Gomolava je praistorijski arheološki lokalitet koji se nalazi kod Hrtkovaca, nedaleko od Rume, na levoj obali Save. Bila je naseljena tokom šest milenijuma i spada u red najpoznatijih lokaliteta u Evropi.[1] Sam lokalitet je višeslojno nalazište koje obuhvata arheološke slojeve od kasnovinčanskog perioda, preko eneolita i ranog bronzanog doba do gvozdenog doba, zbog čega ga arheolozi popularno nazivaju Tortom od civilizacija,[1] a spada u red tel tipova naselja. Istraživanja lokaliteta su započeta 1904. godine, a sistematski radovi na Gomolavi su započeli 1953. godine i još uvek, sa prekidima, traju. Sam lokalitet se danas nalazi pod zaštitom države kao arheološko nalazište od izuzetnog značaja,[2] ali je i pored toga ugrožen rekom Savom koja ga spira, pogotovo u doba visokog vodostaja.[1]

Prošlost lokaliteta uredi

Najstarije naselje na Gomolavi, formirano je u doba mlađeg neolita. Njegove kuće su građene od drveta i gline sa pravougaonom osnovom, a uništeno je u požaru. Zatim su na tom prostoru svoja naselja redom podizali pripadnici:

 
Dvoglava statueta
 
Keramička peć

Bronzano doba karakterišu naselja sa trošnim poluukopanim kućama, koje se pripisuju Vatinskoj i Belegiškoj kulturi. Posle njih, u starijem gvozdenom dobu, jedno pleme, koje vodi poreklo sa istoka, podiže na Gomolavi svoju naseobinu koju su činile skromne kolibe. Njihovo trošno naselje zameniće, u mlađem gvozdenom dobu, kuće od pletera i lepa, uz koje je pronađen veći broj keramičkih peći i jama sa materijalom, domaćeg i italskog porekla.

Poslednji sloj na Gomolavi predstavlja rimska vila rustika sa nekropolom, a u srednjem veku, od XII do XV veka, se na tom prostoru nalazilo seosko groblje sa crkvom.

Verovatno najpoznatiji nalaz sa Gomolave je dvoglava statueta. Predstave figura sa dve glave nisu bile tako česte u praistorijskoj umetnosti, pa ostaje nedoumica da li je u pitanju realistični prikaz sijamskih blizanaca ili je u pitanju kultni idol sa odgovarajućim značenjem. Statueta je izložena na stalnoj postavci Muzeja Vojvodine.

Vidi još uredi

Reference uredi

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi