Episkop gornjokarlovački Danilo (Jakšić)

Danilo Jakšić (1715, Srpske Moravice — 27. januar 1771, Plaški) je svetac srpske pravoslavne crkve. Bio je srpski pravoslavni episkop gornjokarlovački od 1751. do 1771. godine, sa arhijerejskom katedrom u Plaškom.[1]

Danilo Jakšić
Episkop Danilo Jakšić
Lični podaci
Datum rođenja1715.
Mesto rođenjaSrpske Moravice, Habzburška monarhija
Datum smrti1771.
Mesto smrtiPlaški, Habzburška monarhija
episkop gornjokarlovački
Godine17511771
PrethodnikPavle Nenadović
NaslednikJosif Stojanović

Poreklo i rane godine

uredi

Danilo Jakšić je rođen 1715. godine u Srpskim Moravicama, od oca Milete i majke Stojne. U mladosti je došao u manastir Gomirje i tu se opismenio i zamonašio. U devetnaestoj godini je rukopoložen za jerođakona i potom za jeromonaha od strane episkopa Danila Ljubotine, kod koga je potom služio u Plaškom. Osamnaest godine je živeo u manastiru Gomirje pod igumanom Teodorom Miletićem. Potom je služio i episkopa Pavla Nenadovića, koji mu je 1748. godine poverio službu egzarha. Kada je Pavle Nenadović postao karlovački mitropolit (1749), proizveo je Danila Jakšića za gomirskog arhimandrita, poverivši mu privremenu upravu ne samo u Gornjokarlovačkoj eparhiji, već i u susednoj Kostajničkoj eparhiji koja je iste godine ostala upražnjena usled smrti episkopa Aleksija Andrejevića.

Na saboru koji je održan naredne 1750. godine, srpska jerarhija je donela dve važne odluke: Lika i Krbava izuzete su iz nadležnosti Kostajničke eparhije i prenete u nadležnost gornjokarlovačkog episkopa, a Kostajničkoj eparhiji je na drugoj strani priključeno područje dotadašnje Severinsko-lepavinske eparhije. Tada je za novog kostajničkog episkopa izabran Arsenije Teofanović, a u isto vreme Danilo Jakšić je izabran za novog episkopa gornjokarlovačkog.[2] U manastiru Rakovcu je 4. novembra 1751. godine posvećen za vladiku, od strane mitropolita Nenadovića.[3]

Episkopska služba

uredi

Sinodalni izbor Danila II Jakšića za episkopa gornjokarlovačkog obavljen je 3. juna 1750. godine, međutim zbog otezanja državnih vlasti sa potvrdom, hirotonija je mogla biti izvršena tek 4. novembra 1751. godine. Usled novog otezanja, ustoličenje je obavljeno tek 19. avgusta 1752. godine. Uprkos svim ovim i mnogim drugim nevoljama koje su dolazile od državne vlasti, episkop Danilo Jakšić je tokom narednih godina razvio veoma živu pastirsku delatnost, stekavši velike zasluge za razvoj i odbranu pravoslavlja u svojoj eparhiji, ali i šire. Uživao je veoma veliki ugled, tako da je na crkveno-narodnom saboru, koji je održan 1769. godine, predložen za karlovačkog mitropolita, dobivši čak i većinu glasova. Međutim, državna vlast je osujetila njegov izbor. Za razliku od Danila Jakšića, susedni episkop kostajnički Josif Stojanović nije imao uspeha u svojoj eparhiji što je dovelo do brojnih nevolja i njegovog uklanjanja sa eparhijske uprave (1769) usled čega je pokrenut postupak za ukidanje Kostajničke eparhije. Tim povodom, doneta je odluka da čitava Banija bude priključena Gornjokarlovačkoj eparhiji, dok je područje Varaždinskog generalata pripojeno Pakračkoj eparhiji. Nakon svih ovih promena, konačno je zaokruženo područje Gornjokarlovačke eparhije, koja je ponovo obuhvatala čitavu Gornju Krajinu, kao u vreme vladike Atanasija Ljubojevića. Episkop Danilo Jakšić je umro 27. januara 1771. godine u Plaškom i ostao je upamćen kao jedan od najzaslužnijih i najpoštovanijih arhijereja ove eparhije.[4]

Za svetog ga je proglasio Sveti arhijerejski sabor Srpske pravoslavne crkve 2022. godine.[5]

Galerija

uredi

Vidi još

uredi

Reference

uredi
  1. ^ Vuković 1996, str. 158-159.
  2. ^ Grbić 1891, str. 15-20.
  3. ^ "Srbski letopis", Budim 1838. godine
  4. ^ Grbić 1891, str. 19-95.
  5. ^ „Saopštenje za javnost Svetog Arhijerejskog Sabora (SPC, 23. maj 2022)”. Arhivirano iz originala 23. 05. 2022. g. Pristupljeno 23. 05. 2022. 

Literatura

uredi

Spoljašnje veze

uredi


episkop gornjokarlovački
17511771