Dopamin
Dopamin je hemijska supstanca koju proizvodi organizam. U centralnom i perifernom nervnom sistemu deluje kao neurotransmiter.[3][4] Deluje i kao hormon koga luči hipotalamus, a koji inhibira lučenje prolaktina iz hipofize. Iz dopamina se sintetiše adrenalin i noradrenalin.
Nazivi | |
---|---|
IUPAC naziv
4-(2-aminoethyl)benzene-1,2-diol
| |
Drugi nazivi
2-(3,4-dihydroxyphenyl)ethylamine;
3,4-dihydroxyphenethylamine; 3-hydroxytyramine; DA; Intropin; Revivan; Oxytyramine | |
Identifikacija | |
3D model (Jmol)
|
|
ChemSpider | |
ECHA InfoCard | 100.000.101 |
MeSH | Dopamine |
| |
| |
Svojstva | |
C8H11NO2 | |
Molarna masa | 153,18 g/mol |
Tačka topljenja | 128 °C (262 °F; 401 K) |
60.0 g/100 ml | |
Opasnosti | |
R-oznake | R36/37/38 |
S-oznake | S26 S36 |
Ukoliko nije drugačije napomenuto, podaci se odnose na standardno stanje materijala (na 25°C [77°F], 100 kPa). | |
verifikuj (šta je ?) | |
Reference infokutije | |
U popularnoj kulturi i medijima, dopamin se često prikazuje kao glavna hemikalija zadovoljstva, ali trenutno mišljenje u farmakologiji je da dopamin umesto toga daje motivacioni značaj;[5] drugim rečima, dopamin signalizira percipiranu motivacionu istaknutost; (tj. poželjnost ili averzivnost) ishoda, što zauzvrat pokreće ponašanje organizma ka postizanju tog ishoda ili dalje od njega.[6]
Rasprostranjenost
urediU mozgu postoje tri značajna sistema koja luče dopamin.
- Crna supstanca (lat. Substantia nigra). Dopaminski neuroni iz ove strukture inhibišu neurone u prugastom telu (lat. Corpus striatum). Degeneracija ovih dopaminskih vlakana izaziva Parkinsonovu bolest.
- Limbički sistem (mezolimbičke strukture). Dopaminske vlakna iz mezolimbičkih struktura protežu se do mirisne kvržice (lat. Tuberculum olfactorium), amigdaloidnog jedra (lat. Corus amygaloideum), čeonog režnja, cingularnog režnja, lat. Nucleus accumbens... Ova vlakna igraju ulogu i nastanku osećaja euforije, zadovoljstva, sitosti... O ovom sistemu se govori i kao o sistemu za nagradu. Mnoge hemijske supstance kao: nikotin, droge, alkohol... aktiviraju ovaj sistem i tako izazivanjem osećaja euforije mogu izazvati zavisnost.
- Jedra tuberoinfudibularnog dela hipotalamusa takođe luče dopamin. Dopamin dospeva u hipofizu i tu inhibira lučenje prolaktina. U ovom slučaju dopamin deluje kao hormon.
- U nekim perifernim neuronima npr. u bubrezima takođe je otkriven dopamin.
Sinteza
urediDopamin zajedno sa adrenalinom i noradrenalinom pripada grupi neurotransmitera poznatih kao kateholamini. Svi kateholamini nastaju iz aminokiseline tirozin.
U nervnim završecima nalaze se enzimi koji iz tirozina sintetišu kateholamine. Tirozin se u neurone transportuje iz spoljašnje sredine, mada se može proizvesti u nervnim ćelijama iz aminokiseline fenilalanin.
Prvo se vrši hidroksilacija tirozina uz pomoć enzima tirozinhidroksilaza do 3,4 dihidroksifenilalanina L-(DOPA). Zatim se DOPA pod uticajem enzima dekarboksilaza aromatičnih aminokiselina prevodi u dopamin. U noradrenergičkim i adreneričkim neuronima reakcija može ići dalje, jer je dopamin supstrat za ove neurotransmitere.
Sintetisani dopamin se pakuje i skladišti u sinaptičke vezikule. Putem egzocitoze dolazi do oslobađanja dopamina u sinaptičku pukotinu, a dopamin vezuje za sinaptičke recepore.
Receptori
urediPostoji 5 vrsta receptora za dopamin (D1-D5). Dopamin, kao i dopaminski agonisti-bromokriptin, apomorfin se lakše vezuju za receptore D2, D3, D4 nego za D1 i D2. Agonisti su supstance sa istim dejstvom kao i glavna supstanca.[10][11]
D1 i D2 receptori aktiviraju G protein i adenilat ciklazu što dovodi do daljih promena (deluju ekscitatorno). D2, D3, D4 receptori takođe aktiviraju G protein, ali sad se adenilat ciklaza inhibira i otvaraju kalijumovi kanali (deluju inhibitorno).
D1 receptori se nalaze u glatkim mišićnim ćelijama bubrežnih arterija. Njihovom aktivacijom se ove arterije proširuju, pa se prokrvljenost bubrega povećava.
D2 receptori su pretežno smešteni u mozgu, pogotovo u: prugastom telu i hipofizi. Takođe u limbičkom sistemu se aktivacijom ovih receptora izaziva euforija. Još neke funkcije se vezuju za ove receptore kao npr. entiemetičko dejstvo (suzbijaju mučninu)... D2 receptori se nalaze takođe i na dopaminergičkim neuronima čime se lučenje dopamina putem autoregulacije smanjuje.
Inaktivacija
urediDopamin se odstranjuje iz sinaptičke pukotine reapsorpcijom u presinaptičke završetke. Ovaj transport vrši se aktivno, kao kotransport sa jonima natrijuma.
Resorbovani dopamin se razgrađuje u citoplazmi neurona ili ponovo skladišti u vezikule. U razgradnji dopamina učestvuju dva enzima: katehol-O-metiltransferaza (KOMT) i monoaminioksidaza-A (MAO)-A. Njegovom razgradnjom nastaju dihidroksifenilsirćetna kiselina i hemovanilinska kiselina. One se izlučuju mokraćom i merenje njihove koncentracije u mokraći služi za dijagnozu nekih bolesti sistema kateholamina.
Bolesti izazvane poremećajem dopaminskih sistema
urediKod šizofrenije i raznih psihoza je aktivnost dopaminergičkih neurona u limbičkom sistemu povećana. Lekovi koji inhibiraju ove receptore (neurone) koriste se za lečenje šizofrenije (neuroleptici).
Nastaje usled propadanja neurona koji luče dopamin u crnoj supstanci. Karakteriše se tremorom, poremećajima hoda, mimike, povećanim tonusom mišića (rigor), nestabilnošću, vegetativnim simptomima...
Mnoge droge aktiviraju dopaminske receptore. Time se izaziva euforija i izaziva zavisnost (pre svega psihička).
Vidi još
urediReference
uredi- ^ Li Q, Cheng T, Wang Y, Bryant SH (2010). „PubChem as a public resource for drug discovery.”. Drug Discov Today. 15 (23-24): 1052—7. PMID 20970519. doi:10.1016/j.drudis.2010.10.003.
- ^ Evan E. Bolton; Yanli Wang; Paul A. Thiessen; Stephen H. Bryant (2008). „Chapter 12 PubChem: Integrated Platform of Small Molecules and Biological Activities”. Annual Reports in Computational Chemistry. 4: 217—241. doi:10.1016/S1574-1400(08)00012-1.
- ^ Koraćević, Darinka; Bjelaković, Gordana; Đorđević, Vidosava (2000). Biohemija. savremena administracija. ISBN 978-86-387-0622-8.
- ^ David L. Nelson; Michael M. Cox (2005). Principles of Biochemistry (IV izd.). New York: W. H. Freeman. ISBN 0-7167-4339-6.
- ^ Malenka RC; Nestler EJ; Hyman SE (2009). Sydor A; Brown RY, ur. Molecular Neuropharmacology: A Foundation for Clinical Neuroscience (2nd izd.). New York: McGraw-Hill Medical. str. 147—48, 366—67, 375—76. ISBN 978-0-07-148127-4.
- ^ Puglisi-Allegra, Stefano; Ventura, Rossella (2012). „Prefrontal/Accumbal catecholamine system processes high motivational salience”. Frontiers in Behavioral Neuroscience. 6: 31. PMC 3384081 . PMID 22754514. doi:10.3389/fnbeh.2012.00031 ..
- ^ Broadley KJ (2010). „The vascular effects of trace amines and amphetamines”. Pharmacol. Ther. 125 (3): 363—375. PMID 19948186. doi:10.1016/j.pharmthera.2009.11.005.
- ^ Lindemann L, Hoener MC (2005). „A renaissance in trace amines inspired by a novel GPCR family”. Trends Pharmacol. Sci. 26 (5): 274—281. PMID 15860375. doi:10.1016/j.tips.2005.03.007.
- ^ Wang X, Li J, Dong G, Yue J (2014). „The endogenous substrates of brain CYP2D”. Eur. J. Pharmacol. 724: 211—218. PMID 24374199. doi:10.1016/j.ejphar.2013.12.025.
- ^ Rummel, Forth Henschler (2001). Pharmakologie und toxikologie. Urban&Fischer. ISBN 978-3-437-42520-2.
- ^ Guyton, Arthur C.; Hall, John E. (1999). Medicinska fiziologija. Beograd: Savremena administracija. ISBN 978-86-387-0778-2.
Literatura
uredi- Koraćević, Darinka; Bjelaković, Gordana; Đorđević, Vidosava (2000). Biohemija. savremena administracija. ISBN 978-86-387-0622-8.
- Rummel, Forth Henschler (2001). Pharmakologie und toxikologie. Urban&Fischer. ISBN 978-3-437-42520-2.
- Guyton, Arthur C. John E. Hall (1999). Medicinska fiziologija. savremena administracija Beograd.
Spoljašnje veze
uredi- Biochemistry of Parkinson's Disease Arhivirano na sajtu Wayback Machine (7. februar 2009) (jezik: engleski)
- neuroscience Arhivirano na sajtu Wayback Machine (19. maj 2006) (jezik: engleski)
Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja). |