Zdravko Radić
Zdravko Radić (Kotor, SFRJ, 24. jun 1979) crnogorski je vaterpolista koji nastupa za rimski Lacio i crnogorsku reprezentaciju.
| Zdravko Radić | |||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|
| Lični podaci | |||||||
| Datum rođenja | 24. jun 1979. | ||||||
| Mesto rođenja | Kotor, SFRJ | ||||||
| Državljanstvo |
 Crna Gora | ||||||
| Visina | 193 cm | ||||||
| Igračke informacije | |||||||
| Pozicija | golman | ||||||
| Seniorska karijera | |||||||
| |||||||
| Reprezentativna karijera | |||||||
| 1999–2006 2006– |
 Srbija i Crna Gora Crna Gora | ||||||
Nagrade i medalje
| |||||||
Igračka karijera uredi
Klub uredi
Primorac ( — 2011) uredi
Radić je svoju karijeru započeo, afirmisao se i najbolje igračke godine proveo u kotorskom Primorcu. Krajem 90-ih i početkom 2000-ih ovaj klub je nosio epitet vječitog trećeplasiranog - uvijek jaki, nikako najjači - pa se, sve do osamostaljenja Crne Gore, nije naosvajao titula. Jedini trofej u pomenutom periodu jeste Kup SR Jugoslavije, u sezoni 2002/03.[1]
Narednih godina, Primorac je bio u sjenci komšijskog Jadrana, mnogi igrači su dolazili i odlazili, ali je prisustvo Radića bilo konstanta. Štaviše, svi problemi sa kojima se kotorski klub tada suočavao nijesu ga spriječili da se profiliše kao jedan od najpouzdanijih čuvara mreže u Srbiji i Crnoj Gori.
Prva sezona u crnogorskoj ligi (2006—07) donijela je, sasvim neočekivano, smjenu na vrhu. U uzbudljivom finišu plej-ofa, Primorac se domogao naslova nacionalnog prvaka. Isti uspjeh ponovljen je i u narednoj sezoni (2007—08), a onda se krenulo u proves stvaranja tima koji bi bio konkurentan i u evropskim okvirima.[2] Plasman u četvrtfinale Evrolige (2008), u kom je Kotoranima za jedan gol izmakao plasman na fajnal-for, pokazao je da u ovaj tim, uz određene izmjene, ima štof za najviše domete.[3]
U sezoni 2008—09. nije odbranjena titula nacionalnog prvaka, ali je, na opšte iznenađenje, osvojena Evroliga. U finalu je pobijeđen favorizovani Pro Reko, a Radić je bio neprikosnoven na golu.[4]
Sezona 2009—10. bila je obilježena žestokom borbom između Primorca i pojačanog Jadrana. Novljani su bili uspješniji na nacionalnom i regionalnom nivou - Kotorani su, izuzmemo li osvajanje Kupa Crne Gore, opet ostali kratkih rukava - ali je u Evroligi Primorac demonstrirao svoj potencijal. Najveći rival je doslovno počišćen u četvrtfinalu. U samoj završnici, protiv osvete željnog i silno pojačanog Pro Reka, više od ubjedljivog poraza (3:9) nije se moglo.[5] Za utjehu, osvojen je Superkup Evrope.
Finansijske prilike u Primorcu su se pogoršavale, pa se tim osipao i bilo je pitanje vremena kada će ih napustiti i prvi čuvar mreže. Neuspjesi u sezoni 2010—11. ubrzali su raspad igračkog sastava, a Radić je, prvi put u svojoj karijeri, napustio matični klub i otisnuo se ka Rijeci, gdje ga je čekao ambiciozni projekat.[traži se izvor]
Primorje (2011 — 2012) uredi
Očekivanja javnosti da Radić, kao već iskusan golman, bude jedno od ključnih pojačanja riječkog tima nijesu se ostvarila. Primorje je sezonu na sva četiri fronta - prvenstvu Hrvatske, Kupu Hrvatske, Jadranskoj ligi i Ligi šampiona - završilo na drugom mjestu, a Kotoranin je bio u sjenci Davora Cara, rijetko je branio, pa je bilo jasno da će promijeniti sredinu čim se za takvo što ukaže prilika. Iz Kragujevca je na ljeto 2012. stigla ponuda koju je bilo teško odbiti.
Radnički (2012 — 2015) uredi
Kragujevački klub je osnovan upravo 2012. i to sa namjerom da postane konkurentan na svim nivoima. Dobio je pravo učešća u nacionalnom šampionatu i LEN Kupu Evrope, a za tu priliku su, osim Radića, dovedeni asovi poput Vanje Udovičića, Filipa Filipovića, Damira Burića, Borisa Zlokovića i Aleksandra Ćirića.[6] Cilj je bio jasan: napasti sve trofeje. Konkurencija - nikad jača - standardno snažni Partizan, pojačana Crvena zvezda...U prvoj sezoni (2012—13), Radnički je stigao do finala plej-ofa nacionalnog prvenstva, a na međunarodnoj sceni je pao prvi trofej, namijenjen pobjedniku LEN Kupa Evrope.[traži se izvor]
U narednoj sezoni (2013—14), Radnički je stigao do finala na četiri fronta - u prvenstvu i Kupu Srbije, Ligi Šampiona i Superkupu Evrope - i sva četiri je izgubio. Radić je bio konstantan u većem dijelu godine, ali će je, između ostaloga, pamtiti i po nestvarnom golu koji je primio u završnici Kupa Srbije, protiv Crvene zvezde, kada je, pri neriješenom rezultatu, dopustio da ga zavara šut kolege Šefika sa drugog kraja plivališta.[7]
Posljednja sezona u Radničkom (2014—15) bila je obilježena finansijskim problemima, odlascima važnih igrača i, posljedično, skromnijim ambicijama. Osvojene je Kup Srbije, ali je odliv igračkog kadra značio da Radić može da potraži novu sredinu.
Lacio (2015 — ) uredi
Krajem ljeta 2015. Radić je prihvatio ponudu rimskog Lacija koji ima velike planove za blisku budućnost.[traži se izvor] Ipak, skroman igrački kadar ih umnogome ograničava, pa na polovini sezone 2015/16. zauzimaju 11. mjesto u konkurenciji 14 ekipa Serije A1.
Klupski trofeji: uredi
Pobjednik Evrolige sa Primorcem (1): 2008/09.
Pobjednik LEN Kupa Evrope sa Radničkim (1): 2012/13.
Pobjednik Superkupa Evrope sa Primorcem (1): 2009/10.
Prvak Crne Gore sa Primorcem (2): 2006/07, 2007/08.- Pobjednik Kupa SR Jugoslavije sa Primorcem (1): 2002/03.
- Pobjednik Kupa Crne Gore sa Primorcem (1): 2009/10.
- Pobjednik Kupa Srbije sa Radničkim (1): 2014/15.
Reprezentacija uredi
SR Jugoslavija/Srbija i Crna Gora (1999 — 2006) uredi
Sa juniorskom reprezentacijom SR Jugoslavije, Radić je 1998. u Bratislavi osvojio zlatnu medalju na Evropskom prvenstvu, a 1999. u Kuvajtu bronzanu medalju na Svjetskom prvenstvu.[8]
Odlične igre u Primorcu, ali i odsustvo Aleksandra Šoštara, tada najboljeg jugoslovenskog golmana, preporučili su ga Nikoli Stameniću, selektoru "A" tima. Zdravkov debi na velikom takmičenju bilo je Evropsko prvenstvo 1999. održano u Firenci. Plavi delfini su igrali znatno ispod očekivanja, osvojivši razočaravajuće sedmo mjesto. Uslijedile su promjene u stručnom štabu i igračkom kadru, pa u novoj postavci nije bilo mjesta za Radića. Povratnik Šoštar bio je neprikosnoven, baš kao i njegov nasljednik, Denis Šefik, a ulogu rezerve imao je Nikola Kuljača.
Tako je bilo sve do 2005. kada se, na poziv Petra Porobića, Radić vratio u reprezentaciju sa kojom je, kao rezervni golman, osvojio Svjetsko prvenstvo 2005, Svjetsku ligu 2005. i Svjetski kup 2006.
Bila su to posljednja takmičenja na kojima su zajedno nastupali igrači iz Srbije i Crne Gore. Državna zajednica je, naime, prestala da postoji, pa je igračima ostalo da se opredijele za koji od ta dva tima će igrati u budućnosti. Radić je odlučio da brani za Crnu Goru.
Crna Gora (2006 — ) uredi
Crna Gora je, kao sasvim nova reprezentacija, morala da propusti neka velika takmičenja, poput Evropskog prvenstva 2006. i Svjetskoj prvenstva 2007. te da počne od nule, odnosno, od "B" prvenstva Evrope. Kako se radilo o skupu prekaljenih, izvrsnih igrača - među kojima je bio i Radić - crvene ajkule su brzo postale dio elitnog društva. Crnogorci su, mimo svih očekivanja, osvojili zlatnu medalju na Evropskom prvenstvu 2008. Radić je to prvenstvo počeo kao prvi golman, ali je, usljed nešto slabije forme, mjesto među stativama prepustio Milošu Šćepanoviću koji se, potom, prometnuo u jednog od junaka podviga u Malagi. Mjesec dana kasnije, osvojeno je četvrto mjesto na Olimpijskim igrama u Pekingu.[9]
U 2009. je osvojena Svjetska liga, i to na domaćem terenu, ali je na Svjetskom prvenstvu u Rimu pretrpljen pravi brodolom - osvojeno je tek deveto mjesto. Po osvajanju srebrne medalje u Svjetskoj ligi 2010. crnogorskoj reprezentaciji se priključio i Denis Šefik, ali to nije dalo očekivane rezultate. Naprotiv. Česte promjene na golu - Radić i Šćepanović su naizmjenično propuštali po jedno veliko takmičenje - unosile su dozu nesigurnosti, pa se i to može smatrati jednim od razloga što je Crna Gora ostvarivala rezultate znatno ispod renomea svog igračkog kadra. Radić je propustio Svjetsko prvenstvo 2011.[10] i Olimpijske igre 2012. a u međuvremenu je osvojio srebrnu medalju na Evropskom prvenstvu 2012.
Nakon povlačenja Šefika (2012), gol crvenih ajkula opet je branio dvojac Radić — Šćepanović. Na Svjetskom prvenstvu 2013. osvojena je srebrna, u Svjetskoj ligi 2014. bronzana medalja, a na Evropskom prvenstvu 2014. četvrto mjesto. U sjećanju crnogorskih navijača ostaće čuvena polufinalna utakmica, između Crne Gore i Srbije, kada su crvene ajkule prokockale četiri gola prednosti (8:4) i izgubile utakmicu, time i priliku da se domognu završnice.
Ne tako sjajna forma u 2015. ostavila ga je van spiska putnika na Svjetsko prvenstvo u Kazanju,[11] ali se u prvi tim vratio koji mjesec kasnije, dolaskom Vladimira Gojkovića na mjesto selektora.[12]
Reference uredi
- ^ „Primorac osvojio Kup SR Jugoslavije”. b92.net. Pristupljeno 5. 1. 2016.
- ^ „Primorac odbranio naslov prvaka Crne Gore”. mondo.rs. Pristupljeno 5. 1. 2016.[mrtva veza]
- ^ „Primorac pravi drim-tim”. mondo.rs. Pristupljeno 5. 1. 2016.[mrtva veza]
- ^ „Primorac prvak Evrope”. pcnen.com. Pristupljeno 5. 1. 2016.
- ^ >„Primorac poražen u finalu Evrolige”. sport.blic.rs. Pristupljeno 5. 1. 2016.
- ^ „Radić prešao u Radnički”. ekapija.com. Pristupljeno 5. 1. 2016.
- ^ „Zvezda osvojila Kup, Radić primio gol sa drugog kraja plivališta”. kurir.rs. Pristupljeno 5. 1. 2016.
- ^ „Biografije zlatnih delfina iz 2005.”. b92.net. Pristupljeno 5. 1. 2016.
- ^ „Crna Gora prvak Evrope u vaterpolu”. sportsport.ba. Pristupljeno 5. 1. 2016.
- ^ „Radić neće igrati u Šangaju”. vijesti.me. Arhivirano iz originala 06. 03. 2016. g. Pristupljeno 5. 1. 2016.
- ^ „Radić prekobrojan za SP u Kazanju”. vijesti.me. Arhivirano iz originala 06. 03. 2016. g. Pristupljeno 5. 1. 2016.
- ^ „Gojković saopštio širi spisak igrača za nastup na Evropskom prvenstvu 2016.”. vijesti.me. Arhivirano iz originala 06. 03. 2016. g. Pristupljeno 5. 1. 2016.
Spoljašnje veze uredi
- Zdravko Radić na sajtu Sports-Reference.com (arhivirano)
