Detelina (Trifolium sp.), široko rasprostranjen rod zeljastih biljaka, pripada porodici leguminoza (leptirnjače, bobovi; lat. Fabaceae ili Leguminosae). Obuhvata oko 300 vrsta,[3] od kojih u našem podneblju raste više od 40.[4] Latinsko ime Trifolium rod je dobio ime po karakterističnim složenim listovima, sastavljenim od tri liske (lat. tres - tri i folium - list).[5]

Detelina
Crvena detelina (Trifolium pratense), tipičan predstavnik roda
Naučna klasifikacija
Carstvo:
Divizija:
Klasa:
Red:
Porodica:
Potporodica:
Rod:
Trifolium

Podrodovi i sekcije[1]

podrod Chronosemium
podrod Trifolium

sect. Glycyrrhizum
sect. Involucrarium
sect. Lupinaster
sect. Paramesus
sect. Trichocephalum
sect. Trifoliastrum
sect. Trifolium
sect. Vesicastrum
Areal rasprostranjenosti roda detelina
Sinonimi

Amoria C. Presl[2]
Bobrovia A. P. Khokhr.[2]
Chrysaspis Desv.[2]
Lupinaster Fabr.[2]
Ursia Vassilcz.[2]
Xerosphaera Soják[2]

Detelinom se često u narodu nazivaju i neke druge vrste iz porodice leguminoza, koje nisu iz ovog roda, ali zbog oblika lista podsećaju na nju. Takve su, na primer, detelina kamenjarka (Anthyllis vulneraria),[6] velika detelina ili lucerka (Medicago sativa), konjska detelina ili kokotac (Melilotus officinalis). Ima i vrsta koje ne pripadaju čak ni porodici leguminoza, ali se, takođe zbog oblika lista, nazivaju detelinama, kakve su kisela detelina ili kiseljača (Oxalis acetosella)[4] ili ukrasna detelina (Oxalis triangularis).[7]

Osnovne karakteristike roda

uredi

Vrste iz roda detelina su najčešće, zeljaste perene. Karakterišu se naizmenično složenim listom, sastavljenim od tri liske nazubljenog oboda. Mali, leptirasti cvetovi su kod većine vrsta sklopljeni u glavičaste, gotovo loptaste cvasti, a retko se mogu sresti pojedinačni. Najčešće su, zavisno od vrste, beli, žuti, ružičasti ili crveni. Mali, suvi plodovi najčešće sadrže 1-2 sitna semena. Deteline su dosta osetljive na mnoge lisne bolesti i napasnike.[8]

Vrste deteline

uredi

Rod obuhvata preko 300 vrsta.[9] Rastu širom planete, u umerenom i suptropskom pojasu, osim jugoistočnoj Aziji i Australiji.[8] Kod nas se u prirodi najčešće sreću:

Značaj

uredi
 
Pčela na cvetu deteline

Mnoge vrste deteline su važne vrste u izgradnji vegetacijskog pokrivača na planeti. Imaju važnu ulogu u obogaćivanju zemljišta azotom, zahvaljujući simbiozi sa nitrogenim bakterijama. Posebno su važne vrste u sastavu biljnih zajednica livada i pašnjaka, čija se hranljiva vrednost za ishranu stoke često i određuje upravo prema većoj ili manjoj količini deteline.[3]

Većina vrsta detelina su odlične medonosne biljke, a posebno se ističu bela (T. repens) i bela brdska detelina (T. montanum). Nektar bele deteline je bezbojan, aromatičan i sa visokim sadržajem šećera, a njegova produkcija zavisi od uslova sredine (vlage i temperature). Osim nektara pčele sa bele deteline sakupljaju i manje količine polena. Brdska bela detelina ima slične osobine, a poznata je po tome što luči nektar i u vrelim letnjim danima. Slične osobine ima i švedska detelina (T. hybridum).[10]

Upotreba

uredi
 
Oranica zasejana detelinom

Najčešće vrste deteline koje se uzgajaju na oranicama kao krmno bilje (stočna hrana) su crvena, bela i švedska detelina. Detelina je poželjna za ishranu stoke jer je bogata proteinima, fosforom i kalcijumom, čime se obezbeđuje kvalitetna ishrana, kako u svežem, tako i u suvom stanju.[8] Takođe su bogati belančevinama, vitaminima (posebno vitaminom C) i karotenom.[4]

Detelina se u poljoprivredi često koristi za poboljšanje i očuvanje kvaliteta poljoprivrednog zemljišta. Detelina se koristi kao predvrsta, jer obogaćuje zemljište azotom (oko 55-170 kg azota po hektaru) i povećava dostupnost drugih hranljivih materija za useve koji slede.[8]

Osim kao stočna hrana, listovi deteline se mogu koristiti i u ljudskoj ishrani. Kako nisu preterano ukusni i teško se vare zbog visokog sadržaja celuloze, najbolje ih je pripremati kao varivo, pomešane sa drugim vrstama lisnatog povrća. U Kirgiziji se nekada jedno od omiljenih jela pripremalo upravo od listova deteline na ovčijem loju. Usitnjene cvetne glavice mogu se stavljati na sendviče, a u Japanu su se konzumirale pržene na ulju, usoljene ili ukiseljene (kao turšija). Od osušenih cvetnih glavica može se pripremati ukusan čajni napitak. U Irskoj i Škotskoj od osušene i samlevene cvetne glavice dodaju hlebnom brašnu i prave posebnu vrstu hleba. U Rusiji su se hlebnom brašnu dodavali osušeni i samleveni listovi.[4]

Neki autori smatraju da jedino detelina, od svih trava, „nije lek baš ni od čega”.[11]

Upotreba u hortikulturi

uredi

Mnoge vrste detelina uspešno rastu u hladovini i otporne su na često košenje i gaženje, pa su česte u mešavinama semena koje se koriste za formiranje travnjaka na javnim površinama.[8]

Detelina u narodnim verovanjima

uredi

Veruje se da je detelina bila simbol sreće još u Starom Rimu, a poštovali su je i druidi. U keltskoj mitologiji bila sveta biljka i bila je simbol ponovnog buđenja proleća.[12] Prema jednoj francuskoj legendi,Isus Hrist je u kolevci imao jastuk od suve trave, u kojoj je bila i detelina. Usred zime ta detelina je procvetala i svojim cvetovima optočila novorođenčetu glavu.[13]

Kod deteline, najčešće bele (T. repens), javljaju se usled genetske greške listovi koji umesto tri imaju četiri lista. Ova pojava javlja se kod jednom u 10.000 slučajeva, pa se naći ovakvu detelinu širom sveta smatra velikom srećom. Još se ređe javljaju listovi sa dva, ili sa pet, šest i više listova. Što je više listova, verovatnoća je manja, a sreća - veća.[14] Prema Ginisu, rekord drži detelina sa 56 listova, koju je pronašao Šigeo Obara iz grada Hanamaki u prefekturi Ivate, u Japanu.[15]

 
Irska poštanska marka iz 1922. godine, na kojoj je jedan od simbola i detelina - Shamrock

Detelina u Irskoj

uredi

Detelina je posebno poštovana u Irskoj, gde predstavlja i tradicionalni simbol - Shamrock. Irci je smatraju znakom dobre sreće. Postoji legenda o tome da je sveti Patrik, da bi Ircima objasnio smisao hrišćanstva, koristio detelinu, tako da je detelina sa tri lista u Irskoj postala simbol Svetog Trojstva.[16] Jedno vreme postojao je običaj da mladi parovi pri veridbi razmene među sobom detelinu, a danas je mnogi nose kao amajliju.[17] Podeljena su mišljenja o tome koja vrsta deteline je pravi Shamrock. Prednjači mala detelina (Trifolium dubium ili Trifolium minus), a za njom slede: bela detelina (Trifolium repens), sitna lucerka (Medicago lupilina), zvezdan (Lotus corniculatus), lesandra (Smyrnium olastrum) i kiselica (Oxalis acetosella).[18]

Detelina kod slovenskih naroda

uredi

Kod Starih Slovena takođe, detelina je bila veoma cenjena biljka i kod većine naroda slovenskog porekla ova biljka ima slično ime (na makedonskom i bugarskom Detelina, na češkom Jetel, kod Lužičkih Srba Źiśelina, kod Hrvata Djetelina). Kod Lužičkih Srba postoji legenda o čarobnoj moći deteline da štiti od vradžbina:[13]

U nekom uvračanom selu ljudi posmatrahu, kako petao na stresi kućnoj s naporom vuče neku ogromnu gredu. Jedna devojka, koja je baš tuda prošla s bremenom deteline na leđima, nasmeja im se, jer što oni uvračani videše, ne beše ništa drugo, već slamka. Ali kad ona breme deteline spusti na zemlju, onda i ona podlegne vradžbini, pa zadigne svoje svoje suknje, misleći da ide preko vode

U našem narodu postoji verovanje da detelinu ne treba ni sejati, ni kositi za vreme mladog meseca, jer takva detelina, kako sveža tako i suva, životinjama koje se njome hrane ne prija.[11]

Vidi još

uredi

Reference

uredi
  1. ^ „Species Nomenclature in GRIN”. Arhivirano iz originala 14. 10. 2008. g. Pristupljeno 04. 8. 2010. 
  2. ^ a b v g d đ „Genus Nomenclature in GRIN”. Pristupljeno 09. 7. 2010. 
  3. ^ a b v „djetelina”. Hrvatska enciklopedija. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Pristupljeno 24. 03. 2017. 
  4. ^ a b v g d Grlić 1986, str. 273-274
  5. ^ Konjević, Radomir; Tatić, Budislav (2006). Rečnik naziva biljaka. Beograd: NNK Internacional. ISBN 978-86-83635-59-7. COBISS.SR 134409484
  6. ^ Tasić, Slavoljub; Fodulović, Katarina Šavkin; Menković, Nebojša (2004). Vodič kroz svet lekovitog bilja. Valjevo: Valjevac. ISBN 978-86-83555-09-3. COBISS.SR 116485644
  7. ^ „Ukrasna detelina - uzgoj i nega”. Prirodno i zdravo. Pristupljeno 24. 03. 2017. 
  8. ^ a b v g d „Clover (plant)”. Encyclopædia Britannica. Pristupljeno 24. 03. 2017. 
  9. ^ „Species of a genus Trifolium”. U. S. National Plant Germplasm System. United States Department of Agriculture - Agricultural Research Service. Pristupljeno 24. 03. 2017. 
  10. ^ Kojić, Momčilo; Vilotić, Dragica; Janjić, Vaskrsija. Medonosne biljke. str. 67—68,108. ISBN 978-86-911965-0-9. 
  11. ^ a b Čajkanović 1994, str. 74-76
  12. ^ Amarilis, Dragana. „Dan Svetog Patrika”. abc amarilisonline. Pristupljeno 17. 03. 2017. 
  13. ^ a b Sofrić 1990, str. 82-85
  14. ^ Bradley, David. „Where to find a four-leaf clover”. Sciencebase. Pristupljeno 19. 03. 2017. 
  15. ^ „Most leaves on a clover”. Officially amazing. Guinness World Records. Pristupljeno 19. 03. 2017. 
  16. ^ Haggerty, Bridget. „Emblems of Ireland: The Shamrock”. irish culture and customs. Pristupljeno 17. 03. 2017. 
  17. ^ Vebster 2009, str. 65
  18. ^ Emblems Of Ireland (PDF). Causeway Coast & Glens Borough Council. Arhivirano iz originala (PDF) 15. 02. 2017. g. Pristupljeno 17. 03. 2017. 

Literatura

uredi

Spoljašnje veze

uredi