Zamak

тип утврђене грађевине коју је у средњем веку подигло племство у Европи, Азији и на Блиском истоку

Zamak ili burg je srednjovekovno boravište vladara ili feudalca, utvrđeni dvorac radi lakše odbrane od neprijatelja neretko strateški postavljenog na teško pristupačnom mestu obično velikoj uzvisini.[1]

Alkazar, Segovija (Španija)

Značenje izraza

uredi

Pod terminom „zamak” (u slovenskim jezicima) ili „burg” (nemački) uobičajeno se podrazumeva srednjovekovni utvrđeni zamak, za razliku od preistorijskog zamka koji se naziva „gradina”, i grada kao skup stambenih objekata, javnih zgrada sa zajedničkim društvenim centrom i objektima javne namene koji je utvrđen iz nužde. Zamak je prvenstveno stambeni objekat obično jedne feudalne porodice i spada u profanu arhitekturu.[2]

Funkcije zamka

uredi

Najčešće je služio kao administrativni centar iz kojeg se kontroliše okolno područje. U srednjem veku zamkove su koristili kao svoje sedište razni vladari kao svoju bezbednu rezidenciju i bili su to ujedno i vredni arhitektonski spomenici kulture.[3] Mogu da se jave (u zavisnosti od toga da li su nastali u srednjem veku ili kasnije) kao utvrđeni zamkovi ili neutvrđeni zamkovi.

Vrste zamkova u Srbiji i na zapadu

uredi

Vrsta zamkova i dvoraca koji su karakteristični za Srbiju su po pravilu u ruševinama. Uglavnom su građeni dvorci i konaci koji su arhitektonski osobeni objekti i nisu utvrđeni ali se u izgledu umnogome razlikuju od zamkova i palata u Evropi zapadnog sveta — od zamkova u Francuskoj, Italiji, Češkoj ili Slovačkoj i koncipirani su na osnovu narodne arhitekture i arhitekture srpske srednjovekovne gradske kuće.

Zamak se često pojavljuje u mitološkim pričama i bajkama i predstavljen je mistično.

Vrste zamkova

uredi

Zamak je obično veliki kompleks građevina koje su bogato ukrašene i monumentalne, i koje su služile vlasteli i plemstvu a kasnije i buržoaziji kao reprezentativni i luksuzni smeštaj i za stanovanje. Mnogi gradovi su se razvili od utvrđenih zamkova i tvrđava po nekada tvrđavske ili manastirske koncepcije. Postoje i vodeni, lovački, zamkovi za specijalne prilike. Oko zamka se formira podgrađe ako nije tip koji se nalazi na nepristupačnim mestima u kom se slučaju formira naselje u arealu zamkova koji mogu da imaju i posebna utvrđenja i u srednjem veku se tu radi o nastanku srednjovekovnih gradova tipa zamkova za razliku od srednjovekovnih gradova tipa tvrđava.

Razlikuju se zamkovi koji su postavljeni na rekama ili jezerima ili je okolo njih vodena prepreka i tada se govori o vodenim zamkovima. Za lovačke svrhe su postavljani lovački zamkovi koji služe kao objekat u kojem se prima odabrano plemstvo za lovove koji se tu organizuju. Kao zamci letnjikovci služe zgrade u kojima se samo boravi radi zadovoljstva a manje se tu govori o državničkim poslovima. U Srbiji se grade konaci koji su takođe jedna vrsta profane arhitekture kao i palate i dvorovi.

U osnovi zamkove stvarala je stambena kula sa utvrđenjem, a odbrambena kula (donžon) ili stambena palata i ova utvrđenja mogu biti samostalna ili u sastavu zamka ili grada. U 14. i 15. veku su se zamkovi proširili sa dvorištima ili nadvorjima i drugim sadržajima. Na spoljašnjim dvorištima bili su privredni objekti — mlinovi, skladišta žitarica i stambeni objekti za privredne administratore, kao i skladišta i zanatske radnje. Na glavnom dvorištu je bio bunar ili cisterna i stambena kula koja je imala u prizemlju skladišta, na prvom spratu su bile prostorije za stanovanje gospodara, a nad njima stražara. U zamku sa dvorcem je služila kula samo radi zaštite i odbrane. Plemić i gospodar zamka je stanovao na drugom spratu zamka, pod njim je bila dvorana za vitezove, a u prizemlju skladišta. U 14. i 15. veku su zamkovi imali i kapelice. U odbrambenom smislu se u 13. veku težište odbrane preselilo od odbrambene kule na odbrambene zidine u koje su se ugradile dalje tvrđave i kule. Najveći zamak je u Pragu na Hradčanima.

Razvoj zamkova

uredi

Istorija zamkova je počelja u srednjem veku a kada se počelo upotrebljavati teško streljačko oružje i kada se više nije moglo odbraniti u utvrđenima s jedne strane i kada je sigurnost bila povećana stvaranjem država i u unutrašnjostima država zamkovi su gubili odbrambenu funkciju i postali su luksuzna i reprezentativna prebivališta.

Kao celi gradovi su izgledali veliki zamkovi u doba baroka- bogato ukrašavani, sadržajni. i reprezentativni. U doba klasicizma se arhitekti više orijentišu na antiku.

U doba istoricizma i eklektizujućim stilovima se grade zamkovi koji ponavljaju prošle stilove zamka i uopšte arhitekture.

Današnje funkcije zamka

uredi

U današnje doba samo malo zamkova pripada nekim od vlasnika i njima se vrlo teško određuju neki od sadržaja i funkcije kojim bi služili iako su neki pretvoreni u muzeje a neki se pretvaraju u hotele.

Ova profana arhitektura je manje proučena od sakralne arhitekture.

Vidi još

uredi

Reference

uredi
  1. ^ Coulson 2003, str. 16
  2. ^ Creighton & Higham 2003, str. 6, chpt 1
  3. ^ Liddiard 2005, str. 15–17.

Literatura

uredi

Spoljašnje veze

uredi