Dimče Mirčev
Dimče Mirčev (Veles , 13. novembar 1914 — Kavadarci , 7. april 1944), učesnik Narodnooslobodilačke borbe i narodni heroj Jugoslavije.
dimče mirčev | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 13. novembar 1914. |
Mesto rođenja | Veles, Kraljevina Srbija |
Datum smrti | 7. april 1944.29 god.) ( |
Mesto smrti | Kavadarci, Kraljevina Bugarska |
Profesija | stolarski radnik |
Delovanje | |
Član KPJ od | 1940. |
Učešće u ratovima | Narodnooslobodilačka borba |
Heroj | |
Narodni heroj od | 1. avgusta 1949. |
Biografija
urediRođen je 13. novembra 1914. godine u Velesu, u siromašnoj porodici. Pre Drugog svetskog rata je radio kao stolarski radnik.
Još 1934. godine uključio se u radnički pokret i postao član Ujedinjenih radničkih sindikata. Godine 1937, kao jednog od rukovodilaca URS-ovih sindikata u Velesu, policija ga je uhapsila i šest meseci je proveo u istražnom zatvoru. Potom je otišao u Beograd, a po povratku u Veles, 1940. godine, primljen je u članstvo Komunističke partije Jugoslavije. Ubrzo potom je postavljen i za sekretara Mesnog komiteta KPJ u Velesu. U jesen 1940. godine policija ga hapsi i bez osude, s grupom komunista, držan je u prilepskom zatvoru sve do početka Aprilskog rata.
Učesnik Narodnooslobodilačke borbe je od 1941. godine. Ponovo je preuzeo funkciju sekretara Mesnog komiteta KPJ za Veles i aktivno je radio na stvaranju prvog partizanskog odreda u Velesu, koji je formiran aprila 1942. godine. U septembru 1942. napustio je grad i prešao u Partizanski odred „Dmitar Vlahov“, gde postaje zamenik komandanta. Pošto je narednih meseci odred imao stalne gubitke u sukobima sa bugarskom policijom i kontra-četama, Dimče je u teškim uslovima radio na ponovnom okupljanju boraca u odred. Uprkos teroru okupatora, u velikoj je meri imao zasluge za ponovno okupljanje boraca do proleća 1943. godine.
Po odluci Partije, februara 1944. godine, odlazi u Kavadarce gde preuzima funkciju sekretara Sreskog komiteta KPJ. Zajedno sa Kirom Atansovskim, članom Oblasnog komiteta KPJ za Tikveš, radio je na organizovanju izlaska iz grada šezdeset novih boraca za Drugu makedonsku udarnu brigadu. Uveče, 7. aprila 1944. godine bugarska policija je opkolila kuću u istočnom delu grada, u kojoj su se nalazili Dimče i Kiro. Pošto su odlučili da se ne predaju, pružali su otpor neprijatelju dok su imali municije, a potom su izvršili samoubistvo.
Ukazom Prezidijuma Narodne skupštine FNR Jugoslavije broj 211/49, 1. avgusta 1949. proglašen je za narodnog heroja.[1]
Reference
uredi- ^ S. list 108/49 1949, str. 1480.
Literatura
uredi- Službeni list FNRJ 108/49, 28. decembar 1949. (PDF). Beograd: Službeni list FNRJ. 1949.
- Zbornik narodnih heroja Jugoslavije. Beograd: Omladina. 1957. COBISS.SR 50964999
- Narodni heroji Jugoslavije tom I. Beograd: Narodna knjiga. 1982. COBISS.SR 48700167