semenjem, voćem i biljkama. Za razliku od ostalih ptica, proizvode vlastito mleko. Golublje mleko ima vrlo visoke nutritivne vrednosti, a roditelji njime hrane svoje mlade.
Hrane se biljnom hranom - vrste umerenih područja pretežno raznim semenjem, a tropske vrste i plodovima. Domaći golubovi potiču od golubova pećinara, divlje vrste koje još i danas živi po pećinama i jamama pod zemljom. Pećinari su rasprostranjeni pretežno na Sredozemlju (žive i u Dalmaciji), severnoj Africi i Indiji. U Evropi osim pećinara žive i druge vrste divljih goluba: golub dupljaš, golub grivnjaš, grlica i gugutka.
Galerija slika uredi
-
Zapadni ćubasti golub (Goura cristata)
-
Žutonogi golub (Treron phoenicoptera) jede plodove sapodile
-
Golub rase međimurska lastavica na jednoj izložbi malih životinja
-
Obični terenski golub je među najmanjim vrstama u porodici.
-
Golub na vrhu kuće u San Paulu
-
Pegava grlica, najčešće se nalazi u jugoistočnoj Aziji
-
Jata golubova, koja se obično vide u urbanim područjima širom sveta
-
Australijski golub je široko rasprostranjen u celoj Australiji i živi u većini tipova staništa, osim gustih kišnih šuma i najsušnijih pustinja.
Vidi još uredi
- Golub pećinar - (Columba livia)
- Gugutka - (Streptopelia decaocto)
- Grlica - (Streptopelia turtur)
- Golub dupljaš - (Columba oenas)
- Golub grivnaš - (Columba palumbus)
Reference uredi
- ^ Farner, Donald (2012). Avian Biology (na jeziku: engleski). Elsevier. str. 120. ISBN 978-0-323-15799-5.
- ^ Crome 1991, str. 115–116
- ^ Leach 1820, str. 65–70.
- ^ Bock 1994, str. 139
- ^ Cade, Willoughby & MacLean 1966, str. 124–126.
- ^ "Columbiformes (Pigeons, Doves and Dodos)". Francis Hugh John Crome. Grzimek's Animal Life Encyclopedia. Michael Hutchins, Dennis A. Thoney, and Melissa C. McDade (eds.). Vol. 9: Birds II. 2nd ed. Detroit: Gale. (2004). str. 241–246.
- ^ Jarvis, E. D.; Mirarab, S; Aberer, A. J.; Li, B; Houde, P; Li, C; Ho, S. Y.; Faircloth, B. C.; Nabholz, B; Howard, J. T.; Suh, A; Weber, C. C.; Da Fonseca, R. R.; Li, J; Zhang, F; Li, H; Zhou, L; Narula, N; Liu, L; Ganapathy, G; Boussau, B; Bayzid, M. S.; Zavidovych, V; Subramanian, S; Gabaldón, T; Capella-Gutiérrez, S; Huerta-Cepas, J; Rekepalli, B; Munch, K; et al. (2014). „Whole-genome analyses resolve early branches in the tree of life of modern birds”. Science. 346 (6215): 1320—31. PMC 4405904 . PMID 25504713. doi:10.1126/science.1253451.
- ^ Fain, Matthew G.; Houde, Peter (2004). „Parallel radiations in the primary clades of birds”. Evolution. 58 (11): 2558—2573. PMID 15612298. doi:10.1554/04-235.
- ^ a b Hackett, Shannon J.; et al. (2008). „A Phylogenomic Study of Birds Reveals Their Evolutionary History”. Science. 320 (5884): 1763—1768. PMID 18583609. doi:10.1126/science.1157704.
- ^ Yuri, T.; et al. (2013). „Parsimony and Model-Based Analyses of Indels in Avian Nuclear Genes Reveal Congruent and Incongruent Phylogenetic Signals”. Biology. 2 (1): 419—444. PMC 4009869 . PMID 24832669. doi:10.3390/biology2010419.
- ^ Yuri, T.; et al. (2013). „Parsimony and Model-Based Analyses of Indels in Avian Nuclear Genes Reveal Congruent and Incongruent Phylogenetic Signals”. Biology. 2 (1): 419—444. PMC 4009869 . PMID 24832669. doi:10.3390/biology2010419.
- ^ Allen 2009.
- ^ a b v g „Columbidae - New World Encyclopedia”. www.newworldencyclopedia.or g (na jeziku: engleski).
- ^ Basically, the conventional treatment had two large subfamilies, one for the fruit doves, imperial pigeons, and fruit-pigeons, and another for nearly all of the remaining species. Additionally, three monotypic subfamilies were noted, one each for the genera Goura, Otidiphaps, and Didunculus. The old subfamily Columbinae consists of five distinct lineages, whereas the other four groups are more or less accurate representations of the evolutionary relationships.
- ^ Baptista, Trail & Horblit 1997
- ^ Johnson & Clayton 2000, str. 141–151.
- ^ Johnson, Kevin P.; de Kort, Selvino; Dinwoodey, Karen; Mateman, A. C.; ten Cate, Carel; Lessells, C. M.; Clayton, Dale H. (2001). „A molecular phylogeny of the dove genera Streptopelia and Columba” (PDF). Auk. 118 (4): 874—887. JSTOR 4089839. doi:10.1642/0004-8038(2001)118[0874:AMPOTD]2.0.CO;2.
- ^ a b Shapiro, Beth; Sibthorpe, Dean; Rambaut, Andrew; Austin, Jeremy; Wragg, Graham M.; Bininda-Emonds, Olaf R. P.; Lee, Patricia L. M.; Cooper, Alan (2002). „Flight of the Dodo”. Science. 295 (5560): 1683. PMID 11872833. doi:10.1126/science.295.5560.1683. Supplementary information
- ^ Janoo, Anwar (2005). „Discovery of isolated dodo bones Raphus cucullatus (L.), Aves, Columbiformes from Mauritius cave shelters highlights human predation, with a comment on the status of the family Raphidae Wetmore, 1930”. Annales de Paléontologie. 91 (2): 167. doi:10.1016/j.annpal.2004.12.002.
- ^ Cheke, Anthony; Hume, Julian P. (2010). Lost Land of the Dodo: The Ecological History of Mauritius, Réunion and Rodrigues (na jeziku: engleski). Bloomsbury Publishing. str. 297. ISBN 978-1-4081-3305-7.
- ^ „dodo | extinct bird”. Encyclopedia Britannica (na jeziku: engleski). Pristupljeno 23. 4. 2017.
- ^ Christidis, Les; Boles, Walter E. (2008). Systematics and Taxonomy of Australian Birds (na jeziku: engleski). Csiro Publishing. str. 68. ISBN 978-0-643-09964-7.
- ^ Fountaine, Toby M. R.; Benton, Michael J.; Dyke, Gareth J.; Nudds, Robert L. (7. 2. 2005). „The quality of the fossil record of Mesozoic birds”. Proceedings of the Royal Society B: Biological Sciences. 272 (1560): 289—294. ISSN 0962-8452. PMC 1634967 . PMID 15705554. doi:10.1098/rspb.2004.2923.
- ^ Olson, Hand & Worthy 2009, str. 649–656.
- ^ Worthy, Trevor H.; Hand, Suzanne J.; Worthy, Jennifer P.; Tennyson, Alan J. D.; Paul Scofield, R. (2009-07-01). „A Large Fruit Pigeon (Columbidae) from the Early Miocene of New Zealand”. The Auk. 126 (3): 649—656. ISSN 0004-8038. doi:10.1525/auk.2009.08244.
- ^ „Fossilworks: Gateway to the Paleobiology Database”. fossilworks.org. Arhivirano iz originala 22. 07. 2020. g.
- ^ Mayr, Gerald (2009). Paleogene Fossil Birds (na jeziku: engleski). Springer Science & Business Media. str. 110. ISBN 978-3-540-89628-9.
- ^ Boyd, John H., III (2007). „COLUMBEA: Mirandornithes, Columbimorphae”. JBoyd.net. Pristupljeno 30. 12. 2015.
- ^ Boyd, John H., III. „John Boyd's Home Page”. JBoyd.net. Pristupljeno 11. 1. 2017.
Literatura uredi
- Allen, Barbara (2009). Pigeon. Reaktion Books. str. 200. ISBN 978-1-86189-711-4.
- Baptista, L. F.; Trail, P. W.; Horblit, H. M. (1997). „Family Columbidae (Doves and Pigeons)”. Ur.: del Hoyo, J.; Elliott, A.; Sargatal, J. Handbook of birds of the world. 4: Sandgrouse to Cuckoos. Barcelona: Lynx Edicions. ISBN 978-84-87334-22-1.
- Bock, Walter J. (1994). History and Nomenclature of Avian Family-Group Names. Bulletin of the American Museum of Natural History. Number 222. New York: American Museum of Natural History. str. 139.
- Leach, William Elford (1820). „Eleventh Room”. Synopsis of the Contents of the British Museum (17th izd.). London: British Museum. str. 65—70. OCLC 6213801.
- Olson, Storrs L. (1985). „The fossil record of birds”. Ur.: Farmer, Donald S.; King, James R.; Parkes, Kenneth C. Avian Biology, Vol. VIII. Academic Press. str. 79—238. ISBN 978-0-12-249408-6. Pristupljeno 28. 3. 2016. „The earliest dove yet known, from the early Miocene (Aquitanian) of France, was a small species named Columba calcaria by Milne-Edwards (1867–1871) from a single humerus, for which Lambrecht (1933) later created the genus Gerandia.”
- Crome, Francis H.J. (1991). Forshaw, Joseph, ur. Encyclopaedia of Animals: Birds. London: Merehurst Press. str. 115—116. ISBN 978-1-85391-186-6.
- Blechman, Andrew (2007). Pigeons: The Fascinating Saga of the World's Most Revered and Reviled Bird. Grove Press. ISBN 978-0-8021-4328-0.
- Gibbs, David J. (2001). Pigeons and Doves. Pica Press. ISBN 978-1-873403-60-0.
Članci uredi
- Cade, Tom J.; Willoughby, Ernest J.; MacLean, Gordon L. (1966). „Drinking Behavior of Sandgrouse in the Namib and Kalahari Deserts, Africa” (PDF). The Auk. 83 (1): 124—126. JSTOR 4082983. doi:10.2307/4082983.
- Johnson, Kevin P.; Clayton, Dale H. (2000). „Nuclear and Mitochondrial Genes Contain Similar Phylogenetic. Signal for Pigeons and Doves (Aves: Columbiformes)” (PDF). Molecular Phylogenetics and Evolution. 14 (1): 141—151. PMID 10631048. doi:10.1006/mpev.1999.0682. Arhivirano iz originala (PDF) 18. 05. 2011. g. Pristupljeno 22. 09. 2017.
Spoljašnje veze uredi
- Slike gradskih goluba
- Dove videos
- International Dove Society Arhivirano na sajtu Wayback Machine (8. novembar 2012)
- The American Dove Association
- Canadian Dove Association
- Online resource for the conservation of pigeons and doves
- Columbidae.org.uk
- Dove videos Arhivirano na sajtu Wayback Machine (8. maj 2012)
- Dove sounds
- Pigeon Fact Sheet
- „Pigeon breeds: from the NPA Standard – Table of Contents by Groups”. NPAUSA.org. American National Pigeon Association. 2014.
- „British Pigeon Show Society Hall of Fame, Show Categories and Trophies”. Showpigeons. British Pigeon Show Society. 2014.
- „List of the Breeds of Fancy Pigeons” (PDF). Entente Européenne d'Áviculture et de Cuniculture. 1. 10. 2009. Arhivirano iz originala (PDF) 20. 12. 2016. g. Pristupljeno 22. 09. 2017.