Drlupa je naselje u Gradskoj opštini Sopot u Gradu Beogradu. Nalazi se na obroncima planine Kosmaj, sa zapadne strane. Prema popisu iz 2011. bilo je 532 stanovnika.

Drlupa
Administrativni podaci
DržavaSrbija
GradBeograd
Gradska opštinaSopot
Stanovništvo
 — 2011.Pad 532
Geografske karakteristike
Koordinate44° 27′ 03″ S; 20° 30′ 00″ I / 44.450833° S; 20.5° I / 44.450833; 20.5
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Drlupa na karti Srbije
Drlupa
Drlupa
Drlupa na karti Srbije
Ostali podaci
Poštanski broj11453
Pozivni broj011
Registarska oznakaBG

Istorija uredi

Drlupa se nalazi jugozapadno mesta Sopota. Najstarije pisane podadke o ovome selu imamo iz početka 18. veka. Na karti iz doba austrijske vladavine (1718.—1739. g) ovo je selo zabeleženo kao naselje pod imenom Terlupe. Selo ranije, kako velei predanje, bilo u Selištu, a „uništio ga je ćesar“. Godine 1721. austrijske su vlasti naredile da se sela gropišu. U to doba je, po predanju, u Drlupi bio knez Milovan, predak današnjih Matića. Njemu je ćesar naredio „da zbija sela u šorove.“ Zbog toga je on pozvao sve seljake na dogovor u Vrbicu. Ali sakupljeni seljaci nisu pristali i nisu hteli da izvrše ćesarevu naredbu. „Zbog toga ćesar pošalje u selo dve katane“ od kojih seljaci jednog ubiju. Sada i sam ćesar pođe sa vojskom na Drlupu „ i raseli je.“ U narodnom predanju očuvala se uspomena i danas se još priča o nekoj varoši koja je za vreme Madžara postojala i zvala se Zanoga-Zanova. Vele da se ta varoš nalazila severno od sela, pod Boblijom.

Posle 1739. godine raseljeno stanovništvo se počelo vraćati a dolazili su i novi doseljenici. Za najtarije porodice smatraju se: Sirkovići starinom od Bihora, Ljubićići starinom od Sjenice. Zatim Paunovići, Stamenići i Savići. itd.

Prvi veći sukob Srba i Turaka u Prvom srpskom ustanku bio je upravo u Drlupi. Do boja je došlo 25. februara 1804. godine usred neuspelih pregovora između Karađorđa i Aganlije, koji je važio za najpomirljivijeg među dahijama. Ranjeni Aganlija se narednog dana povukao u Beograd, zbog čega se smatra da su u Drlupi ustanici ostvarili pobedu[1]. U prvim decenijama 19. veka Drlupa je ulazila u sastav Katićeve knežine i imala je 1818. g. 37 a 1822. g. 44 kuće. Po popisu iz 1921. g. selo je imalo 150 kuća sa 933 stanovnika.

Jovan Matić poklonio zemljište sa kućom za školu koja je služila. (podaci krajem 1921. godine).[2] [3]

Demografija uredi

U naselju Drlupa živi 444 punoletna stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 43,1 godina (41,1 kod muškaraca i 45,2 kod žena). U naselju ima 170 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,22.

Ovo naselje je u velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[4]
Godina Stanovnika
1948. 1.158
1953. 1.136
1961. 1.092
1971. 899
1981. 774
1991. 675 624
2002. 547 590
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[5]
Srbi
  
545 99,63%
Crnogorci
  
2 0,36%
nepoznato
  
0 0,0%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Reference uredi

  1. ^ R. Ljušić, Vožd Karađorđe, Zavod za udžbenike, Beograd 2003, str. 60-61.
  2. ^ Podaci su uzeti iz: „Naselja“ knj.26. dr. B. M. Drobnjaković Kosmaj ) i iz „Letopisa“ dulupske opštine Br. 269.
  3. ^ Literatura „Letopis Podunavskih mesta“(Beč 1998) period 1812 – 1935 g. Letopisa, po predanju, Podunavskih mesta i običaji nastanak sela ko su bili Dosenjenici čime se bavili meštani
  4. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  5. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  6. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Korišćena Literatura uredi

  • Izvor Monografija Podunavske oblasti 1812-1927 objavjeno (1927 g.)„Napredak Pančevo,,
  • „Letopis“: Podunavska mesta i običaji Marina (Beč 1999 g.). Letopis period 1812 – 2009 g. Sastavio od Pisanih tragova, Letopisa, po predanju mesta u Južnoj Srbiji, mesta i običaji nastanak sela ko su bili Doseljenici čime se bavili meštani
  • Napomena

U uvodnom delu autor je dao kratak istorijski pregled ovog područja od praistorijskih vremena do stvaranje države Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Najveći prilog u ovom delu čine ,»Letopisi« i trudio se da ne propusti nijednu važnu činjenicu u prošlosti opisivanih mesta.

Spoljašnje veze uredi