Ivo Popović Đani
Ivo Popović Đani (Džeronimo, 14. oktobar 1915 — Beograd, 23. decembar 1986) bio je lekar-hirurg, učesnik Narodnooslobodilačke borbe, profesor Medicinskog fakulteta u Beogradu i član Crnogorske akademije nauka i umetnosti (CANU).
ivo popović đani | |||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Lični podaci | |||||||||
Datum rođenja | 14. oktobar 1915. | ||||||||
Mesto rođenja | Džeronimo, Arizona, Sjedinjene Američke Države | ||||||||
Datum smrti | 23. decembar 1986.71 god.) ( | ||||||||
Mesto smrti | Beograd, SR Srbija, SFR Jugoslavija | ||||||||
Profesija | lekar | ||||||||
Porodica | |||||||||
Supružnik | Lea Švarc Popović | ||||||||
Delovanje | |||||||||
Učešće u ratovima | Narodnooslobodilačka borba | ||||||||
Služba | NOV i PO Jugoslavije Jugoslovenska armija 1941 — 1945. | ||||||||
Odlikovanja |
|
Biografija uredi
Rođen je 14. oktobra 1915. godine u mestu Džeronimo, u američkoj državi Arizona. U Americi je završio osnovnu školu, a nakon toga se sa porodicom preselio u Kraljevinu Jugoslaviju, gde je nastavio školovanje. U Peći je završio gimnaziju. Potom je od 1935. godine studirao na Medicinskom fakultetu u Zagrebu, a diplomirao je na Medicinskom fakultetu u Beogradu.
Bio je učesnik Narodnooslobodilačkog rata (NOR) od 1941. godine. Radio je u partizanskoj bolnici u oslobođenoj Foči, u prvoj polovini 1942. godine, a kasnije je bio u Sanitetu Prve proleterske divizije. Neposredno nakon rata bio je načelnik Saniteta Tenkovske armije JA, ali je bio demobilisan. Nakon demobilizacije, bio je jedan od osnivača bolnice „Dragiša Mišović” i načelnik Hirurškog odeljenja.
Godine 1969. učestvovao je u formiranju Hirurškog odeljenja Instituta za onkologiju Medicinskog fakulteta, a kasnije je postao njegovo načelnik do odlaska u penziju 1972. godine. U vreme dok je bio načelnik odeljenja, prof Đani je proširio i modernizovao Hirurško odeljenje, organizovao je odsek grudne hirurgije, osnovao odeljenje intenzivne nege, angažovao se na usavršavanju i specijalizaciji mladih lekara i dr, čime je podigao stručni nivo rada i doprineo većem ugledu ustanove.[1]
Bio je veliki ljubitelj sporta, posebno košarke. Decembra 1948. godine je bio jedan od osnivača Košarkaškog saveza Jugoslavije (KSJ) i njegov prvi predsednik od 1948. do 1949. godine.
Umro je 23. decembra 1986. godine u Beogradu i sahranjen je u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju u Beogradu.
Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i drugih jugoslovenskih odlikovanja, među kojima su — Orden zasluga za narod sa zlatnom zvezdom, Orden bratstva i jedinstva za zlatnim vencem, Orden rada sa crvenom zastavom, Orden za vojne zasluge sa velikom zvezdom, dva Ordena za hrabrost i Orden partizanske zvezde sa puškama. Takođe je dobitnik Oktobarske nagrade grada Beograda za razvoj kardiovaskularne hirurgije i Nagrade AVNOJ-a, koju je dobio 1969. godine.
Jedna ulica u beogradskom naselju Dedinje, u neposrednoj blizini KBC „Dragiša Mišović”, nosi njegovo ime.
Reference uredi
- ^ „Udruženje onkoloških hirurga Srbije”. Arhivirano iz originala 30. 09. 2017. g. Pristupljeno 29. 09. 2017.
Literatura uredi
- Ko je ko u Jugoslaviji. Beograd: „Hronometar”. 1970.