Длакаво ковиље

Dlakavo kovilje[1] ili vlasasto kovilje[2] (lat. Stipa capillata) je Evroazijska vrsta trava (Poaceae). Nastanjuje suve stepske oblasti i peščare srednje Evrope, Sredozemlja, Balkana, Male i srednje Azije i Sibira. U tropskoj Aziji može se nađi u Indiji.

Dlakavo kovilje
Naučna klasifikacija
Carstvo:
Divizija:
Klasa:
Red:
Porodica:
Rod:
Binomno ime
Stipa capillata

U Evropi, ovo je najčešća vrsta kovilja. Ima ga u sledećim zemljama: Španija, Francuska, Nemačka, Poljska, Austrija, Hrvatska, Slovenija, Švajcarska, Češka, Slovačka, Poljska, Mađarska, Srbija, Grčka, Italija, Moldavija, Rumunija, Bugarska, Rusija, Ukrajina.

Opis biljke

uredi
 
Habitus biljke tokom cvetanja
 
Kada se suši, osje se spiralno savija

Dlakavo kovilje je visoka, gusto busenasta višegodišnja biljka. Stabljika je vitka i uspravna, visine 40-90 cm, pri osnovi odrvenela, gola. Listovi končasto-linearni, svega 1 mm uski, talasasto savijene liske, sa naličja dlakavi, vršnim rukavcem obuhvataju cvast. Lisni rukavac je ± gladak, duži od internodija. Ligula 1-2 mm duga, zašiljena. Pleve približno jednake, duge 10-12 mm, uske i dugo zašiljene, sa tri jasna nerva. Plevice duge 11-14 mm, pri osnovi s belim dlakama. Osje plevice je – nalik na bodlju – dugo 10-20 cm, rapavo, u gornjem delu je kolenasto svinuto, niže spiralno usukano (nije perasto već golo, te se lako razlikuje od perastog i peščarskog kovilja, koje se ponekad može naći na istom staništu). Osje formira rastresitu ali dosta obilatu, dlakavu metlicu, dugu 10-15 cm, sa po 1-4 klasića na grančicama.

I ostale vrste kovilja su dužih vlasi osja – kod ovog kovilja su najkraće (maksimalno 20 cm), ali su joj metlice duže nego kod drugih vrsta (do 15 cm), što je čini lako prepoznatljivom u rodu Stipa.

Plod je 10-12 mm dug, lako se kači za kožu životinja, te se biljka širi zoohorijom.

Biljka cveta celog leta, od jula do septembra.

Stanište

uredi

Dlakavo kovilje raste na suvim stepskim staništima i u pustarama, a na višim položajima u otvorenim travnim fitocenozama kamenitih padina, gde preferira krečnjačke i silikatne podloge.

Biljka je florni element evroazijsko-kontinentalnog karaktera.

Neka od mesta u Srbiji gde je zabeležena: Suva planina, Požežeška[3] i Deliblatska peščara, Fruška gora, Vršački breg, mestimično u Bačkoj, u vegetaciji Titelskog brega, Velikog rimskog šanca kod Temerina, Subotičke peščare i u malobrojnim populacijama na još nekim izolovanim mestima.

Privredni značaj

uredi

Dlakavo kovilje ima mali značaj kao krmna biljka, ali je značajno tamo gde nema drugih trava. Stoka ga jede samo do klasanja. Os cvasti je štetna, jer se uvlači u vunu i kožu ovaca.

Pored peščarskog kovilja (S. borysthenica) ovo je još jedna pionirska vrsta koja među prvima vezuje eolske peskove. Nestane međutim tamo gde se vrši jaka ispaša.

Vrste roda Stipa – kovilje  

· S. aristella · S. balcanica · S. borysthenica · S. bromoides · S. capillata · S. dasyphylla · S. eriocaulis · S. lessingiana · S. pennata · S. pulcherrima · S. tirsa ·

Reference

uredi
  1. ^ Milan Čanak, Stanija Parabućski, Momčilo Kojić (1978): Ilustrovana korovska flora Jugoslavije. Matica srpska Novi Sad; p. 409
  2. ^ Dušan Vladislav Pažđerski (2002): Poljsko-srpskohrvatski rečnik biljaka. Ekskluzivno za Projekat Rastko - Poljska; p. 34
  3. ^ Mladen Josifović, Miloje Sarić, eds. (1970—1992): Flora SR Srbije, I-X, Srpska Akademija nauka i umetnosti, Beograd.

Spoljašnje veze

uredi